prosto ne mogu vjerovat da čekam taxi jer idem kod hpre luđaka na "tulum", druženje, whatever.
eeeeeeeeee, sat vremena, jebenih sat vremena nagovaranja nije im bilo dosta. i morali su nazvat još jednom da me izbace iz takta i ulove na emotivu. čak sam se vadila na to da me boli mozak, toliko boli da sam sad uvjerena da ga i imam. taj izgovor s mozgom, to im ne mogu zamjerit što nisu uvažili.

niš, u taxi pa na benzinsku, pa s hrpom raznih marki cigareta i jednom litrom crnog vina u goste i onda - zaspat.

a jebeno sam im lijepo rekla da ću crknut od umora i tako mi mlijeka u prahu past ću u nesvjest čim stignem tamo.

možda se nauče pameti pa me sljedeći puta neće zvati
