? Evo, maksimalno ću pojednostaviti.Najme, riječ je između ostaloga, i o vidljivosti te medijskoj (re)prezentaciji.
Uvijek se sjetim članka iz Jutarnjeg od prije 12 godina kad je na duplerici izišla priča jedne lezbijke i jednog pedera koji su pretežno odgovarali na pitanja o seksualnim tehnikama, snošajima po opskurnim zahodima i slično. Čitava stvar bila je ujfuj senzacionalistička i napisana kao da je riječ o nekakvoj rijetkoj vrsti koja inače živi duboko pod zemljom pa je onda došo neki kul znanstvenik i objavio rezultate svog istraživanja od kojih je jedno bilo što točno tip osjeća u anusu kad ga netko ševi. True story.
Toga danas više nema i stvari su se jako promijenile, dijelom sigurno i zbog javnog istupanja, ovdje ili ondje. Mediji uglavnom (s naglaskom na "uglavnom") pozitivno izvještavaju i pišu o gej temama, a poznato je i da formiraju i utječu na mišljenje javnosti, pa je stoga to dobro.
Ima još jedna stvar, možda nevezana uz temu, ali ne i nevažna. Kad si mlad(a) i kad su ti na pameti uglavnom samo provodi i slično, onda ne razmišljaš puno o budućnosti, što je normalno i uobičajeno za tu dob. No onda s vremenom počneš malo razmišljati o takozvanim "odraslim" stvarima poput egzistencije, zajedničkog života, pa čak i djece. I uvidiš na koliko toga nemaš pravo i u koliko si stvari nezaštićena jer si zakonski nejednaka, nevidljiva i slično. A onda je sranje, frustra i tako dalje. Mislim, toliko o onima koji imaju sva prava i ne žele tražiti dodatna jer im je dobro.
A gledaj, i meni je dobro, imam ugodan život s partnericom, radimo okej poslove i općenito nam je fino i ugodno. No unatoč tome ja sam građanka drugog reda i takva ću i ostati ako se nešto ne promijeni. Time sam nezadovoljna i zbog toga se ne osjećam dobro, a moje je skromno mišljenje da se većina nas ne bi trebala osjećati dobro u toj nejednakosti.
Zato dijelom i postoje NGO-i koji ukazuju na takve stvari, a pritom nitko od njih nije politička stranka koju smo izabrali da nas predstavlja te svaki od njih ima neke svoje načine borbe za prava. Neki idu na ulicu, neki lobiraju, a neki se samo prave da rade
. I tu je demokracija dobra stvar jer to može učiniti svatko od nas kako misli da je najbolje, i/ili se uključiti u te procese na bilo koji način. Konstruktivna kritika je super i uvijek dobrodošla, ali ona bi ipak trebala biti zasnovana na informacijama, a ne na čitanju senzacionalističkih naslova, kao niti na vrijeđanju. To, naravno, vrijedi za sve uključene strane.
