recimo da se identificiram kao biseksualna, jer je to najbliže onome kako se osjećam. (iako se javno deklariram kao strejt, i preferiram dečke, definitivno nisam strejt.)
moj problem je to što sam zaljubljena u najbolju prijateljicu. i to nikako nije dobro, ako zbog ničeg drugog, onda zato što je ona 100% strejt cura.
ja sam jedna od onih osoba koje se vežu za malo ljudi, al kad se vežu, onda je to u potpunosti. imam vrlo uzak krug prijetelja. i uvijek samo jednog najboljeg prijatelja/jednu najbolju prijateljicu.
muči me to što nisam sposobna odvojit ... ne mogu si pomoć a da se ne zaljubim :/
meni je to užas. ne biti sposoban biti jako blizak s nekim a da se ne zaljubiš.
kakva su vaša iskustva na tom području?
čini mi se da (barem u mom slučaju) biseksualnost otežava stvar, umjesto da ju olakšava.
jer... prema mojim dosadašnjim iskustvima, s kime se god zbližim na način da mi postane ''najbliža osoba'', bila riječ o dečku ili curi, ja se zaljubim. a ne želim to. :/
da ironija bude veća, ne samo da se ne želim zaljubiti u dotične osobe, nego kad se već zaljubim, situacija je takva da je realizacija bilokakve veze nemoguća.
u srednjoj, najbolji frend u kojeg sam se zaljubila do ušiju, ... gay
sad... najbolja frendica... 100% strejt.
pa da se upucaš... i onda mi treba užasno puno vremena i mentalnog treninga da se ''ohladim''.
a činjenica da se s najboljim prijateljima (nekako po defoltu) viđam skoro svakodnevno, nikako mi ne olakšava stvar.
so.. any advice? word? thought? :?
no way... kao prvo, sjebe odnos totalno. koliko god ona mene voljela i koliko god da smo sad povezane...
fakat su mi svi bzvz u usporedbi s njom... 
.
