reci mi....

[safira]

Ogrni me svojom njeznoscu, ogrni me svojom toplinom, dozvoli mi da disem pod okriljem srece, podari mi svjetlo i kad najcrnja noc padne. Pokazi mi da ljubav postoji i da moze maknut okove lazi i prizemnih stvari koje nas vezu za zivot kojim su nam nametnuli. Reci da ne moramo biti blijede kopije u zacaranom krugu. Reci da pogledi mogu slobodno bez spona pricati i da ces me razumjeti dok ti pricam sutnjom. Reci mi dal kad zatvoris oci vidis boje, Dal je i tvoje nebo plavo prepuno malih razbacanih savrsenstava. Reci mi dal kad udahnes dises punim plucima. Reci mi tko si i sto si kad te noc pokrije svojim plastom. Zaronis li ikada u svoje dubine gdje postojis samo ti.reci mi dal mislis da kad netko zaroni u tvoje dubine hoce li ostati sa tobom kada izroni na povrsinu. Reci kakve boje krase tvoj caroban svijet. Reci mi dal si ikada voljela iz svog svijeta. Reci mi dal si spremna pruziti ruku i pokazati taj svijet nekome. Reci mi koliko si spremna ici daleko da bi zbilja voljela. Reci dal si spremna se prestat skivat iza maski koje nosis. Reci mi.

[uNrEaLL]

Lijepo

[safira]

...otvaram oci....jos snena i bunovna..... osjecam miris jutra kako se probija kroz otvoren prozor..... gledam ruzu kako otvara svoje latice da pozdravi zoru..... volim taj dozivljaj buđenja dana.... al ja sam djete saturna ja volim noc, tamu, volim kad mogu gledati odsjaj mjesecine na povrsini vode...volim taj osjecaj u sebi.... tek kad sunce zađe ja pocinjem zivjeti....moje tijelo se tada budi.... dise.... funkcionira..... tada me pitaj što zelis znati.... tada mi reci kako zelis......tada mi pokazi sto si i tko si..... dan za mene donosi povlacanje u odaje tame...dan je za mene prazan pogled u daljinu, ceznja za tamom koju donosi noc....buđenje mojih ociju moje duše...sve cu ti pokazati kad sunce zadje sakrije se za obzor..... pokazat cu ti svaki kutak moga postojanja...pokazat cu ti ono o cemu mozes samo sanjati...... pogledaj me u oci i dopusti si da vidis ono sto postoji duboko u meni..... dobro dosla si u moje odaje tame....

[uNrEaLL]

Divno, pronalazim dio sebe citajuci.Svaka cast.

[safira]

Divno, pronalazim dio sebe citajuci.Svaka cast.

hvala

[didi0gisele]

U osvitu rekvijema nalazim duh tvoj, ogrnut plavetnilom tuge, očuvan u vakuumu čuvstava što odlika su senzualnih, tankoćutnih bića. U prolazu vremena kojim umirih svoj duh, u kome zatomih sve svoje želje kako bih jasnije vidjela odavno traženo, pronađoh tvoje riječi, čiste, iskrene i duboke. I to me raduje.. veseli.. jer znam odavno odaslana iz mog uma postojiš.. ipak nakon svih poraza i razočaranja bivaš u 100-tinama onih koji razumiju… drago mi je da se nanovo dotaknuh jedne od njih…

[Amor]

predivno! i, jel urodilo plodom?

[safira]

u suton dana povrjedila si moje postojanje, uzela si moje zelje i pretvorila ih u prah i pepeo, bez imalo suosjecanja zgazila si me ko mali cvjetak koji se bori za opstanak u polju makova.zatvorila si sva vrata i ostavila me na litici ogoljenu, bez imalo srama sa smjeskom si otišla, ponosna i nahranjenog ega blistala si, a ja sam ostala stajati u sjeni svojih strahova koji su se nadvili nad mene, nisam znala kuda da krenem, a ti si likovala i uzivala u svakoj mojoj patnji usvakom mom jecaju kojji je parao daljine. moj vapaj dozvao je kisu, koja je mocila svaki dio moga bica, ispiruci sa mene sve ono cemu tu nije mjesto, uzivala sam u svakoj kapi koja je dotakla moju ogoljenu dusi i skupljala energiju koju mi je podarila, zeljela sam novo budjenje dana koje mi donosi novu nadu, nadu da ce tvoja silueta izbljediti tamo u dalji i sa njom sve lose sto si mi dala. danas kad gledam u daljinu ne vidim tvoju siluetu ali gorak okus ne povjerenja ostao je u ustima i strahovi prozimaju moje tijelo i dusu, no jos uvjek postoji nada da nestat ce i posljednji okus gorcine koji ce jednom da makne neka neznana dusa onako sa lakocom.........

[safira]

Te noci na stijenama sam odlucila docekati zoru, opušteno uzivati u carima koje pruza noc, osluškivala sam vijetar uzivala u zvukovima, u daljini su se culi glasovi ljudi nošeni povjetarcem, tako mirno i opijajuce. Ubrzo sam utonula u san. Kad sam se probudila jos uvijek je bio mrak, pogledala sam oko sebe i na drugoj stijeni ugledala tebe. Okupana mjesecevim sjajem tako si bozanstveno izgledal. Gledala sam te ne znam ni sama koliko dugo, tada si se okrenula i pogledala me ravno u oci. Aaaaa izgubila sam se u tom plavetnilu koje si nudila. Kao da sam zaronila u najdublje more. Tako predivno, tako, tako posebno, nisam mogla odvojiti pogled, jednostavno sam te morala gedati. Ti se se samo smjeskala i uzivala u toj igri, carima koje si posjedovala. Lagano si ustala, kao da si lebdjela, protrljala sam oci da bi se uvjerila da nije san, sjela si pored mene i dalje si imala osmijeh na licu. Ja sam te samo gledala kroz glavu mi je proslo milion misli ( trebam li sto reci, dal da te pitam stogod, da te pozdravim???????...) ni jednu rijec ni jedan zvuk preko mojih usana nije moga da prijedje. Samo sam te zeljela gledati, jer kao da smo tako pricale u oci se gldajuci. Tvoja duga kosa lagano je viorila na vjetru igrajuci se po zraku, tvoja bljeda put jos je vise dala magicnosti tvoje pojave, kao da si se mjesecom ogrnula, more u oci pretocila. Tada si progovorila, nikad ali nikad takav glas cula nisam, nikad me nista tako opilo nije, gubila sa se u tome svemu. Izgubila sam pojam o vremenu i prostoru, samo smo postojale mi. Ti si vodila igru ja sam kao kakav pijun radila sve sto si htjela, taj tvoj osmijeh bio je tako caroban. Svake veceri bi se vracala na nasu stijenu i sa tobom docekala budjenje dana. Noci su bile nase utociste, samo nocu smo imale jedna drugu, dani su bili dugi i samotni a noci kratke prekratke a opet tako posebne. Ljeto se blizilo kraju duboko u sebi sam osjecala da je to i kraj nas. Nisam to zeljela ali tako je moralo biti. Ta noc nam je bila tako posebna u zagrljaju tvome sam docekala zoru, sunce se polako budilo na obzorju, cvrsto si me drzala u narucju i saputala mi njezne rijeci. Pogledala sam te u oci i znala da je kraj, uzvale smo u svakom trenutku. Tada si ustala i njezno me poljubila. Ostala sam tako stajati zatvorenih ociju, kada sam ih otvorila vise te nije bilo tu, jedini trag koji si ostavila bila je plava ruza koju je sunce kupalo svojim zrakama. Sljedece ljeto vratila sam se na nasu stiijenu u nadi da cu te naci ali umjesto tebe tamo je stajala najljepsa plava ruza koju sam ikada vidjela, sama spoznaja da si bila tu, da si ovu ruzu ostavila samo za mene bila je dovoljna da mi napuni srce ljubavlju i nadom. Ova ruza sto je nosim na sebi obiljezje je ljubavi kojoj pripadam.

[safira]

nemoguce je pretociti u rijeci
ono sto u meni za tebe tece
nemoguce je vatru staviti na papir
nemoguce je vodom po vatri ispisati rijeci
nemoguce je dahom na vjetru ispisati osjecaje
nemoguce je...
moje srce satkano od bezbroj malih kristalica
na svakom tvoj lik titra protkan tajnama
samo ti imas kljuceve odaja mojih
samo ti mozes iz kamena mac da izvuces
samo ti mozes snove i iluzije istim koncem tkati
pogledaj me da osjetim zivot u venama
dodirni me i ozivi onaj plamen
zavedi me i povedi u novi dan