Prijateljska razmaženost

[Bash]

Postavljam temu jer me potakao odnos s mojom jednom prijateljicom koja se navikla da se većinom nalazimo kod nje, ali ja sam ustrajala da se danas nađemo kompromisno na pola puta jer mi ne odgovara toliki gubitak vremena na tramvaj pošto imam i drugih stvari za obavit, ali njoj se jednostavno ne da spremit pa ništa od tog. Znam da je to zato jer ja ionako uglavnom popustim ili mi je svejedno i dođem do nje koliko god mi trebalo.

A onda sam se sjetila da sam prije par godina, nakon izlaska znala prespavati kod prijateljice koja je živila bliže jer mi se nije dalo ić doma, i nakon par uzastopnih puta sam shvatila da pretjerujem, a ona mi to nije mogla reći nego sam primijetila na faci da joj smeta. I shvatila sam da sam to radila jer sam mogla, bez razmišljanja, jer mi ona nije nikad rekla "Ne možeš večeras, odi doma jednom jebote" pa sam se na kraju korigirala sama. Mogu li vas uopće drugi ljudi svojim popustljivim ponašanjem razmaziti? Jeste li ikad kod sebe primijetili da neke stvari uzimate zdravo za gotovo i navikli ste se da je tako jer druga osoba popušta i radi vam ustupke, dapače možda podsvjesno i očekujete da bude prema vašem? Trudite li se biti nesebičniji kad to primijetite kod sebe? Nek bude tema o razmaženim vama, ne o drugima.

[ariadne]

Inače se nisam sklona previše oslanjati na druge u tom smislu, a kad i bih, oni bi mi rekli ako bi im zasmetalo. Isto kao što bih ja njima rekla. Ne pravimo se fini, we're way past that. Pogotovo zato što imamo jednu frendicu koja u nekim situacijama jest razmažena, ali to i prizna. Takva je i takvu ju prihvaćamo, damo joj više prostora nego drugima što se toga tiče. Da je gora osoba, ne bismo. Sreća njena što joj vrline nadmašuju mane.

[Fusion]

Teško da sam razmažena u tom smislu budući ne stanujem u ZG-u, a većina mojih prijatelja stanuje, gotovo u 100% slučajeva ćemo se vidjeti kad ću ja doći u ZG.
Nekad mi bude bad reći da uzmu karte za kino/kazalište/koncert mada im je bliže ili usput pa radije to obavim sama kad imam neku aktivnost u ZG-u.
Ove koje mi stanuju bliže već sve imaju djecu pa pretpostavljam da im je tlaka spremati i sebe i djecu da bi negdje došle pa i k njima dolazim.

Voljela bih biti razmažena u slučaju pušača i inzistirati da idemo na mjesta gdje se ne puši jer mi ide na živce što dođem kući smrdljiva, ali i to još uvijek toleriram. :/

Ne znam spada li u razmaženost/sebičnost to što ne volim raditi kompromise u smislu nalaženja i izlazaka kada mi ne paše neko dodatno društvo koje ide uz moje prijatelje
ili u fazama kada mi jednostavno paše samoća. Ukoliko spada, nemam potrebu mijenjati. Eventualno u njima vrlo važnim situacijama tipa rođendan, diploma ili sl.

[alice]

na faksu sam imala jednu fazu kad mi se nije dalo izlaziti van pa sam konstantno zvala sve kod sebe. na kraju je jednoj dopizdilo, napizdila me i bome pomalo smo počeli kombinirati izlaske. da, ponekad treba da te netko probudi iz uljuljanog sna gdje je sve po tvom i zapravo, super je znati da imaš prijatelje koji će te šutnuti u dupe ako je to potrebno

[tamara3]

A ko će te razmazit ako neće prijatelji? S kim možeš biti to što jesi ako ne s njima? Ako su pravi, naravno.
Jasno je da su kriteriji fleksibilniji, da tak velim, kad su u pitanju bliske osobe no slažem se da nekakva granica mora postojati, kao i recipročnost, inače su problemi.

[Bash]

Da, u biti zanimalo me treba li uvijek postojati neka granica, pa čak i prema ljudima koji te vole i sve bi napravili inače za tebe. Odnosno, je li vrijedi da nekakav dugotrajni stav "ma nije mi problem napraviti to" zapravo mrvicu i privremeno kvari, tj. privremeno razmazi i najnesebičnije ljude bez obzira koliko bili bliski jer smo po prirodi sami sebi na prvom mjestu?

[jpeg]

ma da, ako su ti dragi pa zato i prijatelji, nes radit debila od njih ili ih stavljat u neugodnu poziciju onda kad nema potrebe.

[tamara3]

Pa ako i jest tako, u čemu je problem? Ionako veći dio života provedemo natežući se oko nekakvih bijednih ego-motiva kaj je zamorno i u konačnici ničemu ne vodi.
Iako, moram priznati da se i pod krinkom takozvanih prijatelja znaju kriti i osobe koje kad si dobar misle da si budala.

[Fuga]

Korigiram se, najviše zbog toga jer na taj način iskazujem poštovanje prema osobi do koje mi je stalo.
Izbjegavam se nalaziti na mjestima koja su meni najbliža, ponekad čini i neke žrtve i tako to.
Zadnje što što sam ekstra napravila je kopanje po kontejneru za ekstra dragu pajdašicu i kolegicu, bilo je usred bijelog dana u samom centru grada i tako to.

/e/
Ovo sa spavanje, to samo iznimno i zaista rijetko prespavam kod nekoga, Zagreb zaista nije tako velik da mi od točke A do točke B treba 3 dana jahanja i besmisleno mi je to, imam i taxi i tramvaj. Da, želim reći da nikad ne spavam kod nekoga na vlastitu inicijativu. Isto vrijedi i kod mene, može samo kad odobrim ili pozovem. I to se zna, nema iznenadnih upad ili takvo što. Drugo su oni koji ne žive u Zg pa su u prolazu ili tako nešto.
Ovo s ručkovanjem i hranom, nemam problem s tim, dapače, volim nekome skuhat ručak ili tako nešto, to isto samo kad pozovem nekoga. Isto i s kavama u kući, dođi ako te pozovem, inače ne. Neću ti otvoriti.

[Bash]

@tam: Ma nije problem, samo mi je zanimljiva ta dinamika kako tuđa iskrena "dobrost" može osim dobrog utjecaja u velikoj većini slučajeva, u pinku slučajeva imati i loš utjecaj na inače isto tako "dobrosne" osobe.

[JaNNa]

uuuuuuuu.. lajkam temu! ja isto trenutno imam jednu frendicu koja je navikla da se stalno dolazi kod nje i ako ja ne dođem do nje onda se ne vidimo - to me iritira, i kad god prigovorim izlika joj je dijete.. sva sreća da sad imam psa, pa imam i ja izliku

ot. u pravilu uvijek idem za onim - ne radi drugima što ne bi da drugi tebi.. u večini slučajeva mi to ide od ruke, ali naravno da ponekad pokleknem i volim iskorištavati, ali brzo se opametim i dođe mi do glave, tako da nikad ne idem u ekstreme.
što se tiče ovog prespavaj tu, tamo i vamo - nikada nisam voljela spavati kod drugih i ne volim da drugi spavaju kod mene. koliko god te volim - sve super, sve pet, ali ne diraj mi moj prostor. poprilično sam sebična po tom pitanju. posudit ću pare, dat ti krv ako treba, dat ti ručak, ali moj prostor je moj i jednostavno se ne osjećam ugodno ako netko obitava u njemu duže od par sati!

[Fusion]

E! A propos ručka i sl.
Ne volim kad mi netko uzima iz tanjura/porcije bez obzira koliko smo bliski.
Bez problema ću kupiti novu porciju, skuhati, donijeti iz kuhinje ili što već, samo mi ne diraj po tanjuru.

Što se spavanja tiče, nemam problema s tim da netko prespava kod mene, ali ja ne volim spavati kod drugih.

[tamara3]

@tam: Ma nije problem, samo mi je zanimljiva ta dinamika kako tuđa iskrena "dobrost" može osim dobrog utjecaja u velikoj većini slučajeva, u pinku slučajeva imati i loš utjecaj na inače isto tako "dobrosne" osobe.

Ako je posrijedi uzajamno razmazivanje, opet je alles gut .

[Daisy]

imam ogroman prag tolerancije prema prijateljima. i oni prema meni. ako se misli da se u necemu pretjeralo, to se odmah kaze i rijesi.

[Zita]

pa vjerujem da se korigiram kad treba i da vise izlazim u susret. takodjer voljela bi znati/cuti od frendova kad sam razmazena pa da to popravim
inace nije mi problem doc kod nekog il doci na dio grada koji je blizi drugima
kak je fusion rekla da bi voljela bit razmazena pa trazit da se ide na nepusacka mjesta tak bi i ja rado jer nisam bas najsretnija radi tog sto mi cijela odjeca smrdi po pljugama al okej, sama sam bila pusac prije xy godina i kuzim kak je to pa mi nije sad neznam kakav problem

isto ne volim spavat kod drugih

mislim da je vrlo lako postat razmazen al da bi svi trebali bit normalniji pa ne uzimat druge zdravo za gotovo *sva sam si pametna*

[backspace]

napisala sam tu svašta. pa obrisala. ružno je zvučalo
poanta je da mislim da sam razmaženjača

[Capt. Kirk]

Imam par razmaženih prijateljica, ali drage su mi, pa popustim skoro svaki put. :sigh: I nemoguće ih je promijeniti, nije da nisam probala. :/

edit: oh and yeah, moji razmaženi momenti su stvarno rijetki, odbijam druzenja/izlaske samo kada idu određeni nedragi ljudi.

[Popeye]

od prijatelja očekujem dosta, a dosta i dajem. what's the point inače?

ali da, razmažen sam definitivno.

[Plague]

ne tražim previše. ni curu ne tražim prijevoz osim ako nije hitan slučaj, a to se desilo ravno jednom. ne volim ovisiti o ljudima, tako da mislim da ne bih tražila od nikog ništa što mi nije jako bitno.
stvari poput krešanja kod nekog, na kraće ili duže vrijeme, ili nalaženja na mjestu koje im je bliže jer im se iz nekog razloga baš taj dan ne ide nikamo, su u redu. radim ja to za njih, rade oni za mene i ne smatram to razmaženošću nego uskakivanjem onda kada je bitno. ne volim jedino da me se budi ili inzistira na nekakvim kavama u zoru, ako znaš da idem spavat u 4 i da ću ionako biti normalnija ako se nađemo popodne.
ono što ne toleriram je zaboravljanje dogovora, te otuđivanje imovine i nevraćanje iste kroz period od cca pola godine unatoč napomenama da se vrati. to mi je odraz nemara, a ne možemo biti prijatelji ako te nije briga za nešto što sam ti rekla pet puta.

[Pi]

Nemam vremena, živaca ni interesa razmišljati radi li mi netko od prijatelja ustupke ili obrnuto. Na kave i sl. se obično mene zove, ja se javim rjeđe iako znam kad je baš krajnje vrijeme da se nekome javim. Ako se radi o dogovorima, možda mi neke stvari više odgovaraju, neke manje, ali dobro... Jedino vrijeme pokušavam uskladiti, ako i to. Jednom me profesorica neka zvala na kavu, a mene bilo sram reći da u to vrijeme imam seminar jer znam da i ona ima puno svog posla, pa rekoh dobro. To me koštalo debelo, jer ove koja je držala seminar nije bilo pet mjeseci da to iskolokviram. Ovim bližima velim za vrijeme.

Lupali su mi ljudi na vrata i u 2-3 ujutro, kasnili po 40 minuta na dogovore, pola knjiga sam izgubila na međuljudskim odnosima i sl.

Puno je lakše popuštati. Pitam nekad "a može li...", no ako vidim da im nije svejedno, ne želim ponoviti pitanje. Ne isplati se. Ružno je ponavljati pitanja. Recimo, pitala sam prije godinu dana lika može li mi vratiti gitaru. Još nemam gitaru, i radije ću biti bez nje nego pitati ponovno. Njemu je i tako vjerojatno više neugodno nego meni.

Napisah svašta, a u principu ništa. I to samo zato što se ne mogu logirati na WoW ovo subotnje rano poslijepodne. Oh well.