Prema izvješću organizacije Human Rights Campaign, Iran je jedna od sedam zemalja na svijetu u kojima je homoseksualnost kažnjiva smrću. Unatoč promjeni vlasti prošle godine kad je na čelo države zasjeo navodno umjereni Hasan Rohani nakon mandata Mahmuda Ahmadinedžada (poznat, među ostalim, i po izjavi da "u Iranu nema homoseksualaca") situacija se u pogledu prava LGB osoba nije zapravo mnogo promijenila.

Kako ističu strani promatrači, u Iranu još postoje ophodnje "moralne policije", a svaka javna rasprava o pravima spolnih manjina, jednakosti spolova i homoseksualnosti redovito izaziva nasilne reakcije vlasti. Novinare se znalo uhititi samo zbog toga što su u svojim tekstovima progovorili o temi homoseksualnosti, a jedne novine su i ugašene nakon što su objavile uvodnik o homoseksualcima u Iranu. Također, zapadne zemlje se proziva da u suradnji s Iranom uglavnom prešućuju teme ljudskih prava u korist pregovora o nuklearnom oružju.

U Iranu još postoje ophodnje "moralne policije", a svaka javna rasprava o pravima spolnih manjina, jednakosti spolova i homoseksualnosti redovito izaziva nasilne reakcije vlasti

U tom kontekstu, zanimljiva je nedavna reportaža BBC-a o stanju prava LGB populacije u Iranu. Naime, iako su svi spolni odnosi osim heteroseksualnih zabranjeni, Iran dozvoljava operaciju promjene spola. Ta je odluka donesena još za vrijeme vladavine osnivača Islamske republike Ruholaha Homeinija, navodno nakon susreta sa ženom koja mu je rekla da je zatočena u muškom tijelu.

Promjena spola umjesto smrtne kazne

Psihologinja Shabnam (ime promijenjeno u reportaži) tvrdi da se gej osobe često primorava na operaciju promjene spola. Naime, liječnicima su izdate upute da svoje LGB pacijente uvjere da su "bolesni“ i da je im potrebno liječenje. Nakon toga, uglavnom ih upućuju vjerskim vođama ili im  nude operaciju promjene spola, upravo zato što vlasti ne poznaju razliku između "spolnosti i identiteta“. 

Operacije promjene spola uglavnom uključuju hormonske terapije te intenzivno savjetovanje s psihoterapeutom, a ti procesi mogu trajati i do nekoliko godina. No u Iranu, promjena nastupa mnogo brže. Pacijentima se izdaju novi dokumenti, a liječnici im daju im dozvole da na ulici nose odjeću koju žele.

Novinare se znalo uhititi samo zbog toga što su u svojim tekstovima progovorili o temi homoseksualnosti, a jedne novine su i ugašene nakon što su objavile uvodnik o homoseksualcima u Iranu

Upravo takva politika dopušta iranskim dužnosnicima da tvrde da transrodne osobe vode ispunjen život u Iranu te da uživaju u slobodi za razliku od drugih zemalja. No radi se tome da operacije promjene spola ne nude samo transrodnim osobama, već i homoseksualcima koji često ne raspolažu pravim informacijama i ne mogu sami donijeti odluku. 

Nema pouzdanih informacija o broju operacija promjene spola u Iranu. No prema novinskoj agenciji Kharabaronline, radi se o porastu, od 170 operacija u 2006. broj je narastao na 370 u 2010. godini. No liječnik iz jedne bolnice u Iranu potvrdio je za BBC da on sâm godišnje izvede oko 200 operacija promjene spola.  

Novinar Ali Hamedani je za Huffington Post izjavio da se u Iranu operacije promjene spola provode četiri puta više no u Ujedinjenom Kraljevstvu. Smatra da se dio ljudi prinudno odlučuju za operaciju promjene spola prije svega da bi izbjegli smrtnu kaznu.

Potresna svjedočanstva

Tamošnji psiholozi preporučili su tako promjenu spola 21-godišnjem gej muškarcu, Soheilu. S tom se preporukom složila i njegova obitelj koja je počela vršiti pritisak na njega. Kako sâm svjedoči  obitelj mu je poručila da ima izbor - otići na operaciju promjene spola ili više nije dio obitelji. Tada su ga pod prismotrom držali u gradu Bandar Abbas. Dan prije operacije, uspio je pobjeći nakon što su mu prijatelji kupili avionsku kartu do Turske. "Da sam otišao na policiju i rekao im da sam homoseksualac, moj život bi bio još ugroženiji“, tvrdi Soheil za BBC.

Budući da ne raspolaže informacijama, LGB populacija u Iranu često za jedini izvor ima dijagnoze tamošnjih liječnika

Put u Tursku uobičajen je za izbjeglice iz Irana. Tu se prijavljuju za status azilanata u SAD-u ili u zemljama Zapadne Europe što može trajati godinama. Arsham Parsi, koji je prebjegao iz Irana u Tursku još 2005., tvrdi da nije imao pravo ni na zdravstveni pregled nakon što su ga pretukli samo zato što je gej. 

On danas živi u Kanadi, gdje vodi centar za queer izbjeglice iz Irana. Dosad je primio skoro 900 zahtjeva za azilom svojih sunarodnjaka. Prema njegovim izvorima, iranska vlada pogubila je oko 4000 ljudi zbog homoseksualnosti između 1979. i 2000. A oko 45 posto onih koji su prošli operaciju promjene spola nisu transrodne, već gej osobe. 

Budući da ne raspolaže informacijama, LGB populacija u Iranu često za jedini izvor ima dijagnoze tamošnjih liječnika. Tako je Marie (37) odrasla kao dječak, a doktor je procijenio da je ona "98 posto žena“ i da joj može pomoći da "promijeni tih preostalih dva posto". Prvo je prošla hormonalnu terapiju, a zatim i operaciju iz koje je izašla, kako sama tvrdi, "tjelesno oštećena". Iza sebe ima jedan propali brak, a tvrdi da su joj ljudi prije operacije govorili da je jako ženstvena za muškarca dok joj sada, kad više izgleda kao žena, da je "muškobanjasta“.

Danas se pita bi li išla na operaciju promjene spola da je tu odluku mogla donijeti u slobodnijem društvu. 

 * Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.