Kod nas u kući "dok se imalo"

je svako malo bila neka prezentacija: Zepter, Tupperware i Amway. Mama je pokupovala tonu toga, tako da se hrana oduvijek pripremala i skladištila u kvalitetnom posuđu i posudama.
Ona koristi te lonce i posude, ali mi je nejasna s tanjurima i čašama. Imamo divan Zepterov
Kobalt Royal servis, ali to stoji godinama u vitrinama. Ne znam na koga ili što to čeka.
Valjda na dolazak kraljevske obitelji. Ista je sa staklenim zdjelicama. Čudna žena.
A snobovi-šmobovi.

Jebemese. Da ljudi vide moju čajoteku ne samo da bi me nazvali snobom, nego bih ispala poremećeni snob.
Ovaj čaj u vrećicama koji je zapravo samo ostatak prašine čajeva u listićima, a učinkovitost na zdravlje i aroma se ne daju uspoređivati ne dolazi u obzir. Radije biram biti neko vrijeme
na kruhu i vodi dok ne skupim za nešto kvalitetno. Kako se ono kaže –
nisam toliko bogata da kupujem jeftino. I to je stvarno istina dugoročno gledano kroz prizmu zdravlja.