I tako ja se dignem i dok kuham juhicu, čujem iz druge sobe:
Ona: "A kaj ti je ova žaba i za kaj to služi?"
Ja: "Ovo kaj drži u sebi, to uzmeš i prolaziš po leđima i kao svira"
Ona: "Jebote, to niš ne proizvodi, bolje da mogu stavit olovku u tu rupu"
...i tak par minuta ona šuti, ja dalje kuham i čujem:
"Rega, rega, bit će svega"
(misleć na ispit koji ima u 11)
Koji trenutak i koja provala. Boljelo me kolko smijeha, suze navrle. A glupi smo ponekad.
...
Za stolom, jedemo tu juhu. Ona neš trkelja i trkelja, potpuno nepovezano, zatim stane ozbiljno i izlane: "Ja sam žaba".
Ja je gledam i dobro, prijeđemo preko toga, al onda stane se ispričavat i kaže:
Ona: Meni najbolje stvari dođu na veceu. Ozbiljno. Sva kreativnost se stvori u par minuta dok pišam."
Što ću sve doživit do 8 ujutro dok ne krenemo....

