Zašto mene, svega mi?! Pogledam ga: nikad ga još nisam vidjela tako blijedog, upalih i crvenih očiju, izgledom barem desetak godina starijeg.
- Što se dogodilo?
- Kolegica je iznijela uznemirujuće tvrdnje o nama. Samo budi iskrena.
To je sve što mi dospijeva reći prije nego što moram ući u ured na kraju hodnika.
- Znate li zašto ste ovdje? – veliki šef podiže pogled sa svog radnog stola.
Odmahujem glavom. Premalo znam.
- Dojavljena je sumnja na neprikladne odnose. Seksualne odnose. Da ste imali seksualne odnose sa svojim nadređenim. Jeste li?
Ah, mogla sam si i misliti! Ali, to je... Ne mogu suspregnuti smijeh.
- Gospođice, što je smiješno? Uozbiljite se. Ovo su ozbiljne optužbe. Jeste li spavali s njim?
- Oprostite, ali to je apsurdno.
- Apsurdno, zašto?
- Ja čak nisam ni heteroseksualna. Ja preferiram žene.
Promatra me onim pronicavim pogledom kojim procjenjuju iskrenost.
- Dobro. – napokon kaže – Drago mi je da smo to raščistili i da se nešto tako grozno ne odvija ovdje. Možete ići.
Izlazim. A moj me izravno nadređeni još čeka na hodniku, kršeći ruke.
- Sve je u redu. – smiješim se – Te su optužbe posve apsurdne i u to sam ga uvjerila.
- Kako?
- Ja sam gej. Volim žene. Zapravo, kad bi mi moralno dolazilo u obzir spavati s nekim odavde, spavala bih s njom. Bila mi je vrlo lijepa.
Gleda me otvorenih usta. A onda se izviju u širok osmijeh olakšanja, i opet sliči sam na sebe.
- Gej, vau! A ja cijelo vrijeme pazim da te ne taknem da se ne uznemiriš! Ali, ona, i još lijepa! O ukusima se ne raspravlja... ali nabavi si ukus.
- Ljepota ne znači ništa ako ne dolazi i iznutra. Nakon ovoga, više nije lijepa.
Istinita priča (samo malo reducirana u nebitnim dijelovima na broj riječi koji nije prenaporan za čitanje). Nije se odvila u Hrvatskoj. Odvila se nedavno u državi koja se još prije manje od desetljeća činila homofobnija nego Hrvatska danas.

Ako postoji prikladan podforum (coming out?