resila sam da je u redu da vas ovo priupitam: verujete li?
ja ne znam zasto još uvijek, ali verujem.
ne bih to nikada priznala, ni sebi ni drugaricama.
pogotovo što sam bila posvuda i dovela se dotle da i o suicidu mislim.
nakon sta je nastupio jos jedan kraj u nizu, usled one praznine. a znate sta hocu da kazem.
ali znate da je ono testo u pravu – love comes again.
nije mi jasno odakle, za sta nam to treba, da se osecamo voljeni i da smo dragi nekome.
a jos manje za sta mi to uzvratamo.
i stvarno, zbog cega mora da bude uzvracena ta ljubav?
sta se svi tako lozite na to?
zar ne mozete jednostavno da volite i uzivate u tome?
Ne znam odakle ti pravo «znati me ovako i ući mi pod kožu zauvjek».
A tu si i tu ces biti. Gdje god otisla, s cime god se mucila, koga god voljela. I u ovome u cemu smo se nasle izgubljene, moram ti priznati da te trebam jace nego inace. Ne tako. Nego tebe trebam. Da znam da si tu i da se osjetim sigurnom sama sa sobom.
Nakon tebe naucih nesto sto sam trebala znati u «vrijeme tebe». Naucila sam pokazati da mi je stalo. Dati, podjeliti svoje osjecaje s nekime. Pokazati se. Dopustiti trenutku da me odnese.
I vrtim sada film unatrag, a u filmu toliko toga sto sam ti priredila, toliko...toga. Svejedno se sada nalazimo ovdje, nesigurne i ti i ja i dajemo si neku vrst...ne znam ni sama cega. Potpore, bit ce.
Cesto mi je hladno bez tebe. Ne znam kako to i ne znam zasto, ali hladnocu neku osjetim. Bit ce da to pokazuje koliko tvoja ljubav grije, valjda.
Moram reci, ako vec nisam, ovdje sam samo zato da ti kazem da te volim. Sve ono što jesi i ono što nisi.
Ono sto ces postati i sto nikada neces biti.
za ono sto traje zauvjek nikada nece biti dovoljno vremena. niti ce biti povoljna situacija.
neka.
iako dan nikada nije dosao. ili ja ne znam
http://www.youtube.com/watch?v=_1CjbcqhGyU
i naravno da sam đubre.
koje ne nazove.
Oh, it's only love
-
stanica prema suncu
- Postovi: 774
- Pridružen/a: 13 tra 2007 17:46
- Spol/rod: žensko
