mene zanima nesto: jel ovo preidealisticki oblik razmisljanja??? znaci, ja zivim sa zenom, ljubavi svog zivota; no imam i prijatelja - nismo u sexualnom odnosu, ali smo emotivno nakloni jedno drugom; i ona ima isto tako nekog. ugl, svaka sa svojim prijateljem ima djecu. prijatelji su naravno gej, zive negdje blizu i svi skupa pokusavamo na neki nacin odgojiti tu djecu. dakle, neki alternativni oblik obitelji. je li to moguce? koliko ljudi moraju biti mudri za tako nesto?
no, jos jedna komplikacija: sto ako ne postoji cjelozivotna ljubav? i ja na primjer kroz zivot promijenim nekoliko partnerica s kojima zivim (nemojmo dalje komplicirat, neka mijenjanje bude sukcesivno

). onda u pricu ulazi ta nova zena, eventualna njena djeca, njen tip (no sto ako sve imamo vise djece s razlicitim tipovima??, and vice versa) s kojim ga ima, njegova obitelj, a naravno svi smo toliko odrasli da u prici ostaje i bivsa zena, koja je sada jako dobra prijateljica, i njena djeca i njen prijatelj, a onda sam naravno tu i ja i sve sto ide sa mnom. jos ako ti gay prijatelji mijenjaju partnere, jos s nekim zenama imaju djecu, ili ako su hetero pa imaju zenu i djecu, ili ako su bi pa zive i sa zenom i muskarcem, i (naravno

) imaju djecu... i sva ta djeca odrastaju zajedno i jako su bliska... ugl, one big fuckin' family!!! e onda su tu i nasi roditelji, braca, sestre, koji su sposobni sve to nekako progutat... kako bi samo izgledala obiteljska druzenja

! pa onda ako odobre gej vjencanja

???
ok, ok, stajem, dobile ste sliku
je li ovako nesto moguce???

jel se mozete zamisliti u ovakoj nekakvoj prici?