Zašto je tvrtka koja iznajmljuje oglasni prostor na LED displejima u Zagrebu nakon sklapanja ugovora i avansne naplate usluge za reklamiranje predstave "Nečastive" na kraju odbila izvršiti uslugu, kao i povrat novca? Pita se to portal Kupus.net čiju priču prenosimo.

Divinus Victoria, tvrtka koja iznajmljuje oglasni prostor na velikim LED displejima na najfrekventnijim zagrebačkim lokacijama (Trg bana Josipa Jelačića, Trg Petra Preradovića, kod Maksimirskog stadiona), prvo je naplatila, a potom odbila izvršiti uslugu za naplaćeno tvrdeći da reklamni spot za predstavu "Nečastive" Brune Isakovića, koja se premijerno izvodi u okviru festivala Perforacije, ima – "nepoćudni sadržaj".

Naručitelj reklame, udruga Domino, primila je objašnjenje koje potpisuje direktor Divinus Victorije Hrvoje Topić, a u kojem stoji: "S obzirom da se u vašem materijalu spominje riječ ‘nečastive’ koja asocira na nečastivog, sotonu, đavla, vraga, lucifera, kao i to da su u videouratku polugola tijela a u jednom kadru se vidi gola bradavica ženskih grudi, takav materijal u konzulaciji s gradom i suvlasnicima vrijeđa čudoređe naših građana i kao takav takođerne spada u materijal koji mi ne emitiramo."

U sadržaj Topićeva teksta nisam htio dirati, jer nekad i lektura može biti cenzura. Osim što priopćenje organizacije kojoj je glavna aktivnost javna komunikacija (sic!) vrvi pravopisnim i ne samo pravopisnim pogreškama, što samo pokazuje da baš nitko nije bezgrešan, ovdje se postavlja i pitanje kako je to jedna privatna tvrtka dobila privilegiju tumačiti hrvatske zakone za javni prostor ekstenzivnim tumačenjima dodatne, biblijske literature. Vrag bi ga znao.

Božanstvena tragikomedija

Dok se vrlo slični jumbo plakati već dva tjedna nalaze na oglasnim površinama tvrtki kao što su Arto ili Outdoor Akzent (i to na vrlo vidljivim lokacijama poput Glavnog kolodvora, Cibone, Ilice, Savske…), i pritom nisu uspjeli uvrijediti ćudoređe "naših građana", Divinus Victoria, kao valjda vrhovni tumač za moral i lekcije, veli da "ne oglašava nikakve video materijale nepoćudnog sadržaja, niti materijale koji nekoga mogu uvrijediti ili povrijediti nećije osjećaje". "Nećije osjećaje" mogla bi povrijediti, smatraju, golotinja, nepristojne poruke, dvosmislene poruke "i slično…….", sedam točkica umjesto tri na kraju rečenice govori da bi lista povreda mogla biti podugačka.

"Zabrinjava nas ova i svaka vrsta cenzure te nasrtaj na slobodu izražavanja, a kojima posljednjih tjedana sve više svjedočimo u Hrvatskoj", kaže u svom javnom priopćenju umjetnički ravnatelj Domina i umjetnički savjetnik "Nečastivih" Zvonimir Dobrović, zahtijevajući da se navodno konzultirane "gradske institucije" očituju oko zabrane spota za predstavu koja igra u jednom od najvećih gradskih kazališta (na festivalu koji, nota bene, podupire Grad Zagreb), ali i tražeći da se obznani pod kojim je uvjetima Divinus Victoria dobila koncesiju za vanjsko oglašavanje u Zagrebu. Ova po svemu sudeći povlaštena tvrtka i dalje se, naime, ne mora povinovati Odluci o komunalnom redu kojom je Gradska skupština zabranila sve reklame na Jelačić-placu, zato – što su se žalili.

Ne laži, ne kradi i s vragom tikve ne sadi!

Zanimljivo je također da su Perforacije sve do dan prije otvorenja festivala, a jedanaest (11!) dana poslije ugovorenog roka o emitiranju reklame (13 - 28. lipnja), bile od istog tog Hrvoja Topića uvjeravane kako se reklama za koju je Divinus Victoria avansno inkasirala 5000 kuna uredno prikazuje. Kad je Domino uvidio da se neki vrag ovdje i doslovce kuha, i da "Nečastive" očito stoje u ladici, pritiskom na tvrtku dobili su konačni odgovor: Hrvoje Topić, direktor, fotograf i međugorski hodočasnik, pokazao je da osma Božja zapovijed o neizricanju lažnih svjedočanstava ne ulazi u njegov "čudoredni" spektar, ali se odlučio malo, nije vrag, poigrati i sa sedmom.

"Što se tiče povrata uplaćenih sredstava, ista se nemogu vratiti jer su utrošena za već ranije dogovorenu sekundažu. Nismo vas ni prije mogli obavijestiti o nemogučnost emitiranja iz razloga konzultacija s svim instancama i suvlasnicima", piše Topić (oprostite ponovno na nelekturi), nudeći eventualno drugi termin, ali za drugi propagandni materijal.

Dok Zvonimir Dobrović inzistira na bezuvjetnom povratu sredstava, ali i preispitivanju koncesije Divinus Victorije kako na javno oglašavanje, tako i na proizvoljno ocjenjivanje o nepoćudnosti promotivnih sadržaja na temelju asocijacija na đavla ili prikaza polugolih tijela, pokazuje zavidnu dozu romantičnog uvjerenja kako živimo u popravljivom društvu u kojem uimeobiteljaška sekvoja nije pustila neukrotivo korijenje. 

Fine gole djevojke

Divinus Victoria svojim je LED displejima već privlačila pažnju, vrlo jasno se pozicionirajući oko toga koji je sadržaj nepoćudan ili osjećaje koje javnosti želi štititi. Uglavnom su to bile sponzorirane kampanje koje su usklađene s na(d)zorima tvrtke, kao što su "40 dana za život".

Svojim su LED displejima zahvaljivali Bogu na odluci Ustavnoga suda o zdravstvenom odgoju i blagoslivljali suce, ili pak pozivali Zagrepčane da se uzdaju u Isusa Krista (pretpostavlja se da ovaj Gospodin, za razliku od gospodina Dobrovića, nije platio avansno). Iza tvrtkine biografije očito je, po sličnom modelu kako je demaskirao i onaj benigni Gavellin plakat za Matanićeve "Fine mrtve djevojke", stoji razumijevanje kako se na svjetonazorskim pitanjima najlakše polarizira društvo, pri čemu je razvidna uimeobiteljaška taktika da, u turbulentnim vremenima koja nam još predstoje, pokuša kontrolirati javni prostor i kroz takvu božansku kontrolu zarađivati političke poene.

Posve je jasno da si tvrtka s minusom na banci ne može priuštiti vraćanje novca jednoj udruzi koja je htjela reklamirati svoju predstavu s golotinjom. Božja providnost dovela je novac grešnika u ruke onih koji će ih znati najbolje upotrijebiti. Polupismeno objašnjenje tvrtke koja nabraja sve riječi za nečastivog kojih su se mogli dosjetiti, pokazuje da nešto ne funkcionira u sustavu kakav su posložili. Božanstvena pobjeda dočekuje oglašivače s Isusom koji širi ruke mira i dobrodošlice, a čim oglašivač okrene glavu, Isus uvlači ruku u džep, slaže jednu nestašnu figu i kut usana pod bradom zatitra u osmijeh. Bojim se, međutim, da Gospodin u čije ime djeluju, reklamiraju i okolo polažu ruke na opsjednute, neće biti zadovoljan kad dozna da su "Nečastivima" svojim lakim i lakomim potezom napravili upravo – vraški dobru reklamu.

Tekst u cijelosti možete pročitati ovdje.