Na svom vrhuncu stanje "zaljubljenosti" je euforično. Jedno s drugim smo emocionalno opsjednuti. Idemo na spavanje razmi-šljajući jedno o drugome. Kad se budimo ta osoba nam je prva u mislima. Žudimo da budemo zajedno. Kad smo zajedno, kao da smo u raju. Kad se držimo za ruke, osjećamo da nam se krv stapa u jednoj žili. Mogli bismo se ljubiti bez kraja kad se ne bi moralo ići u školu ili posao.
Zaljubljivanje nije čin volje ili svjesnog odabira. Bez obzira koliko se željeli zaljubiti, ne možemo to postići na silu. S druge strane, možda ne tražimo to stanje, a preuzme nas iznenada. Često se zaljubljujemo u neprikladno vrijeme i u nepodobne ljude.
Zaljubljivanje nije prava ljubav stoga što je nenaporno. Ma što činili u stanju zaljubljenosti, to zahtijeva vrlo malo discipline ili svjesna napora s naše strane. Dugi, skupi telefonski razgovori koje obavljamo, pokloni koje izmjenjujemo, stvari koje obavljamo nisu vrijedne spomena. Kao što nagonska priroda ptice nalaže izgradnju gnijezda, tako i nas nagonska priroda stanja zljubljenosti tjera da jedno drugome činimo neobične i neprirodne stvari.
Sasvim sigurno je kako su zaljubljenost i ljubav dvije različite stvarnosti. Netko će reći kako je zaljubljenost temelj ljubavi te da ne postoji ljubav između dvoje ljudi kad nema ili kad nestane zaljubljenost. Drugi će reći kako ljubav može postojati iako je zaljubljenost možda izgubila svoj utjecaj ili je nestao njezin prvotni žar. Tko je u pravu? U čemu je razlika između zaljubljenosti i ljubavi? Postoji li ljubav ako iščezne zaljubljenost? Što je ustvari zaljubljenost, a što ljubav?
mozete komentirati ako zelite, plus interesira me - mislite li da vise tolerirate osobi u koju ste zaljubljeni, nego onoj koju volite?
mislite li da je fer razmjer, ako tolerirate vise dok vam je glava u oblacima, odnosno dok mislite na nju odmah ujutro kad se budite i navecer kad idete spavati, odnosno dok ste ludo zaljubljeni?
mislite li da svaka ljubav mora poceti zaljubljenoscu?
koje su prednosti, a koje mane jednog i drugog?
racionalizirate li dok ste zaljubljeni i jeste li svjesni da ce i ta zaljubljenost jednog dana proci ili uzivate u momentu?
ako ste se zaljubili vise puta jednako kaoticno (leptirici u zelucu, muka, osmijeh preko lica koji se ne skida, izmjesane emocije, lice ko semafor), mislite li da je to sve jedan zacarani krug i da vam osobe brzo dosade nakon sto ta euforija splasne ili se veselite onom dubljem osjecaju - ljubav?