Društveni utjecaj vs. sloboda odabira partnera

[Aven]

Ljubav i brak: društveni preduvjeti
Uz rijetke iznimke, naš odabir je samo prividno slobodan i najčešće slijedi predvidljive društvene kanale kao što su obrazovanje, društvena klasa, rasna i etnička pripadnost itd. To konkretno znači da će netko tko je odustao od školovanja i nije završio srednju školu, najvjerojatnije za partnera izabrati nekog sa sličnom životnom pričom. Sociolozi čak koriste termin homogamija koji se odnosi na tendenciju ljudi da se udaju ili žene za ljude sličnih karakteristika. Homogamija je najčešće razlog intenzivne blizine, odnosno činjenice da se najčešće zaljubljujemo u nekog koga smo upoznali u školi, crkvi ili na poslu. Ovi su ljudi društveno „filtrirani“ pa pripadaju sličnom statusu ili rasnoj i etničkoj pripadnosti i zbog toga su na neki način društveno uvjetovani kao naš izbor.


Homogamija. <3 Divno, moje apstraktno teoretiziranje o tome kako smo unatoč prividu slobodnog izbora u većini slučajeva zapravo marionete društvenih silnica ima i svoj stručan termin. *forever.alone*


Edit by Bash: Izdvojila sam ovo kao zasebnu temu jer je zanimljivo :*

[omnia]

@Aven: Zašto je to loše? Mislim, netko iz tvojih društvenih kanala će prije imati više zajedničkih interesa nego netko drugačije klase, obrazovanja, čega li...

Malo sam nespretno ovo sročila, ali znaš na što ciljam...

[Aven]

Nije loše s tehničkog aspekta i prijateljstva. No pitanje je koliko je emotivna odluka zaista emotivna, a koliko se mi sami uvjerimo da je emotivna zbog tih društvenih tehnikalija.
To je ona moja 1/5 u traženju ljubavi unutar iste seksualne orijentacije. I to čak ne cjelokupnog broja, već onih ograničenih na jednu državu, odnosno na jedan grad.
Ne može mi to biti realan emotivno slobodan izbor da ga fućkaš. Nekako mi najviše smisla imaju one ljubavi koje su dogodile spontano, u "str8 svijetu", a ne po forumima i klubovima.
Nije ni čudo da ne možemo nabrojati na prste jedne ruke homo veze koje su potrajale duže od 5 godina. < To mi je nekako najplauzibilniji dokaz kad promišljam o tome.

I ne navlači me. Imam pravo na još samo jedan post.

* * *

Ma sve ja to kontam. No, što se tiče te homogamije, makar s tog nekog obrazovno/intelektualnog aspekta, bi li se mogla zaljubiti u nekog tko ti nije na istoj razini? Ok, ne zaljubiti, nego baš biti s takvim nekim?

(ha, domislila sam se! )

Budući da smatram kako zaljubljenost nije pod utjecajem racia, vjerojatno bih. To je onaj X faktor. Dakle, ne mogu to ODLUČITI.
No uglavnom se zaljubljujem u one za koje osjećam da su zdravo dominantnije u onim područjima (dijelovima mene) koja me privlače i uz koje osjećam da bih se mogla razvijati i učiti od njih. I tu 'prkosim' seksualnim orijentacijama, miljeima, prostoru i vremenu. Zato mislim da je realno, a ne 'prisiljeno' tj. da je emocionalno uvjetovano dostupnim.

[omnia]

Ma sve ja to kontam. No, što se tiče te homogamije, makar s tog nekog obrazovno/intelektualnog aspekta, bi li se mogla zaljubiti u nekog tko ti nije na istoj razini? Ok, ne zaljubiti, nego baš biti s takvim nekim?

Jedan ću ti oprostit

[Andain]

Ne može mi to biti realan emotivno slobodan izbor da ga fućkaš. Nekako mi najviše smisla imaju one ljubavi koje su dogodile spontano, u "str8 svijetu", a ne po forumima i klubovima.

Zar nije po tom i str8 svijet društveno uvjetovan: ak osobu upoznaš u str8 bircu, u školi stranih jezika, u teretani i sl. opet ste tamo zbog sličnih karakteristika/stila života i sl?

Mislim, dijelom se slažem, ak je nečija orijentacija jedini uvjet za pristupanje nekom, onda je to slab uvjet, ali rekla bih da treba biti barem početni jer sve ostalo su više manje iznimke ( i samo više ili manje sretne ) koliko god ja brijala da je 80% žena bar bicurious..

[Fuga]

Ma sve ja to kontam. No, što se tiče te homogamije, makar s tog nekog obrazovno/intelektualnog aspekta, bi li se mogla zaljubiti u nekog tko ti nije na istoj razini? Ok, ne zaljubiti, nego baš biti s takvim nekim?

Jedan ću ti oprostit

Obrazovanje nema veze s bistrinom ili pak kreativom.
S vremenom sam skužila kako ni kreativnost nema veze s inteligencijom. Tu vladaju mnoge teorijske dileme, jedni tvrde da ima, druge ne. Osobno smatram da nema utjecaja. To bi valjalo malo više istražiti.
Znam brdo visoko inteligentnih ljudi koji ni k od kreativnosti ne poznaju, bar ne one koja meni godi.
I tako.
Ovo od Aven u određenim redovima i ima smisla, no to najčešće dolazi do izražaja kod onih čije ponašanje u većoj mjeri oblikovano društvenom prihvatljivošću, koji zaziru od odbacivanja itd.
I nekako mi miriše opet neka veza s važnošću autanja, je l. U nekoj daljnjoj raspravi kako izbjeći homogamiju.

[omnia]

Obrazovanje nema veze s bistrinom ili pak kreativom.
S vremenom sam skužila kako ni kreativnost nema veze s inteligencijom. Tu vladaju mnoge teorijske dileme, jedni tvrde da ima, druge ne. Osobno smatram da nema utjecaja. To bi valjalo malo više istražiti.
Znam brdo visoko inteligentnih ljudi koji ni k od kreativnosti ne poznaju, bar ne one koja meni godi.
I tako.
Ovo od Aven u određenim redovima i ima smisla, no to najčešće dolazi do izražaja kod onih čije ponašanje u većoj mjeri oblikovano društvenom prihvatljivošću, koji zaziru od odbacivanja itd.
I nekako mi miriše opet neka veza s važnošću autanja, je l. U nekoj daljnjoj raspravi kako izbjeći homogamiju.

Jasno da između obrazovanja i nečije pameti i inteligencije (i kreative, kako ti kažeš) ne stoji znak jednakosti, naposljetku, fakultet ne završavaju pametni, već uporni.

To sam mislila u smislu da ćeš prije naći nekoga tko dijeli slične interese kao i ti, u onim krugovima kojima se krećeš, a to ti mogu biti posao, fakultet itd, da ne nabrajam očito.
I tu se opet vraćamo na definiciju homogamije.

Meni se ta homogamija ne čini ograničavajuća, naprotiv, imam dojam kao da ti sužava izbor na ono što bi tebi najviše odgovaralo, čak kao da ti filtrira ljude i nudi ono što bi tebi možda odgovaralo.

Malko razmišljam naglas.

[Fuga]

^
Meni homogamija predstavlja određeni sofisticirani vid društvene stratifikacije. I to iz tog spektra djeluje ograničavajuće, osobito u ljubavi.
Naime, to i dalje ne znači da se van tih krugova ne kreću isto tako bistri ljudi, poželjni, ugodni i što već ne, samo što oni možda nisu imali priliku ili pak nisu željeli biti dio tog kruga. Naravski, još cijela lista drugih razloga.
Možda je moj soulmate netko tipa Daario Naharis, samo što se vrlo vjerojatno nikad nećemo naći na istom mjestu, ja divljakuša i on mimozica.

[omnia]

Volim vjerovati da će svatko pronaći svoga soulmatea sa ili bez homogamije.

I da, naivna sam, lakovjerna i preromantična i baš me briga

Možda te jednom ćelavac otme za žrtvu svojim plemenskim bogovima, no zaljubi se i živite happilly ever after
:f*ck u homogamija

[Fuga]

:f*ck u homogamija

Iz tvojih usta u njihove umove!
Riječi ti se pozlatile. :*

[Bash]

Meni se ta homogamija ne čini ograničavajuća, naprotiv, imam dojam kao da ti sužava izbor na ono što bi tebi najviše odgovaralo, čak kao da ti filtrira ljude i nudi ono što bi tebi možda odgovaralo.

također. ne smatram da je čru sloboda ona u kojoj imaš pool od 7 milijardi ljudi za birat, onda tek ne bi ništa ubola, već bi davno odustala od količine kretena na koje nailazim homogamija je najbolji primjer da THE ONE soulmate ne postoji, već ih imaš na bacanje, samo ovisi di tražiš

[slapa]

di bi ja sad bila da sam se zaljubila u nekog dok sam se muvala oko crkve. sreća pa nisam. valjda.

idk. ima u tome istine da si nalazimo slične čisto jer nerijetko gravitiramo na ista mjesta. ali apsolutno ne postavljam takve neke uvjete. jer kad ih postavim onda mi se obije u glavu. u pravilu. mislim da nikad neću prestati ni druge a ni samu sebe iznenađivati tako nekim životnim odabirima.

[Aven]

Volim vjerovati da će svatko pronaći svoga soulmatea sa ili bez homogamije.

Kad bi ovu riječ zamijenila sa upoznati ili prepoznati, dobila bi ono što bih ja nazvala čistom ljubavi ili zaljubljenošću.
IMO, ono što dijeli (čistu emocionalnu) ljubav od one koja je konstruirana društvenim silnicama ili našim htijenjem je upravo ta (ne)namjera i (ne)traženje. Kad god tražimo (npr. kroz forum ili mjesta gdje mislimo da ćemo je naći) onda je vođeni autosugestijom i nađemo. Profiltriramo ljude prema našim interesima i još ako nam je k tome fizički privlačna, malo popričamo s njom i svidi nam se kako razmišlja – evo, odmah smo odjednom 'zaljubljeni'. Dakako, sve je to legitimno, ali nije vođeno čistom emocijom već autosugestijom. Dakle, tehnikalijama. Držim da se prava zaljubljenost dogodi onda kad je ne tražimo i ne očekujemo.

Primjeri:
- u vezi se i misliš da si sve skontala i posložila se, a onda se odjednom suprotno svojim željama zaljubiš u nekog drugog
- u braku si i muž ti predloži trojac sa ženom pa se zaljubiš u tu ženu, a naravno da ti nije bilo nije ni na kraj pameti da rasturiš brak
- slušaš cijeli život „ne srbina, muslimana, crnca“ i ti se zaljubiš u nekog od njih unatoč tome što se racionalno boriš protiv toga
- odeš u str8 klub ne očekujući da ćeš tamo upoznati nekog pa se ipak zaljubiš
- planiraš s frendicama izlazak u Rush subotom u nadi da ćeš upoznati the one pa se u petak na jednom od predavanja zaljubiš u profesoricu koja je udana


Kad sam retrospektivno gledala na ovu temu, shvatila sam da sam bila istinski zaljubljena samo jednom (u smislu realizacije te zaljubljenosti) i da je osjećaj zaljubljenosti u ostalim odnosima više bio produkt moje želje, a ne pravo stanje. Naime, bila sam u kupusu nakon jedne veze i s ovom sam našla u namjeri da imam svoj prvi one night stand jer mi je bila najljepša žena koju sam vidjela. *površna* Emotivno nisam ništa očekivala, dapače, bila mi je čak malo intelektualno bezveznjikava kroz dopisivanje. Silom prilika smo umjesto seksa završile razgovarajući cijeli dan i suprotno mojim očekivanjima, zatreskala sam se taj dan ko nikad. I jako je dugo trajalo.

Ukratko, sve što se dogodi suprotno našim očekivanjima je čista emocija. Sve ostalo je plod autosugestije - najmoćnijeg oružja na svijetu.

[omnia]

Zašto homogamiju povezuješ s traženjem kad možeš tražiti i van svoje društvene klase, a i ne moraš tražiti unutar nje?

I upravo sam sad shvatila da sam sve svoje prijatelje upoznala upravo zbog homogamije (koja to više nije homogamija, jer smo prijatelj, no ), dakle zbog škole, faksa, posla, susjedstva, foruma.... I onda nemam potrebu tražiti drugdje, kad unutar svojih društvenih kanala imam ono što mi treba, u prijateljskom smislu.

Zašto jednog dana ne bi bilo tako i s vezom?

[Bash]

Kad god tražimo (npr. kroz forum ili mjesta gdje mislimo da ćemo je naći) onda je vođeni autosugestijom i nađemo. Profiltriramo ljude prema našim interesima i još ako nam je k tome fizički privlačna, malo popričamo s njom i svidi nam se kako razmišlja – evo, odmah smo odjednom 'zaljubljeni'.

Ovo šta si opisala nije zaljubljenost, već wishful thinking dok se još osoba upoznaje. Taj wishful thinking dolazi od "očaja" iliti želje da se napokon bude u vezi, da se napokon nađe the one, etc. Takvi ljudi će redovito bit razočarani svaki put kad se ispostavi da onaj na kog su "trošili" vrime nije bio the one, a svakom novom će za sve pozitivne osobine i kompatibilnosti pridavat neke ultimativne pozitivne osobine koje možda i nisu točne jer nije bilo vremena bolje se upoznat i zbog tog početnog oduševljenja što su napokon našli kompatibilnog će bit "zaljubljeni". Ne znači odmah da je netko tko želi bit u vezi i aktivno traži takve odnose predodređen za autosugestivnu ljubav jer se može tražit the one i s visokim kriterijima, bez kompromisa, a opet na ciljanoj populaciji s kojom imaš više zajedničkih interesa da si povećaš šanse. Takvi će bit ok sa sobom kad su solo, neće se razočarat sa svakom novom osobom koju su upoznali, a koja im nije sjela, neće upast u poluodnos koji će im bit predstava za vezu koju bi htjeli, već će i dalje jednakim entuzijazmom upoznavat nove, a škartavat nekompatibilne jer žele ljubav i tako to sve lijepo zbog čega vrijedi ne bit solo. Ne vidim zašto se prepuštat nekom random slučaju i ne uzet stvar u svoje ruke ciljano koliko možeš da ti vjerojatnost nalaženja the one bude viša.

[omnia]

^ Upravo si verbalizirala moje misli :neelokventi.seljačić:

[Bash]

možda ja tu previše serem i trebala sam samo reć da je Aven rijetka romantičarka koja vjeruje u slučajne susrete

[black.cat]

ne muce me takve stvari

znaci, moze npr. biti Japanka i klanjat se Budhi, opce nema problema. i, ne mora vozit Corvettu i neznam kaj jos...

kad malo bolje razmislim pa to je i fora. kako bi bas bilo da pronadjem Japanku pa smo tu kad je nasa Nova godina, onda odemo tamo kad oni slave svoju Novu godinu i tak neke stvari, ovdje si - slavis, odes tamo - slavis, samo slavis

[Aven]

možda ja tu previše serem i trebala sam samo reć da je Aven rijetka romantičarka koja vjeruje u slučajne susrete

Manje je do moje vjere, a više do retrospektivne introspekcije s prilično velikim odmakom brojivim u godinama (a time i objektivnijim) svakog mog odnosa i zaljubljenosti ili 'zaljubljenosti'.
Zaljubljenost (bez navodnika) se dogodila kad sam se bavila sama sobom bez primisli o tome da želim biti s nekim.

Zašto jednog dana ne bi bilo tako i s vezom?

Nema razloga da ne bude, niti mislim da je svaki odnos u produkciji homogamije nevaljali.
Ono što tu tražim je taj faktor X koji će eliminirati svaku sumnju da je izbor partnera i iluzorni osjećaj zaljubljenosti vođen našom autosugestijom.

Kao što rekoh, sve je to legitimno i bitno je da se ljudi osjećaju mirni u vezi svog izbora. Slobodnog ili kakvog god.
Ta spoznaja da se nešto dogodilo dok nisam očekivala/tražila (kod heteronormativa - da se od mene očekuje) je nešto što bi meni bila potvrda da je to TO.
Taman da traje jedan dan.

A gle, možda je to neka moja privatna religija. Za mir u svijetu i koliku-toliku psihičku stabilnost ljudi i njihovih odnosa je bolje da se nikad znanstveno ne dokaže.

[Andain]

također. ne smatram da je čru sloboda ona u kojoj imaš pool od 7 milijardi ljudi za birat, onda tek ne bi ništa ubola, već bi davno odustala od količine kretena na koje nailazim

Ne samo to, već je traženje partnera prema skladnosti životnog stila i ukusa dobra stvar, jer te stvari jako puno govore o nama. Ukus je stvar slobodnog izbora, vlastitog afiniteta i preferencija..pronalaženje partnera među osobama koje dijele isti ukus nije ograničavanje u negativnom smislu već selekcija.

S druge strane stoji ovo da se ne ograničavaš po pitanju nekakvog predeterminiranog faktora kakav je orijentacija, al ak ćemo već filozofirati o srodnim dušama, onda je pitanje po kojoj logici bi tvoja srodna duša trebala biti one orijentacije koja se ne pali baš na tebe?

P.S. jesam ja jedina koja homogamiju ne definira kao alat kojim se sužavaju izbori već dokaz za privlačenje osoba sl. mindseta i životnih stilova?
Odnosno, ona ne znači da netko ide na mjesta koja ga/ju zanimaju isključivo tražeći partnera/icu već su ta mjesta idealna za upoznavanje te osobe, jer si među osobama sl. interesa te su veće vjerojatnosti poklapanja.

I ta profesorica iz Aveninog primjer je zapravo dio istog sklopa jer je upoznavanje na predavanju/faksu i sl . također dio tih društveno uvjetovanih okolnosti (kao i upoznavanje, među frendovima, lgbt site-ovima i sl.), to da li je to bila namjera ili slučajno poklapanje ne negira da je poznanstvo sklopljeno po principu homogamije.

[Aven]

Ovo bih isto željela prokomentirati i unijeti dodatnu pomutnju u temu.

koliko god ja brijala da je 80% žena bar bicurious..

Ne samo da mislim da je većina ljudi bicourious, već mislim da je većina ljudi biseksualna i ako ćemo to grafički prikazati krivuljom normalne distribucije smatram da se isključivo homoseksualni ili isključivo heteroseksualni nalaze tek u repovima te krivulje s jedne i druge strane.

Nesumnjivo je da bi svijet i međuljudski odnosi danas drugačije izgledali da smo svi bili odgajani na način kako je svaki oblik ljubavi, neovisno o spolu, jednako prihvatljiv i vrijedan.

Ovako si većina ljudi nikad nije dozvolila razmišljati drugačije od onoga kako su odgajani. Ali i to se polako mijenja. Jedine osobe koje deklariraju svoju seksualnost su osobe koje osvijeste svoju homoseksualnu stranu, a mi automatski pretpostavljamo da je sve ono što ne nalazimo u društvima koje spaja homoseksualnost nedostupno i str8. A ima toliko primjera brakova koji su se raspali kad ljudi više nisu mogli potiskivati taj dio sebe. Posebno u današnje vrijeme kad mediji potenciraju takve teme i time ljude navode na introspekciju. I sama sam imala takvo iskustvo da sam se potpuno zablokirala misleći da je jedna osoba str8, a onda je ona meni pristupila (znala je za moju sklonost prema ženama).

Zbog toga se apsolutno odbijam pokoriti razmišljanju i djelovanju unutar kutija i prostora koje nas vidiljivo/deklarativno separiraju po seksualnoj orijentaciji i smatram da se svakome ima pravo pristupiti, a na njemu ili njoj je da u tom trenutku na osnovu svog autentičnog osjećaja kaže DA ili NE.

[bašja]

ma bedastoće!

Ne stvaramo sve te razne filtre bezveze nego na temelju vlastitih iskustava. Možda jesam đubre ako kažem da mi je važno da mi odabranica ima visoku školu, al nisam marioneta jer točno znam zašto mi je to važno. Isto kao što mi apsolutno nije važno jel ta osoba s diplomom židov il crnac ili jedno i drugo. Čak mi nije skroz važno jel ima pišu il vaginu, al sam na temelju nekog iskustva primijetila da cure imaju (puuuno) više šanse.

Sve mi je to trpanje previše toga u isti koš - parametara rodno spolno religijsko rasnih te razloga zašto i što tko odabire.

I uza sve to, opet svatko radi pizdarije i tu i tamo ipak da šansu nekome tko mu/joj nije homogen pa to u konačnici nekad dokaže, a nekad opovrgne važnost unaprijed zadanih kriterija.

Najlakše je reći, nisam ja, društvo je, roditelji su, navika je... pih

A pronalaženje srodne duše, za one koji u to vjeruju, nema nikakve veze gdje si i kako ju tražiš, jer slučajni/suđeni susret je slučajni/suđeni susret. Sve ostalo je imati hrabrosti iskoristiti trenutak, a zatim težak posao ostatka života.

[ariadne]

Ma po tim parametrima je sama sloboda privid. I jest, zapravo. Postoje nepisane društvene norme koje svi više-manje slijedimo jer bi njihovim kršenjem došlo do otežavanja vlastitog života, a to se nikome ne da.

Nitko npr. ne razmišlja o tome je li školovanje opcionalno. Nisu svi za učenje. Nekima škola apsolutno ne odgovara i u njoj se osjećaju kao u zatvoru. Ali ne, pravilo je da se moraš školovati barem do neke razine da bi imao šanse u životu, ako i onda. Pa provedu pola života u nekom šizofrenom stanju. Kome takvi ljudi koriste? Može on stisnut zube i završit osamdeset fakulteta, ali ako nije za to, napravit će (što sebi, što društvu) više štete nego koristi. Dugoročno gledano. Umjesto da mu se dopustilo da se bavi, ne znam, gutanjem vatre i radi u cirkusu jer je to ono što ga zbilja usrećuje.

Poanta je u tome da se ništa ne uzima zdravo za gotovo kao ispravno. :topla voda:

Zbog svega ovoga gore, svi smo više-manje modificirani, tj. društveno uvjetovani i nismo u potpunosti realizirani kao osobe. Sve ostalo je chain reaction izazvan tim felerima. Da se vratim na prvi primjer, ako na faksu kojeg ne želiš upoznaš nekoga na temelju "zajedničkih interesa" i završite u vezi, na što će to uopće sličit kad ti vaši zajednički interesi to uopće niti nisu, a da ne pričam o tome kako ste vi zbog toga što ste tamo gdje ne želite bit po defaultu nesretni? I kad na temelju tog faksa dobijete posao koji ne volite, i tamo upoznate nekoga? Ili u crkvi, zato što ste odgojeni u religioznom društvu i idete tamo iako vam možda koncept boga i ne zvuči uvjerljivo?

Ja ne idem u crkvu jer ne vjerujem u boga i iako postoji šansa da tamo negdje svake nedjelje sjedi moja srodna duša ili što god, to je naprosto statistički manje vjerojatno nego da ju nađem u gej klubu npr.

Zato mislim da ljudi jednostavno sami sebi i drugima duguju to da nađu ono što im zbilja odgovara i ne boje se to i reći, jer ako jedna karika ne valja, sve ono povezano s njom se ruši. No to je vjerojatno najteža stvar koju u životu možemo napraviti, which is why we can't have nice things.

[Aven]

jesam ja jedina koja homogamiju ne definira kao alat kojim se sužavaju izbori već dokaz za privlačenje osoba sl. mindseta i životnih stilova?
Odnosno, ona ne znači da netko ide na mjesta koja ga/ju zanimaju isključivo tražeći partnera/icu već su ta mjesta idealna za upoznavanje te osobe, jer si među osobama sl. interesa te su veće vjerojatnosti poklapanja.

S različitih uglova gledamo na ovu temu. *captain.obvious*
Jedan ugao je više tehnički i polazi od praktičnosti, a drugi ugao (moj ) zastupa polaženje od autentične/nepromišljene emocije.
Jedno ne isključuje drugo, ali nalazim da nepromišljena emocija ima više šanse stvoriti nešto kvalitetno i pritom obuhvatiti praktične/tehničke elemente koje smo ovdje nazvali homogamijom.
Vjerujem da se ionako zaljubljujemo u ono što osjetimo kao poboljšanu verziju nas samih. Dakako, postoje iznimke.

S druge strane stoji ovo da se ne ograničavaš po pitanju nekakvog predeterminiranog faktora kakav je orijentacija, al ak ćemo već filozofirati o srodnim dušama, onda je pitanje po kojoj logici bi tvoja srodna duša trebala biti one orijentacije koja se ne pali baš na tebe?

To sam odgovorila opširnije u svom prethodnom postu. Vrlo je diskutabilno tko je, a tko nije ili ne dijeli moju seksualnu orijentaciju.
Pretpostavka je majka svih zajeba (a bogami i majka nebrojenih neiskorištenih mogućnosti).

[Aven]

Kaži kako dalje kad, kad se nebo zamrači
Kad se skupe oblaci, kad se sunce ne vidi
Kaži kako dalje kad ljubav prestane
Kad se riječi istrose, kad se natrag ne može

ma

Ma

...zar si lagala kad si govorilaaa
Da dobro uvijek pobjeđuje?
I kada ne znaš kojim putem
Treba putem ljubaviii...

[bašja]

još par crtica za razmišljanje

što ćemo s biološkim utjecajem na odabir partnera? jel to isto smanjuje tu slobodu odabira?
ako se složimo da je čovjek društveno biće, do koje je mjere prilagodba društvu odricanje, a do koje realizacija sebe kao osobe?
ako tinejdžer odabire roditelju nepogodne partnere jel super slobodan ili super ne-slobodan?

Ja ne idem u crkvu jer ne vjerujem u boga i iako postoji šansa da tamo negdje svake nedjelje sjedi moja srodna duša ili što god, to je naprosto statistički manje vjerojatno nego da ju nađem u gej klubu npr.

jel samo ja taj izraz srodna duša povezujem s nekim sudbinskim aspektom koji onda i statistiku malo izvrće? (otprilike kao što u lotu svaka ona kuglica ima jednake šanse da bude izvučena bez obzira na statistiku najčešće izvučenih brojeva)

mislim da je sasvim moguće da srodnu dušu sretneš u crkvi - ali će to biti osoba koja je baš taj dan sasvim slučajno kao i ti zalutala u crkvu iako ne vjeruje u boga ili ima neki jako liberalan stav prema svojoj i tuđoj vjeri (koja romantika!). A priiilično je nevjerojatno da ti je srodna duša religijski fanatik koju si mogla i u gej baru upoznati, jer ćeš ispizdit s lezbom misionarkom. (kao što u lotu 7/39 nikad nećeš izvući 45 osim ako eto neko nije zajebo stvar i zavrtio one kuglice 6/45 u srijedu!)

[ariadne]

Zato napisah "ili što god," mislim da smo imali temu o tome već. Ja to ne povezujem sa sudbinom. Ali kužim što želiš reći.

Meni je sasvim realna mogućnost da budem s nekim tko voli ići u crkvu, ako ima neki normalan stav prema svemu tome. Ako nema, onda mi nije "srodna duša" to begin with.

[bašja]

meni je to tvoje s crkvom više bila kao neka inspiracija da pišem o lotu

vezano uz temu je pitanje jesi li ti zbog društva osakaćena pri odabiru partnerica ako po defaultu križaš vjerske fanatike

[ariadne]

Kod nekih eliminacijskih faktora nema kompromisa.

[Aven]

Možda jesam đubre ako kažem da mi je važno da mi odabranica ima visoku školu, al nisam marioneta jer točno znam zašto mi je to važno.

OK, zašto ti je to važno?


Pričao mi je frend kako mu se javio neki tip koji je nešto doktorirao i jedno od prvih pitanja upućenih frendu je bilo na kojem je stupnju obrazovanja.
Na frendovo da ima magisterij iz bla bla bla, ovaj je napisao: "Sorry, mislim da ovaj razgovor više nema smisla. Bok."


p.s. Ova tema je otvorena protiv moje super slobodne volje. Bok.