Koliko doista koštaju hrvatski Prideovi? Pita se to zadnjih godina hrvatska javnost, pa se nerijetko u medijima znaju pojaviti i brojke o navodnim "milijunima kuna iz proračuna" koji se utroše za tu svrhu. I mi smo se zapitali zar doista šareni transparenti i baloni, pa i popratni programi, "olakšaju" državni proračun za tako vrtoglave iznose? Kako bismo malo razbistrili te mutne vode i demistificirali čitavu priču o stvarnim troškovima smo popričali s organizatorima domaćih Prideova u Zagrebu, Splitu i Osijeku.

Nakon razgovora s organizatorima hrvatskih Prideova potpuno je jasno da ti "silni milijuni kuna" iz državnog proračuna, bilo iz gradskih blagajni ili proračuna pojedinih ministarstava, ne sjedaju na račun udruga koje stoje iza Povorka ponosa. Iznosi koji se troše za programe uoči Povorke i same Povorke ponosa kreću se od doslovno nekoliko tisuća kuna za najmlađi hrvatski Pride, onaj osječki, pa do nekoliko desetaka tisuća kuna za najveći i najstariji zagrebački.

Prvi Osijek Pride koštao manje od jedne prosječne plaće

Najveći trošak za državni proračun kad govorimo o Prideovima odlazi zapravo na troškove policijskog osiguranja, na koje organizatori Prideova nemaju ama baš nikakav utjecaj, niti ih itko o tome što pita. No, o kojim se to iznosima doista radi do objave članka nismo uspjeli doznati, jer odgovor iz MUP-a nije stigao.

Pa, krenimo u demistifikaciju i to od najmlađe Povorke, čije nas drugo izdanje tek očekuje ovoga rujna. Slavica iz organizacijskog odbora Osijek Pridea iznenađuje nas količinom novca koje su iz gradske kasice dobili za organizaciju prošlogodišnjeg i ujedno prvog Pridea u tom gradu, ali ne zbog visine tog iznosa. Sasvim suprotno.

"Za taj prvi Pride od Grada smo dobili 5000 kuna, ali smo kao organizatori morali uložiti vlastiti novac budući da se nađe mnoštvo sitnica koje treba platiti, a koje navedeni iznos nije pokrio. Osim toga, povorka je bila humanitarnog karaktera, pa smo nastojali uštedjeti gdje smo mogli kako bismo što veći iznos na koncu i dali osječkim beskućnicima", kaže.

Hoće li taj iznos možda biti nešto veći za drugi Osijek Pride ovog rujna za koji planiraju i popratni program, još ne znaju, jer od gradskih službi tek čekaju odgovor, a ne znaju ni hoće li od nekih drugih institucija možda dobiti kakvu novčanu potporu.

"Zbilja je teško govoriti o ovom pitanju kad nam je ovo tek drugi Pride i tek ćemo sada imati i nekakav popratni program i ne znamo koliko će sve to stajati. No, odlično za temu, trebalo bi to zbilja razjasniti", kaže Slavica. Ističe i kako su svi uključeni u organizaciju Osijek Pridea radili volonterski, a utrošili su i vlastita sredstva.

Organizacija Split Pridea bez ijedne kune honorara

"Vlastitih je ulaganja bilo, no ne znamo o kojem je iznosu riječ. Radilo se o plaćanju 'sitnica', a služili smo se i automobilom jedne od članica odbora. Osim 5000 kuna, koje smo dobili od Grada Osijeka, dobili smo i besplatan print na majice koje smo sami kupili, a Sokol Marić nam je donirao svoje usluge u vrijednosti od 20 tisuća kuna. Također, prošle je godine udruga LiberOs organizirala osječki Pride, a ove godine to nije slučaj, već postoji nekolicina nas koji činimo organizacijski odbor i nastupamo kao udruga Osijek Pride", završno nam je rekla Slavica.

Ovogodišnji Split Pride organizirala je udruga Rišpet, čiji nam koordinator Marko Mlinar kaže kako je događanje većinom financirano sredstvima iz gradskog proračuna Splita, ali i velikim zalaganjem volontera. Za razliku od osječkog Pridea, za splitski je tamošnja gradska vlast izdvojila ipak veća sredstva, no miljama daleko od ikakvih milijunskih iznosa.

"Split Pride je financiran skromno koliko je bilo moguće. Od grada Splita smo dobili iznos od 20.000 kuna, a manji dio sredstava, 3000 kuna smo dobili privatnim donacijama. Rišpet - LGBT udruga Split nema niti jednu osobu u radnom odnosu, čak ni na dio radnog vremena, svi naši koordinatori i članovi su volonteri i tako je bilo od našeg osnutka do danas. Također tokom cijelog postojanja udruge nismo isplatili niti jedan honorar koordinatorima, članovima ni volonterima udruge. Iskreno, željeli bismo da smo u stanju osigurati barem poneko radno mjesto, naročito organizirati redovitu stručnu psihološku pomoć, jer je posla u udruzi puno, no to do sad nismo bili u stanju. Stoga se naš rad većinom svodi na aktivnosti koje organiziraju i vode volonteri, često i o vlastitom trošku", kaže Mlinar.

Nijedan Split Pride ne košta koliko jedna rizičnija nogometna utakmica

Sasvim je sigurno kako ni Pride Weeka ni Split Pridea ne bi bilo bez velikog angažmana volontera.

"Osim članova naše udruge u volontiranju kroz ta događanja sudjelovalo je oko 50 volontera iz udruga koje su nam pomagale ostvariti programe - Kulturno umjetnička udruga Flomaster, Queer Sport Split, QueerAnarchive Split, AEGEE Split, Lezbijska grupa Kontra, Labris, Gejten i druge", ističe Mlinar.

Govoreći o troškovima Pridea, Mlinar ističe upravo i – troškove osiguranja, te iznosi zanimljivu usporedbu s osiguranjem pojedinih nogometnih utakmica.

"Tu je i trošak osiguranja Pridea (MUP) za koje iskreno ne znamo koliko iznosi. S jedne strane Split Pride je događaj prilikom kojeg mi kao organizatori niti na jedan način ne tražimo nivo osiguranja, već razinu osiguranja MUP procjenjuje samostalno. S druge strane kada se uračunaju troškovi osiguranja bilo koje rizičnije nogometne utakmice u Splitu tada su ti troškovi vjerojatno na sličnoj razini. Ovakve nogometne utakmice ponekad ostavljaju i znatnu materijalnu štetu od uništavanja imovine na stadionima do uništavanja imovine van stadiona, kakvu niti jedan Split Pride nije ostavio iza sebe, uključujući i prvi. Na kraju treba reći kako je Split Pride u prvom redu javni prosvjed kojem je svrha traženje potpune ravnopravnosti ljudskih prava građanki i građana Republike Hrvatske. U tu svrhu najbolje ga je usporediti s organiziranim štrajkom radnika", kaže.

On smatra kako pojedinci i udruge imaju potrebu u javnost plasirati netočne informacije kako se na Prideove troši "silan novac" iz gradskih blagajni i državnog proračuna iz nekoliko razloga.

"Žele prikazati kako Hrvatska trenutno nije na tom stupnju gospodarskog razvitka da bi se trebalo dopustiti trošenje novaca na osiguranje ovakvih događaja čime pokušavaju direktno ukinuti pravo na javno okupljanje, suprotno zakonima Republike Hrvatske. Neki od njih vjerojatno žele prividno umanjiti svote koje oni sami direktno dobivaju od Republike Hrvatske i/ili gradskih blagajni", poručuje Mlinar.

Također napominje kako udruga Rišpet-LGBT Split za dio kvalitetnih dugoročnih programa doista nema dovoljno sredstava te i ovim putem pozivaju potencijalne donatore da im se obrate s povjerenjem i to najbolje putem njihove Facebook stranice.

Najviše proračunskih kuna za Zagreb Pride, ali ni tu nismo našli milijune

Najveći i najdugovječniji hrvatski Pride je onaj zagrebački, a za njegovu organizaciju udruga Zagreb Pride dobiva i najveće iznose. No, to je tako nakon punih četrnaest godina.

Tako doznajemo kako su 2014. za Tjedan Ponosa i Povorku ponosa u Zagrebu dobili ukupno 46,276.33 kuna - od grada Zagreba, Ministarstva kulture, vladinog Ureda za ravnopravnost spolova, Britanske ambasade i donacija građanki i građana. Iz istih su izvora za ovogodišnju zagrebačku Povorku ponosa i popratna događanja tijekom Tjedna ponosa dobili nešto više – ukupno 68,789.18 kuna, u što su ubrojena i vlastita sredstva u iznosu 22.512,80 kuna.

Iako je iznos za ovogodišnji zagrebački Pride veći, zanimljivo je spomenuti kako je iznos dobiven iz gradskog proračuna zapravo – manji. I to duplo manji. Tako je 2014. Iz zagrebačke gradske kasice za organizaciju ovih događanja izdvojeno 30.000 kuna, a ove godine 15.000 kuna.

Ministarstvo kulture je ove godine izdvojilo 8000 kuna, a vladin Ured za ravnopravnost spolova 5000 kuna, dok je Britanska ambasada za otvorenje Tjedna ponosa i prikazivanje filma Pride izdvojila 13.498,83 kuna. Od donacija građanki i građana, te jedne tvrtke za ovogodišnja su Pride događanja prikupili ukupno 9555 kuna, ali treba znati kako se od toga pola iznosa, odnosno 4777,5 kuna uplaćuje partnerskoj riječkoj udruzi LORI za program obrazovanja.

I za zagrebački Pride i Tjedan ponosa potrebno je i puno volonterskog rada.

"Ove godine u organizaciju Prajda uložen je 1071 sat volonterskog rada, u razdoblju od veljače do lipnja, ne računajući volonterske sate osoba koje su zaposlene u udruzi na drugim aktivnostima i programima koje Zagreb Pride radi. No, iako je Prajd gotov, imamo još posla: napraviti evaluaciju i preporuke za iduću godinu te pomoći oko administriranja i izvještavanja donatorima i donatoricama", odgovaraju iz udruge Zagreb Pride.

I sad kad podvučemo crtu, zbrojimo iznose koje su organizatori hrvatskih Prideova iz Osijeka, Splita i Zagreba primili iz državnog proračuna (gradova, ministarstva,vladinog ureda) dolazimo do ukupnog iznosa od 53.000 kuna. Milijune, pa čak ni stotine tisuća kuna, eto, ipak nismo uspjeli pronaći.

Za hrvatske Prideove troše se milijuni proračunskih kuna? Ono što smo pouzdano utvrdili jest da ih ne troše udruge koje ih organiziraju.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.