Nakon što smo istražili zašto je u Hrvatskoj na snazi trajna zabrana darivanja krvi za gej muškarce provjerili smo i kakva je situacija u drugim zemljama s osvrtom na presudu Europskog suda pravde u slučaju Leger.

Naime, Europski sud pravde u Luxemburgu presudio je u travnju da homoseksualni muškarci mogu biti trajno isključeni kao darivatelji krvi, pojašnjavajući da takva odluka može biti opravdana obzirom na prevladavajuću situaciju u dotičnoj državi članici. Sud smatra da je potrebno utvrditi kako za te osobe postoji visok rizik dobivanja ozbiljnih zaraznih bolesti, poput HIV-a, te da učinkovite tehnike otkrivanja ili manje ograničavajuće metode za osiguranje visoke razine zaštite zdravlja primatelja nisu dostatne.

Presuda je donesena u slučaju Francuza Geoffreya Legera, koji je, nakon što je 2009. godine odbijen kao darivatelj krvi u bolnici u francuskom gradu Metzu, odluku odlučio osporiti na Europskom sudu pravde. Naime, prema francuskim zakonima homoseksualcima je trajno zabranjeno darivanje krvi.

Luksemburški je sud stoga razmotrio usklađenost te odluke s Direktivom Europske unije o krvi i krvnim sastojcima (2004/33/EZ), koja kaže da se dobrovoljno darivanje krvi može trajno zabraniti osobama koje njihovo seksualno ponašanje dovodi u visoki rizik dobivanja zaraznih bolesti prenosivih krvlju. Sud u presudi u slučaju Leger navodi da bi se moralo utvrditi postoji li u Francuskoj visoki rizik od dobivanja ozbiljnih zaraznih bolesti koje se mogu prenositi krvlju u slučaju muškarca koji je imao spolne odnose s drugim muškarcem.

Europski sud pravde preporučio korištenje najsuvremenijih metoda otkrivanja virusa HIV-a u krvi

Prema podacima koji su dostavljeni Sudu, gotovo svi slučajevi zaraze HIV-om u razdoblju od 2003. do 2008. u Francuskoj proizašli su iz spolnog odnosa, a polovica novih slučajeva se odnosi na homoseksualne muškarce. Tijekom tog razdoblja taj je dio populacije bio najugroženiji od zaraze HIV-om s 200 puta većom stopom pojavnosti u odnosu na francusku heteroseksualnu populaciju. U Francuskoj je prevalencija HIV-a u grupi muškaraca koji imaju spolne odnose s muškarcima najviša od svih promatranih država Europe i Srednje Azije, navodi se u obrazloženju presude.

No, Sud ipak smatra da je potrebno provjeriti pouzdanost i aktualnu relevantnost tih podataka , a postavlja se i pitanje usklađenosti trajne kontraindikacije za darivanje krvi s temeljnim pravima EU, osobito s načelom nediskriminacije na temelju spolne orijentacije. Budući da francusko zakonodavstvo može sadržavati diskriminaciju na temelju spolne orijentacije u pogledu muških homoseksualnih osoba, Sud podsjeća na to da je svako ograničenje prava i sloboda priznatih Poveljom Europske unije o temeljnim slobodama moguće samo ako je potrebno i ako doista odgovara ciljevima od općeg interesa koje priznaje EU ili potrebi zaštite prava i sloboda drugih osoba.

Naime, ne može se isključiti da je HIV moguće otkriti učinkovitim tehnikama koje bi mogle osigurati visoku razinu zaštite zdravlja primatelja. Nacionalni sud mora provjeriti postoje li takve tehnike uzimajući u obzir da bi ispitivanja trebalo provesti u skladu s najnovijim znanstvenim i tehničkim postupcima. U slučaju da takve tehnike ne postoje, Upravni sud u Strasbourgu trebao bi provjeriti postoje li za osiguranje visoke razine zaštite zdravlja primatelja manje ograničavajuće metode nego što je to trajno odbijanje darivatelja krvi i osobito mogu li upitnik i osobni intervju, koje provodi zdravstveni stručnjak, omogućiti preciznije utvrđivanje rizičnih seksualnih ponašanja.

Drugačija praksa za gej darivatelje krvi u SAD-u i Velikoj Britaniji

Ova odluka Europskog suda za pravdu veže nacionalne sudove pred kojima bi se moglo postaviti slično pitanje. Prema EU zakonima, ljudima s velikim rizikom za dobivanje teških zaraznih bolesti zbog njihovog seksualnog ponašanja, može se trajno zabraniti darivanje krvi.

S druge strane, američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) sprema se preporučiti izmjenu za darivatelje krvi, koja se tiče razdoblja odgode za gej muškarce, od odgode na neodređeno vrijeme, pa do odgode u trajanju godinu dana od posljednjeg seksualnog kontakta, čime bi ukinula apsolutnu zabranu darivanja krvi za gej muškarce koja je na snazi od 1983. godine.

Velika Britanija dozvoljava gej muškarcima dobrovoljno darivanje krvi ako nisu imali seksualnog partnera u zadnjih 12 mjeseci. Apsolutna zabrana za homoseksualce bila je na snazi do studenog 2011. godine. Aktivisti nisu zadovoljni ovom odlukom, jer smatraju da su su gejevi i dalje diskriminirani i tvrde da je rizik od oboljenja od spolnih bolesti čak i viši za heteroseksualne osobe koje bez zabrana mogu dobrovoljno darivati krv..

Zabrana dobrovoljnog darivanja krvi za homoseksulce u većini zemalja donesena je 1980. godine, nakon AIDS krize zbog toga što je postotak zaraženih gejeva i biseksualaca bio poprilično visok.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.