.... a ona ni sama nije znala što će pa našla dečka... mjesecima smo muljale, pa opet bile frendice, pa došle do toga da ne pričamo, pa opet sve super.. ja otišla iz škole, ona još i danas tamo... prije točno godinu dana slučajno ju srela u disku, nakon kaj smo se obje okrenule i ignorirale se, kasnije ju ja pozdravila, samo se pobrala glavom bez obzira.. dobro mala al svakak te nebi bila pojela.. da bi nakon 4-5 mj uletila mi u busu sa spikom da joj je bilo teško jer je mislila kak nam je bilo.. ja.. hmmmm. što? i ništa popričale malo, pitala dal imam isti broj.. opet prošli mjeseci ad najednom vidim poziv, kao sjetila me se pa cimnula.. pa tako to ono u zadnja 2 mj tu i tamo koji zvrcccc... hmmm, srele se na fejsu istu većer našle se na kavi, jedna obična većer puna sječanja, sprdanja sa stvarima koje smo radile kaj smo si pričale i da.. počela mi puštat pjesmu za pjesmom a sve samo neke ljubavne... mala bi se vratila... pitala me dal vjerujem da se mogu ponovno zaljubit? rekla da bi njezinom dečku bilo krivo ako bi me sad poljubila.. hmmmm.. da dušo evo me samo sam tebe čekala.. kad sam htjela kad sam voljela di si onda bila? negdje daleko njih si ljubila, a meni postala uspomenazašto sudbina tako prljavo igra?
-osim ako da. 
