Odstupanja od monogamne paradigme: poligamija & poliamorija.

[Broken Down Angel]

Ovo je tema koju je moguće svrstati u više forumskih sekcija, stoga ću razmještaj prepustiti moderatoricama, a u međuvremenu je postaviti ovdje. Naime, nedavno sam naišla na pilot epizodu HBO-ove serije "Big Love" koja se bavi životom poligamne mormonske obitelji, a s obzirom da smo se dotaknuli teme Otvorena veza ili monogamna sa figom iza leđa?, pomislila sam da bi bilo zanimljivo postaviti stvari korak dalje. Pritom je možda najbolje započeti od definiranja pojmova u naslovu, čisto olakšavanja diskusije radi.

Poligamija je, dakle, opozitivni pojam u odnosu na monogamiju koji podrazumijeva brak u kojem postoji više supružnika, a dijeli se na poliandriju [brak osobe s više muškaraca] & poliginiju [brak osobe s više žena]. Pritom namjerno izbjegavam definirati "osobu" da bi učinili te termine upotrebljivijima i u kontekstu LGBT zajednice. Zašto?

Napori za istospolne brakove često bivaju izjednačeni s afroameričkom borbi za jednakost. Isto tako, poneki poligamni aktivisti izjednačavaju svoju borbu s borbom za pravo istospolnih brakova. U svim tim usporedbama se relativno lako izgubiti s obzirom da smo ograničeni svojim stajalištem i teško je sagledati stvar iz perspektive druge skupine čiji nismo pripadnici i čije probleme ne doživljavamo toliko osobno. Ali me zanima isto pokušavamo li ih shvatiti? Kakav je Vaš stav po pitanju mnogoženstva / mnogomužstva? U kojoj mjeri ste tolerantni naspram osoba koje odabiru takav stil života? Koliko poštujete takvu odluku? I je li licemjerno s naše strane zauzimati negativan stav prema takvim zajednicama istodobno se boreći za priznavanje & prihvaćanje vlastite?

Poliamorija je nešto suvremeniji i širi pojam od poligamije. Ponekad biva pogrešno shvaćena kao sinonim za "otvorenu vezu", ali se u biti diferencira naglaskom na proširenje jedne postojeće veze s jednom osobom na više veza s drugim osobama koje ne moraju biti isključivo seksualnog karaktera, već i romantičnog. Također je oslobođena religijske konotacije koju često nosi termin "poligamija" s obzirom na tradiciju prakticiranja poligamnih odnosa većinom u vjerskom okruženju [iako nužno ni poligamija ne mora biti motivirana vjerom praktikanata]. Poliamorija je termin koji pokriva različite realizacije "višestrukih romantičnih i / ili seksualnih odnosa", a Wikipedia ističe: "The defining characteristic of polyamory is belief in the possibility of, and value of, multiple romantic loving relationships carried out ´with the knowledge and consent of all partners concerned.´[...] Sex is not necessarily a primary focus in polyamorous relationships. Polyamorous relationships commonly consist of groups of more than two people seeking to build a long-term future together on mutually agreeable grounds, with sex as only one aspect of their relationship." I ne shvaća se kao stanje - već determinativna odrednica nečijeg života. Dakle, osoba se definira kao poliamorna, iako trenutno ne mora biti evolvirana u određeni odnos.

U kojoj je mjeri koncept tradicionalnog braka, definiran stavkama 1] zakonski priznat odnos između osoba suprotnog spola i 2] zakonski priznat odnos između dvije osobe, dostupan modificiranju? Ako znamo da je inzistiranje na stavki 1 diskriminacijski postupak protiv kojeg se glasno zauzimamo tvrdeći da je to samo jedna od mogućnosti, možemo li zauzeti isti stav prema stavki 2 tvrdeći da bi stupanje u brak samo s jednom osobom isto trebala biti samo jedna od mogućnosti?

[talented miss cohen]

Kratko i jasno: ne.

[Zita]

Tko voli nek izvoli.
Neznam zasto se stalno moramo trpati u neke obrasce koje su zacrtali drugi jer
svatko ima pravo voditi svoj zivot najbolje sto zna i na nacin da ne povrijeduje druge i ako ne petljaju djecu u to..
Ako se nadje vise punoljetnih osoba kojima to odgovara-zasto bi to mene smetalo.
Naravno, vjerujem da bi se licemjerna katolicka drzava zgrazala nad necim slicnim al meni bi bilo kul kad bi nesto slicno bilo moguce jer bi napokon doslo do toga da je biti razlicit-sasvim okej.
Sto ce biti manje nuklearnih obitelji to ce se, barem se nadam, manje djece iz razorenih domova, djece sa samohranim roditeljima ili "razlicitim roditeljima" ismijavati. Ona vise nece biti drugacija od vecine jer vecine vise nebi bilo

osobno-nebi fala. jedva trpim jednu osobu a kamoli da ih je vise

[pihach]

zita je sve rekla.

[Broken Down Angel]

@Talented Miss Cohen: Zašto ne? Elaboriraj.

[talented miss cohen]

Nije da sam baš obvezana elaborirati vlastiti stav (!) ali evo, diskusije radi, proširit ću rečenicu i reći ću da ne podržavam legalizaciju pomenutih instituta jer ne podržavam radikalizam u nijednoj formi. Negdje moramo stati i preispitati kriterije. Otkud znamo da prihvačanju svih "različitosti" naša svijest zapravo evoluira. Možda se kreće ka kulminaciji kako bi doživjela downhill fall - back to starting point. Hipokrizija morala, preokret svih vrijednosti i ljestvica. Revolucija u ime prirodnopravne ostavštine.
Živimo u svijetu u kojem je sve dozvoljeno, ali nije sve i korisno. To je parafraza citata iz najprodavanijeg i najprevođenijeg bestsellera na svijetu. Tko ga je pročitao prepoznat će ga.

[Broken Down Angel]

Naravno da nisi, ali svejedno hvala na odgovoru. =] > Kako znati gdje je potrebno stati? Ne znamo da prihvaćanjem različitosti naša svijest nužno evoluira, ali niti da nazaduje. Kako prepoznati one "vrijednosti" koje bi trebali zadržati, a koje mijenjati? Čemu zalijepiti etiketu korisnog, dakle poželjnog, a čemu ne - po kojim kriterijima se ravnati?

[Soopertrack]

Otkud znamo da prihvačanju svih "različitosti" naša svijest zapravo evoluira.

baš to.
meni je ovo sve pre american da bi mišljenje svrstala u toleranciju. ne razumijem zašto se ovakve stvari svrstavaju pod supernormalne i prihvatljive kad je riječ jednostavno o ljudima koji ne znaju što žele iliti emocionalno jako nazadne.

[Zita]

Dozvoljeno je biti lezbijka no ima li koristi od takve zajednice?
Protivnici lgbtq zajednica ce reci da nema koristi, da ne stvaraju djecu i da ih treba zabraniti jer su nemoralne, ne pridonose drustvu i razvoju istog te *jeftina horror glazba u pozadini* prenose bolesti :/

So, trebamo li zabraniti sve od cega nemamo korist? Jel sex bez posljedicne trudnoce koristan? Jedno ce rec pop ili neka babica a drugo njihov susjed ili unuka. Cije je misljenje vaznije? Jedno drustvo ili drzava ima svoje norme a druga neke sasvim drugacije.
A i ta korist se moze bodovati pa je nesto vise a nesto manje korisno i tu tek moze doci do radikalizma.

Dozvoljeno je biti i nezaposlen pa nije korisno-niti pojedincu, niti obitelji, niti drustvu. Dozvoljeno je biti i star i bolestan...kuzis point?

Ne smatram se nesto ekstra tolerantnom osobom i definitivno nisam tip osobe koja bi sve dopustila "jer je to tak super, kul i lijepo" no ne petljam se u dobrovoljno stvorene punoljetne zajednice.
To sto ja ne razumijem u cemu je ta ljepota poligamije ili poliamorije ne znaci da je nema. Ne kuzim nit reiki, feng shui nit se kuzim u modne marke pa je to eto vrlo popularno..

Prihvacanjem razlicitosti nas svijet sigurno evoluira no nigdje ne pise "svih" razlicitosti.
Nekad je bilo necuveno biti u braku sa osobom druge rase i svijet se prihvacanjem takvih brakova nije raspao niti unazadio.

[phos]

tko voli nek se izvoli.
nek ljudi biraju sta hoce.
i sta se ja imam buniti ako se netko odluci na takav nacin zivota?!
ista stvar ko sto ljudi odlucuju hoce li imati djece ili nece.osobna stvar.

[Fuga]

Meni bi to bilo prenaporno, zamisli što sve moraš pamtiti, neke stvari se i ponavljaju, dosada. Uglavnom, nisam sklona takvom nečem, ako je to nekom gušt- neka samo izvoli. Osobno poznajem jedan par sklon poliamoriji, i nekako mi se čini da žena, prva žena, pati u tome i da joj to nikako ne paše, to zaključujem na temelju njezinog ponašanja, malo mi sve to izgleda sforsirano, oni imaju i djecu, za koju mislim da su prilično zbunjene i ne shvaćaju što se zbiva, tim više što su to djeca predškolske dobi i dolaze u interakciju s vršnjacima koji nemaju sličnih iskustva, uglavnom, situacija te (proširene) obitelji mi se nikako ne sviđa.
Da, govorim o hetero paru.

[Soopertrack]

slažem se, zita.
sama sam sebe sad izvrtila u mislima o korisnosti, evoluciji, društvu i pojedincu. bit svega je valjda da ako pojedincu koristi, koristit će i društvu, jer čovjek ne djeluje sam sa sobom, ali opet evolucija je na djelu samo ako svi idemo prema istom cilju. a koji cilj svatko ima u glavi, to je drugi par rukava.
vjerujem da prihvaćanjem različitosti (ne svih, da) evoluiramo. konkretno na primjeru, mislim da je ovo samo još jedan trend, linija manjeg otpora, nesređenost, štogod. postoji partner, obitelj, prijatelj, odnosa ko u priči, ali samo jedan vidim kao onaj romantični.
opet, ako netko vidi sreću u onakvom načinu života, who am i to judge?

[Bash]

slažem se, zita.
sama sam sebe sad izvrtila u mislima o korisnosti, evoluciji, društvu i pojedincu. bit svega je valjda da ako pojedincu koristi, koristit će i društvu, jer čovjek ne djeluje sam sa sobom, ali opet evolucija je na djelu samo ako svi idemo prema istom cilju. a koji cilj svatko ima u glavi, to je drugi par rukava.
vjerujem da prihvaćanjem različitosti (ne svih, da) evoluiramo. konkretno na primjeru, mislim da je ovo samo još jedan trend, linija manjeg otpora, nesređenost, štogod. postoji partner, obitelj, prijatelj, odnosa ko u priči, ali samo jedan vidim kao onaj romantični.
opet, ako netko vidi sreću u onakvom načinu života, who am i to judge?

but you do judge, darlin'. takvi ljudi "ne znaju što žele ili su emocionalno nazadni", nesređeni, idu linijom manjeg otpora ili štogod

po meni, društvo se nema šta petljat u odnos odraslih suglasnih osoba. amen.

[astra glacialia]

Što se mene tiče sjajno, samo što je teško da se i dvoje nađe koji se dovoljno dobro slažu, a kako onda tek naći više ljudi

[tamara3]

Nemam neko formirano mišljenje i zapravo mi je svejedno kako si je netko uredio život i koliko osoba voli te u kakvim su odnosima ako nije posrijedi Charles Manson i njegova svita te njima slični

Ali mi je pomalo neobično to da "negdje moramo stati" i tome slično. Tko to točno i zašto može odrediti gdje je ta "granica" u međuljudskim odnosima? Eto, pa opće je prihvaćena ta famozna nuklearna obitelj i hetero zajednica, pa ne vidim da je svijet neko idealno mjesto za život, prepuno sretnih ljudi.

Teza o korisnosti mi je besmislena, naročito ako se na tu temu citira Biblija.

A ljudi koji su istinski zadovoljni sobom, uistinu sretni i ispunjeni imat će i kapacitet za toleranciju i prihvaćanje, ali to je neka druga tema.

[rainbow]

ćao cure

Kiknula sam "da", iako sam sklonija razmišljati da je malo tko spreman za takvu vrstu ljubavi (barem od ljudi s kojima sam ja dolazila do sada u kontakt).
Pada mi na pamet da za "zdravo" funkioniranje u takvoj vrsti zajednice vjerojatno moraš biti cijepljen protiv ljubomore, posesivnosti ili možda samo biti extra spreman otvoreno i iskreno komunicirati o svemu što te muči vezano za prisutstvo drugih osoba u "jednadžbi". Ne zna. Ja sebe teško vidim u suživotu s jednom osobom, pa tako nit s više, iako mi se znadu vrtiti po glavi filmovi di sam u nekoj lijepoj (drvenoj) kućici, nas par žena, i ne postoje ograničenja ko se, s kime, kako i kada smije ophoditi..samo ljubav, razumijevanje, tolerancija....zajebancija. (malko sf zvuči, al nikad ne znaš što život nosi)

[talented miss cohen]

Korisno je sve ono što me oslobađa od mene samog.
Korisno je sve ono što me ne pravi objekt ljubavi već sama ljubav.
Korisno je sve što ne koristi mome Egu.

Egu su potrebne etikete, jer Ego mora u svakom trenutku biti određeno i kvalificirano nečim. Etikete daju vrijednost Egu. Vrijednost Ega kao i etiketa ravne su ništožnosti i lako se raspršu. Bistvo je postojanje oslobođeno Ega.
Ego kaže Ja sam X, Ja sam Y (I am this or I am that), Bistvo kaže Ja JESAM, Ja BIVAM (I am.).

Međuljudska komunikacija bi bila posve bliže cilju kad bi Bistvo komuniciralo Bistvom.
Tako da, možemo se držati pojavnosti, a možemo se gledati i zatvorenih očiju. Nekad mnogo, mnogo jasnije nego otvorenih.

[tamara3]

Ne bih u toj mjeri podcjenjivala ego jer bez njega nema preživljavanja u ovome svijetu. Ali ne bih ga ni pisala velikim početnim slovom.
A ne znam ni kakve veze ima s temom.

[phos]

Egu su potrebne etikete, jer Ego mora u svakom trenutku biti određeno i kvalificirano nečim. Etikete daju vrijednost Egu. Vrijednost Ega kao i etiketa ravne su ništožnosti i lako se raspršu. Bistvo je postojanje oslobođeno Ega.
Ego kaže Ja sam X, Ja sam Y (I am this or I am that), Bistvo kaže Ja JESAM, Ja BIVAM (I am.).

sve o cemu pricas nije ego,nego superego,ali on se lako korigira.onaj dio "ega" koji ti dolazi rodenjem je problematican za prihvacanje.

[Popeye]

Nemam neko formirano mišljenje i zapravo mi je svejedno kako si je netko uredio život i koliko osoba voli te u kakvim su odnosima ako nije posrijedi Charles Manson i njegova svita te njima slični

Ali mi je pomalo neobično to da "negdje moramo stati" i tome slično. Tko to točno i zašto može odrediti gdje je ta "granica" u međuljudskim odnosima? Eto, pa opće je prihvaćena ta famozna nuklearna obitelj i hetero zajednica, pa ne vidim da je svijet neko idealno mjesto za život, prepuno sretnih ljudi.

Teza o korisnosti mi je besmislena, naročito ako se na tu temu citira Biblija.

potpisujem.

[pineapple14]

Ja sam protiv legalizacije takvih zajednica. Prvo iz praktičnih razloga jer je i zajednica 2 ljudi iovako zapetljancija kad dođe do razvoda (podjela imovine, djeca i sl.), a mogu misliti na što bi to ličilo da je upleteno više osoba. Druga stvar je ta što mislim da to jednostavno nije dio naše kulture, koliko god će sad neke od vas uzeti ovu izjavu na zub; dovoljno govori i da se zasada nije pokazala nikakva građanska inicijativa po tom pitanju. Što ne znači da neće, ali do tada (tj. dok ne bih čula neki konkretan plan i prijedlog zakona, kako bi to u praksi funkcioniralo i sl.) je moje mišljenje ovakvo.

[Zita]

zbilja neznam kakve bi ti veze imala sa imovinom tih osoba i njihovom raspodjelom
a o "gradjanskoj inicijativi" nebi nit pocinjala...tak tipicno razmisljanje za ova podneblja

[phos]

Ja sam protiv legalizacije takvih zajednica. Prvo iz praktičnih razloga jer je i zajednica 2 ljudi iovako zapetljancija kad dođe do razvoda (podjela imovine, djeca i sl.), a mogu misliti na što bi to ličilo da je upleteno više osoba. Druga stvar je ta što mislim da to jednostavno nije dio naše kulture, koliko god će sad neke od vas uzeti ovu izjavu na zub; dovoljno govori i da se zasada nije pokazala nikakva građanska inicijativa po tom pitanju. Što ne znači da neće, ali do tada (tj. dok ne bih čula neki konkretan plan i prijedlog zakona, kako bi to u praksi funkcioniralo i sl.) je moje mišljenje ovakvo.

besmisleno je govoriti o gr inicijativi.
a sto se tice prakticnih razloga-vec u startu polazis od rastave (?!),ali oke...isto kako se radi raspodjela na dva dijela tako ce se raditi i na tri.sa djecom je takoder jednostavno-dok su maloljetni pripadaju po difoltu majci (osim u ekstremnim slucajevima...)
a pitanje kulture...nije to bio dio nicije kulture bilo po postanku iste.
a i poznato je da haremi daleko bolje funkcioniraju od nasih brakova...tako da nema smisla raspravljati.
iskreno me moli dzon hoce li se legalizirati ili ne jer ionako zivim kako hocu,i to nije moja opcija niti zelja biti u takvoj zajednici,ali zasto ne pruziti mogucnost nekome tko ima takvih afiniteta i zelja.

[Broken Down Angel]

@pineapple14: A prevare su dijelom naše kulture? Razumljiviji su i prihvatljiviji fenomen? Dok sa svih strana suglasno opuštanje osobe u više intimnih odnosa nije? Naišla sam maloprije na jedan zanimljiv članak [Polyamory: Ethical Non-Monogamy], a dio ću izdvojiti i ovdje:

Momogamy Mythology

Biologists now tell us that 98 to 99 percent of the creatures that roam the planet are not monogamous. Anthropologists inform us that 86 percent of the world's cultures have sanctioned some form of polyamory. Sexual monogamy is virtually non-existent in nature and among human populations it has been rare until very recently. In view of such facts, it seems that we live in very strange times. Our peculiarity does not stem from our actual behavior, but from our staunch disbelief that non-monogamy might be natural even though a rather large majority of us are, in fact, quite polyamorous. Consider the statistics: More than half of males and a third of females admit to having at least one affair during their marriage. Unreported affairs would undoubtedly push this number up significantly. Random DNA fingerprinting has revealed that five to ten percent of our children have not been conceived by the man they believe to be their father. More than half of our marriages currently end in divorce. Finally, it is not merely sex, but the combination of sex and deceit -- lying about who we are not sleeping with -- which continues to spread the AIDS and other venereal diseases.

Overt behavior alone does not a polyamorist make, though. One must consider feelings and desires. If you've ever walked down the street with your significant other and caught the eye of a girl or guy walking toward you and considered what it might be like to ... well, then you are not behaving like a good monogamist. It seems that, although we would like to believe we are monogamous, our behaviors, feelings and thoughts reveal otherwise. Social psychologists call this "cognitive dissonance," a term that refers to the discrepancy between behavior and our self-perceptions and beliefs.

The idea of "serial monogamy" has been suggested as a way to explain our inability to remain within monogamous boundaries. Anxiety caused by cognitive dissonance is thereby relieved and we are able to maintain some sense of cognitive consistency. Psychologists call this "justification." However, serial monogamy is no different from serial polyamory. Both terms describe the same practice of being intimate with a series of lovers over time.

[Gost]

Ovdje se radi o zajednici punoljetnih osoba, država nit` društvo se ne bi trebalo pitati dal` je to ispravno ili nije, trebalo bi im se omogućiti da žive kako god žele dok god su svi suglasni, pri zdravoj pameti i svjesni implikacija svojih odluka.

... kome drago, nek` izvoli.

[michelle]

ovo mi se čini malo prenaporna tema za razmišljati... jedva nalazim jednu osobu koju mogu često imati pored sebe... ne mrem ni zamisliti koi bi to kaos bio davati se istovremeno na više mjesta... čiji bi to izbor uopće bio? moj ili druge osobe... nać treću osobu koja oboma paše ili jedan mora prihvatiti treću kao nečiji drugi izbor... a ustvari mu ne paše... malo mi se zavrtilo sad u glavi, moram priznat... s druge strane, obitelji su obično sadržane od više osoba pa to nekako funkcionira, ako sagledamo to sa poliamornog stajališta gdje se misli samo na emotivno davanje.... zbilja sad trenutno ne mrem izvuć nekakav čvrsti stav o ovome... na trenutke mi se čini mogućim, a onda s druge strane ne... možda je poanta u prihvaćanju s kojim danas ljudi općenito imaju problema... ne znam... al me sad strašno zanima kako bi trebao izgledati taj evoluirani čovjek kao karakterna jedinka prepuna ljubavi za sve...

[Kroacija]

nisam kliknula nista jer sam podvojena. opcenito me ne interesira tko s kim i kako, dok god je njima dobro i ne kontaminiraju druge. sto se mene tice, ljudi mogu dejtati i zivotinje. ali posto su odnosi i izmedju samo dvoje ljudi vise nego komplicirani, na koji pozitivan/drugaciji nacin bi ovo odstupalo od toga? mislim, radi se o ljudima, ne usisavacima. a spektar emocija je ogroman. za bilo koji ljubavni odnos su potrebne (u najmanju ruku) savjesne i organizirane osobe, ovo bi bio ekstra delikatan i tezak odnos za odrzavati da bi se postigla njegova sustina, sto se mene tice.

brijem da bih se ja trebala okrenut poliamoriji, dati se po 20% svakom od recimo pet partnera, pa ako me jedan napuca, imam rezerve i opet rasporedjujem postotak. poliamorija je super za idiote koji se zaljube jednom u sto godina. trening.

[Shanti]

kliknula sam na da zato što mislim da čovjek treba biti slobodan da čini što želi dok pritom nikome ne šteti.
jako me smeta što vidim gotovo identičnu argumentaciju (pa čak i retoriku) protiv ove ideje koju vidim kod protivnika gay brakova.

a još 1930-ih pametni Wilchelm Reich općenito na temu seksualnih sloboda rekao je:

"Seksualnu ekonomiju kore da ona želi razoriti obitelj. Brbljaju o “spolnom kaosu” što bi ga sa sobom donijelo oslobođenje ljubavi, a masa osluškuje njihove riječi I pouzdaje se u njih, (…) Privredno podjarmljivanje žena I djece treba zatrti. Autoritarno podjarmljivanje isto tako. Tek kad se to ostvari, muž će voljeti svoju ženu, žena svoga muža, djeca će voljeti roditelje, a roditelji djecu. Više neće imati razloga da mrze jedni druge. Ono dakle što mi hoćemo razoriti jest mržnja koju rađa obitelj I silovanje “s puno ljubavi”. Ako je obiteljska ljubav veliko ljudsko dobro, ona se mora dokazati. Ako privezan pas ne pobjegne, nitko ga neće samo stoga držati vjernim drugom. (…) Prisilni moral bračne dužnosti I obiteljskog autoriteta moral je kukavica koji se boje života I impotentnih koji nisu podobni naravnom silom ljubavi doživjeti ono što sebi uzalud pokušavaju pribaviti uz pomoć policije I bračnog prava.
Oni hoće cio ljudski rod ugurati u svoju stezulju jer nisu kadri gledati naravnu spolnost. Oni se ljute I zelene od srdžbe jer bi sami željeli tako živjeti, a ne mogu. Mi ne želimo nikoga siliti da napusti obiteljsku zajednicu, ali isto tako ne želimo nikomu dopustiti da sili onoga tko je ne želi. Tko može I hoće cio svoj život živjeti monogamno, neka to čini; ali tko ne može, komu od toga prijeti propast, treba imati mogućnost da to sebi drukčije uredi."

[mijau]

Daleko sam previše teritorijalna da bih ikoga dijelila sa ikim.