kad ste bile male

[michelle]

bila sam čudna od malena... nisam shvaćala svijet oko sebe ni on mene... sjećam se da sam bila jako razigrana i vesela kao mala, al nekako se to izgubilo s vremenom... u vrtić nisam volila ić i protestirala sam cmizdrenjem svaki dan obavezno 2 sata, sjedeći ispred balkona ili prozora, čekajući da netko dođe po mene, jednom sam čak i pobjegla iz vrtića, imali smo odvratnu tetu koja je uvijek bila živčana i izderavala se na nas i bojala sam je se... nikad se nisam igrala u grupi, uvik samo s jednom osobom koja mi se činila oke i bila sam jako povučena i šutljiva...
u osnovnoj sam se malo otvorila, dobro sam se slagala sa svima, no, sve sam se više nekako počela igrati s dečkima, bili su mi daleko jednostavniji i otvoreniji za druženje i znali su se bolje zabavljat što mi je itekako odgovaralo jer sam bila strašno hiperaktivna i volila sam sport bilo koje vrste... s vremenom sam se počela i osjećati kao dečko, bilo mi je to strašno čudno i dovelo me do toga da se kasnije nisam mogla nigdje više naći, ni u muškom ni u ženskom društvu... to izgubljeno razdoblje je potrajalo skoro pa do faksa... slabo sam se družila s ljudima i bila sam jako usamljena... još uvijek krpam rupe iz tog razdoblja...

[funcutica]

ja sam u početku bila ko mala ovca. znala sam molit očenaš prije nego sam pošteno progovorila.
odgojena u vojničkom duhu, ne pitaj, tako je kako je, zato šta je, i napravi kako ti se kaže.
pred odraslima sam uvijek bila ozbiljna, poslušna i dobro dijete, nikad nikakvog problema sa mnom.

u školi sam bila odlikašica. uglavnom sam se trudila pravit glupa da bi me pustili na miru.
tako da su svi zaključili da sam vjerojatno pametna samo za matematiku, ali da sam inače idiot
nisam se družila ni sa kim i nisam se sprijateljila ni sa kim od prvog razreda pa sve do sada
nedostatak društva mi nikad nije pretjerano smetao jer sam imala hrpu hobija i obaveza,
a i bila sam veoma samostalna i nikad mi nije bilo dosadno

prije škole sam imala jednog prijatelja, ja i on smo uvijek nešto gradili, izmišljali, tražili, brusili, pilali...
imali smo svoj bunker i brod, cijeli arsenal oružja i listu nepodopština, sve naše vragolije su redovito bile pripisivane samo njemu
imala sam i jednu prijateljicu, s njom sam pričala i čitala i gledala filmove i crtiće, nju sam i zaprosila (posljedica mog tragičnog nedostatka takta), ali nažalost nismo imale blagoslov roditelja pa smo morale prekinut
uglavnom sam najviše vremena provodila sama slažući lego kockice ili crtajući.

nisam nikad bila pretjerano osjećajna ni zaljubljiva osoba tako da su me ljubavni jadi zaobišli
dugo vremena sam bila uvjerena da sam čudna i nije mi to previše smetalo,
kasnije sam otkrila da se to zove gay i bila sam baš sretna šta nisam jedina na svijetu
iako, profesorice su mi uvijek bile slaba točka, tako da sam išla na sva moguća natjecanja samo da mogu biti s njima nasamo u učionici.

[roadkill]

kao dijete me udario bus. to objasnjava sve.

[pihach]

kak slatka tema

shorala sam sve koji su mi stali na put, cimala sve koji su mi bili cudni, ruzni i ne po volji... bila sam bully
fizicki se nisam pretjerano promijenila jer furam isti stil (zabrinjavajuce, hmm).
sto sam bila starija to sam vise radila na verbalnoj komunikaciji i bogatila rjecnik kako bih imala vise od tri svete rijeci u njemu - ku***, pi***, dinamo. (borongaj sindrom)
u srednjoj isti obrazac ponasanja, klosharenje po kvartu i gradu, sport, cudna ekipa, ali sam ipak pocela davati neke znakove ambicioznosti i zelje za daljnjim obrazovanjem.
nakon srednje... propali pokusaj studiranja na Pravu, losa i nimalo poticajna ekipa, previse alkohola i cigarete, slomljenih (muskih i zenskih) srca i odje*** svih koji su mi htjeli prici.

sada je ipak bolje, ali dijete u meni nikad nece otic (ne d'o bog) - -bullyjam sve oko sebe i dalje, ali na civiliziranije nacine

[komad kruha]

voljela bih da sam danas osoba kakva sam bila kako dijete. ali, nešto se putem sjebalo.

najviše se sjećam kako sam voljela loviti ribe, kako sam puno trčala i uvijek se smijala.

[alice]

pekla sam kolače od blata, pomalo sam bila štreberica, a prvoj curi koja mi se svidjela sam rekla da je volim (tada sam imala 9, 10 godina) i to pred svima. tek nakon njihove reakcije postalo mi je jasno da to možda i nije baš prihvatljivo drugima.
obožava sam vrijeme prije dnevnika jer bi starci, sestra i ja uvijek igrali čovječe ne ljuti se sve dok nije počelo. stavili bi dekicu na pod i bacikali kockice
i da, jednom sam izazvala požar. dobro je prošlo

[ariadne]

Ajme. Hm... u vrtić nisam išla, uvijek sam bila tiha i sramežljiva, užasno znatiželjna i svojeglava, puno sam čitala i gledala TV, igrala se lego kockicama i plastičnim vojnicima, naganjala loptu po dvorištu, penjala se po drveću, vozila bicikl po cijeli dan, išla u lov na žabe s dečkima iz ulice kad sam ljeta provodila kod bake na selu. Naganjala sam kokoši, obožavala pse i mačke, igrala se rata, s najboljim frendom gradila kuće od starih paleta, "kuhala" ručak od blata i trave, kupala se u rijeci, vjerovala u Djeda Mraza, gradila tvrđave od snijega, igrala videoigrice. Voljela sam promatrati ljude. Imala sam kratku kosu i odbijala sam nositi haljine pa su često mislili da sam dečko. Uvijek sam bila odgovorna i pažljiva, nikad nisam ništa slomila niti zapalila (jednom sam probably i spasila kuću od požara kad je mama žurila na posao i slučajno ostavila štednjak upaljen pa sam istrčala na ulicu za njom da ga dođe ugasit jer ga ja sama nisam smjela a ni htjela dirat).

I danas sam više-manje takva, osim kratke kose i činjenice da nemam vremena za igranje. U Djeda Mraza vjerujem samo oko Božića.

I nemam bicikl.

[call_me]

kad vas covjek ovak cita, pozeli se druzit s vama, zanimljivim individuama.

[bašja]

bila sam uspješno dijete koje je izraslo u neuspješnu odraslu osobu
high expectations

[Rock Faerie]

Bila sam mali anđeo, uvijek u centru pozornosti, svi su me voljeli pogotovo pedofili. Drugog se ne sjećam baš osim da sam bila zaljubljena u Aslana, odrasla u vikendici u šumi loool al fkt dok rat nije počeo, i vjerovala sam u vilenjake i sve i svašta bila sam jako naivna. Takva sam i danas zapravo.

[Samantha]

sam se igrala u moru cinca marinca!

[call_me]

bila sam sretna. mirna, sigurna i sretna. ne vidim nista spektakularno nit prelijepo biti odrastao. pogotov ko lezba u hrvatskoj sta me poprilicno odsjeklo od familije i rodbine. jebanje i drkanje iz dana u dan.

[Mina]

kad sam bila mala krala bi mami gramofonske ploce i puštala tajči skakajuči po bračnom krevetu s svojom kovrčavom plavom kosicom . crtala po zidu redovito posli čeg bi dobivala batina i gušila sestru jastukom !
skrivala se od babe i pjevala svojoj papigi operu dok joj nije puklo srce!

[dijana3105]

"kad sam bila mala, zastita je znacila nositi kacigu, a tatino rame je bilo najvise mjesto na svijetu... mama je bila heroj.

rat je bio igra, a najgora bol je bila ogrebano koljeno nakon pada...zbogom je značilo samo do sutra"

zeljela sam imati lego kockice i monopoly al mi ih nikad nisu kupili, ne znam zasto.....valjda zato danas rado udjem u one2play i divim se svim onim super igrackama, kojih nije bilo u moje vrijeme

kad sam bila mala, bilo je super...rado bih se vratila u to doba

[call_me]

.....valjda zato danas rado udjem u one2play i divim se svim onim super igrackama, kojih nije bilo u moje vrijeme

doing the same, stalno potpuno sam ufurana u igracke kojih nije bilo u moje doba ili ih nismo mogli kupit. ja sam time vise odusevljena neg danasnji klinci.

[memyself]

Ja cu prepisati mail koji su vjerovatno svi "stariji" dobili i slazem se sa njime jer jako dobro opisuje moje djetinstvo i sta sam radila kad sam bila mala sa usporedbom kako danas djeca odrastaju:

Za svu djecu koja su rođena i preživjela
1950-te, 60-te, 70-te i 80-te !!


Prvo, preživjeli smo i rođeni smo normalni, iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes

U to vrijeme upozorenja u stilu "čuvati daleko od dohvata djece" na bočicama sa lijekovima, vratima i ormarima nisu postojala.

Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampersice. Pišali smo u krevet.

Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zračnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi za vožnju biciklom ili na rolama.

Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu Cocte ili Cole sa našim prijateljima i

NITKO

nije umro zbog toga

Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kokte, nare koje su i tada bile pune sećera, ali nismo bili debeli

zato što smo smo se

STALNO IGRALI VANI

Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se po cijeli dan, skrivača, graničara, lopova i pandura, kraljica 1-2-3, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog što je samo dječja mašta bila u stanju smisliti,sve dok se nije upalila ulična rasvjeta koje onako nije bilo previše.

Nerijetko, nas nitko nije mogao naći po cijeli dan, pa je i roditeljska pljuska bila dio odgoja a bez zlostavljanja u obitelji.

I nikad nije bilo problema...

Provodili smo cijele dane radeći trkaće daske od otpada iz podruma, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice.

Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica

naučili smo kako riješiti problem

Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi.

Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole.

Nama nisu prodavali drogu ispred škole...

Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,
nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne),
nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms.......

MI SMO IMALI PRIJATELJE
I MI SMO IŠLI VAN
DRUŽITI SE S NJIMA !

Padali smo s drveća, znali se porezati na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali
naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga

Igrali smo se s lukom i strijelom, gradili utvrde od snijega, bacali petarde za Novu godinu,čitali hrpe crtanih romana i sve smo to preživjeli bez posljedica!

Vozili smo se biciklom ili pješke dotrčali do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno!

Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku.
U stvari, bili su često stroži nego sam zakon!

Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti čovječanstva

Naše generacije su dale najbolje izumitelje
i znanstvenike do danas.

Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost.
I naučili smo živjeti s tim !

I ti pripadaš toj generaciji?

ČESTITAM!

p.s. ne morate ovo poslati na jos 20 adresa

[Rock Faerie]

Nismo slali sms frendovima kad ćemo se naći, ako ga/ju nismo dobili na telefon išli bi ga potražiti van. Ako ga ne bi našli, našli bi nekog drugog, tako je lako bilo stvarati prijateljstva.

[roadkill]

znali smo kakvog je okusa zemlja.

[melted_sun]

pa ja sam bila dijete 90ih pa se mogu nać u pola ovoga teksta..
ahaha i ja sam kao dijete pojela žlicu pijeska

a ko dijete sam bila, nezz
svakakva, mirna i povučena navodno, ali zapravo sam iza toga opisa skrivala svoju dječju kleptomaniju i činjenicu da sam tukla ljude koje nisam podnosila
uglavnom sam se družila sa momcima oko kuće jer nije bilo curica u susjedstvu, a u školi mješano društvo.sjećam se da sam ja bila najbolja s muškima jer su puno jednostavniji od žemskih bili, igrali nogomet
ali volila sam se i igrat barbikama, tj.slagat namještaj u kućicu...i neke morbidne igre u kojima sam im flomasterima crtala rupe od metaka jer sam se igrala serijskog ubojice uvijek
kad sam dobila brata pokušavala sam naučit pišat stojećki i stalno maštala o tome da sam muško i zaljubljena u neku anu koja nije postojala.
bojala sam se liftova i garaža na smrt.. htjela sam plišanog rakuna zdipit iz vrtića
jedan put mi je zub ispa na livadi pa sam cijelu grupu u vrtiću nagovorila da ga tražimo..
obožavala sam zečeve..
puberteta se ne želim prisjećat to su mi bile najgore godine..nesigurnosti nedefiniranosti.. izmišljala sam da mi se sviđa neki tip samo zato šta se svima sviđa neko, al me to zapravo nije zanimalo nego sam htjela da se i dalje igramo baluna i penjemo po stablima
i dan danas svi se prave odrasli, a ja sam dijete....gnjave me da odrastem al mi se neda
neka mene teta na trafici i dalje pita osobnu

[Mia.]

bila sam odvratno zločesta.
i samo sam se družila sa dečkima.
danas sam fina i družim se samo s curama.

[alice]

imala sam barbiku. i odrezala joj kosu na kratko that was the first sign

[ticklebook]

Evo jedan Antićev stih koji obožavam:

Zar ti, bre, da odeš u Kovilj na slavu i da ništa ne ukradeš, đubre jedno? Jesi li ti dete, bre, il' si đakon, šta si?

[call_me]

vozili smo se na karetu i sami smo sebi radili flipere.

[dijana3105]

Evo jedan Antićev stih koji obožavam:

Zar ti, bre, da odeš u Kovilj na slavu i da ništa ne ukradeš, đubre jedno? Jesi li ti dete, bre, il' si đakon, šta si?

excellent

[alice]

ova tema ne smije zaboravljena!!
zato dajem svoj doprinos i nastavljam...
kad sam bila klinka uvijek bih trčkarala okolo i redovito sam imala razbijena koljena :/
jednom prilikom sam se popela na drvo i pala s njega. e to nije baš bilo fun, i danas osjećam posljedice
next, please!

[inani]

Prvo su mislili da cu umrijeti jer sam se rodila ranije, imala sam 2.5kg, pa mi je tezina jos pala, pa sam ostala u bolnici iza mame (prvo dijete, ova je valjda plakala cijelo vrijeme doma), onda su me dopeljali doma, ali je ta 1984. bila najhladnija ikad (tako su mi pricali) i bilo je jako puno snijega i mama mi je stavljala vatu oko rukica, grijala me, svi su dolazili gledati strucu kruha. Tako su me zvali dok mi nisu dali ime. Super! Imala sam plavu, frckavu kosicu i kako sam odrastala postajala sam sve ludja. Zabavlja sam sve oko sebe svojim komentarima. Dosta rano sam naucila citati i pisati, na sat i tablicu mnozenja sam znala prije prvog osnovne. Mama i tata su radili, a teta me davila ili kako ona kaze pripremala za skolu. Mislim da ni u konc logorima nije bilo tako jer sam svaki dan morala toliko i toliko procitati, ispisati, nauciti, a meni se samo igralo. Igrala sam se s deckima jer ih je u susjedstvu bilo vise, a i njihove igre su bile zanimljivije. Igrali smo tenis, nogomet, balote, kosarku, odbojku, rukomet, lovice, skrivaca, gradili smo kucice na stablu, stalno smo bili skupa. Nikad, ali bas nikad se nisam igrala barbikama jer su mi bile dosadne. I uvijek su mi kupovali one ruzne lutke koje bi ja redovito razmontirala. Drazi su mi bili autici, roboti, pistolji. Igracke su mi svi kupovali od rodbine, susjeda do daljnih rodjaka i obiteljskih prijatelja jer sam svima bila simpa, tako kazu. Znam se umilit ljudima. Zamisljala sam kako vozim auto, motor, traktor, avion. Cesto sam vrijeme provodila s djedom koji je uvijek nesto radio, popravljao i ja sam isto to htjela. Dvaput sam "spekla" dlan, prvi put na plocu, drugi put na neku "frezu" tako da nema sanse da mi itko gata iz dlana jer sam si davnih dana izmjenila sudbinu. Bila sam jako "ziva". Penjala sam se na stabla, krala susjedima tresnje, na krov od susionice sam se dnevno dvaput penjala. Bicikl sam stalno vozila i rekli su mi da sam valjda prije naucila vozit bicikl nego sto sam prohodala. Jedno jutro sam se probudila i nikoga nije bilo doma, pokupila sam svu odjecu i otisla do prve susjede: Teta, meni nema nikoga kuci, ocete me vi obuc i dat mi jest? Ima jos tih prica i dogodovstina jer sam bila jako divlja i svugdje me bilo. Jest nikako nisam voljela i baka je morala izbrojati do 9. koljena (jedna za mamu, jedna za tatu...jedna za moju praprastrinu) dok bi ja nesto pojela. Jedan od boljih dana mi je bio kad sam se vratila iz skole i do tad sam vozila bicikl s pomocnim kolima, ali mi je to vec dosadilo i naucila sam vozit bez njih i jedva sam cekala kad ce ih djed maknuti i tako dolazim ja, torba veca od mene i vidim naslonjen bicikl, nez pomocnih!!! Koja sreca!! Odmah sam bacila torbu na pod i otisla se vozit, a mama me jedno par puta zvala na idem jesti. Nije pomoglo jer mi je bilo najvaznije da se mogu vozikati okolo.
Vodili su me svugdje i djetinjstvo mi je bilo jako zabavno dok se nije rodio brat (citaj sin) i svi su se posvetili njemu. Njega sam redovito mlatila. Ponekad sam ga i voljela.
U skoli mi je bilo zabavno prva tri razreda, a onda sam se povukla u sebe, postala pristojna, sramezljiva, povucena, dobra, mirna i tiha - ustvari dosadna. Bila sam najbolja u razredu, isla na natjecanja, i nisam se bas podnosila s ekipom iz razreda. Nismo se bas kuzili. Dosta sam citala, puno toga me zanimalo, prof. sam bila draga, al mi je ponekad sve to islo na zivce. U srednjoj je ekipa bila onako, bila sam medju boljima, prof. su me voljeli, i dalje sam bila mirna, tiha, povucena, bla bla bla, a onda mi je sve to dosadilo i u 2. srednje sam "prepisivala", tj. varala na usmenom iz latinskom i ova me poslala na popravni. To je bilo jedno zanimljivo iskustvo. Onda sam pocela pricati, zabavljati ostale, s nekima sam se skompala, s nekima i ne. Neki i danas misle da sam streberica, a ja sam uvijek vukla vodu na svoj mlin. Nikad nitko nije posumnjao da sam ja napravila neku spacku i nitko me nije dirao.
Onda sam odrasla i upisala se na fax i postala svoja, onakva kakva sam bila kad sam bila najmanja. I to mi je najbolje sto sam napravila.

[Fuga]

Bila sam živa i nestašna. Često puta sam zapadala u nevolje, no svjedno mislim da sam bila prilično odgovorna i zrela obzirom na vršnjake. U detalje ne želim

[Kroacija]

imala sam suriken i samurai opremu od plastike. penjala sam se posvud.
imala sam bicikl iz 70tih, s onim cudnim volanom. svi ostali su imali bmx-ice.
nekako se svega pocinjem traumatski prisjecati.

[zlo i naopako]

imala sam plavu kosu...uvijek sam se igrala s dječacima, nisam imala barbie lutke jer mi je to bilo dosadno, nego sam imala pištolje i mačeve i autiće to mi je bilo kul....imala sam kućicu na stablu i ljuljačke na istom...volila sam se dobro potuć imala sam BMX biciklu koju sam cijelu išarala i izlijepila sličicama nogometaša i košarkaša... igrala sam nogomet i gimnastiku (nije spojivo, al eto ja sam čudna bila i ostala, uvijek) obožavala sam bajke, crtiće i serije, najdraža mi je bila Jelenko i Smogovci

[touch_me_iM_sick]

ja ka dite nikad nisan bila doma , uvik san trcala po ulici i kvartu sa svojom muskom ekipom. uvik smo radili probleme i zajebavali suside i tukli dosadne strebere. igrali se power rangersa, vozili ponyce, igrali nogomet, i mrzili smo glupe zenske igre tipa priskakat lastik ili onaj hulahop vrtit i barbike,lutke.. sami smo radili svoje karoce pa bi se spustali po cile dane, imali smo bunker koji smo napravili u nekoj staroj srusenoj kuci i bili smo face
za bozic bi uvik trazila djeda bozicnjaka pistolj, auto na daljinski ili onaj djecji sat plasticni koji ka moze 100 m pod vodu