Foto: Vimeo
Wendy Williams Montgomery bila je jedna od glavnih zagovarateljica Prijedloga 8 u Kaliforniji i srčana protivnica LGBT prava. Šest godina kasnije, ona je ponosna majka gej sina koja žali za (ne)djelima iz prošlosti koja su, kako kaže, mnogima nanijela bol i patnju. Svoju je priču odlučila podijeliti sa svijetom kako bi potaknula mnoge antigej aktiviste da promisle o svojim djelima.

Na samim počecima gospodarske krize koja je zadesila svijet, Kaliforniju je snašla još jedna društvena nepogoda. Mormonska i Katolička crkva potrudile su se zagorčati živote svojim LGBT sugrađanima i sugrađankama i podržati uvođenje Prijedloga 8 kojim bi se trajno zabranilo sklapanje istospolnih brakova. Među podržavateljicama je bila i Montgomery, inače mormonka.

Otkako je bila dijete, Wendy je u obitelji slušala samo loše stvari o LGBT osobama i slijedila naputke Mormonske crkve. Kad je krenula inicijativa oko izglasavanja Prijedloga 8, Wendy se osjetila pozvanom da doprinese svojoj zajednici. "Suprug i ja smo se osjetili blaženima. Kad je svećenik došao u našu kuću i pitao nas hoćemo li se pridružiti inicijativi, na našu sramotu, odmah smo pristali. Kako imamo petero djece nismo mogli doprinijeti financijski, ali smo zato pristali kucati po vratima susjeda i ispitivati ih što misle o ovom prijedlogu", započela je svoju priču Wendy.

U svoje su dvorište Wendy i njezin suprug stavili natpis na kojem se susjede poticalo da glasuju za prijedlog. "Kad se sad osvrnem, sve bih dala da mogu vratiti vrijeme. Moj je sin tada imao devet godina i prolazio kroz proces sazrijevanja, a svaki dan bi prošao pored tog znaka. Znao je što njegovi roditelji misle o gej osobama, znao je što njegova Crkva misli o njima i imao vlastite stavove o gej osobama i prije nego što je uspio izgraditi svoj identitet. To je moja najveća pogreška u životu", nastavlja Wendy.

Težak i trnovit put spoznaje

O tom razdoblju govori s tugom i žaljenjem te mrzi što je uopće sudjelovala u takvoj inicijativi. Posljedice Prijedloga 8 najbolje je osjetila u vlastitom domu, a ne želi ni pomišljati koliko je drugih povrijeđeno.

Za svog je sina, kaže, počela sumnjati da je gej u jeku događanja oko Prijedloga 8, ali sve je ostalo samo na nagađanjima. Ocjene su mu se drastično srozale s odličnog na dovoljan, postao je samozatajan, promijenio društvo, manje je komunicirao s ostalim članovima obitelji, manje se smijao i počeo se izolirati. To je Wendy jako zabrinulo. "Pokušali smo s njim razgovarati, ali jednostavno nije išlo", prisjeća se.

Jednoj je dana stoga odlučila pročitati njegov dnevnik ne bi li saznala nešto više. Nikada joj prije takvo nešto nije padalo na pamet no nije imala drugog izbora. "Bila su samo tri zapisa i u svakom je spomenuo jednog dječaka iz razreda s kojim je razgovarao i koji ima predivne oči. Onda je pisao o nekim djevojčicama iz razreda, ali da ga njihove oči nimalo ne zanimaju. Zatim je spomenuo 'Ljepoticu i zvijer' i da bi htio da je on Bella, a taj dječak Zvijer. Tada sam shvatila o čemu se radi", prepričava Wendy i napominje da sin Jordan autao dva tjedna nakon njezine spoznaje. U tom je razdoblju, kaže, čitala sve vezano za LGBT tematiku kako bi otkrila najbolji pristup svom sinu.

Foto: Wikimedia Commons/Jessie Terwilliger

"Htjela sam da mu omogućimo sigurno i lijepo iskustvo kad odluči reći nam da je gej. Nismo željeli da mu to bude zastrašujuće i bolno iskustvo kao što je većini djece. Samo sâm htjela da dobije svu ljubav i podršku svojih roditelja", opisuje Wendy. Kaže kako nakon svega i dalje ne namjerava napustiti Mormonsku crkvu jer i dalje vjeruje u njezine vrijednosti. "Neke stvari treba mijenjati, poput stavova o homoseksualnosti, jer je to pitanje politike, a ne doktrine. Po meni, to ne bi trebalo biti teško promijeniti. Gej osobe bi trebale biti dobrodošle u Mormonsku crkvu", smatra Wendy.

Zaokret u svijesti i odnosu prema životu

Wendy i njezin suprug sad su uključeni u organizaciju PFLAG (Roditelji i prijatelji gej osoba) te su pokrenuli grupu podrške za LGBT članove Mormonske crkve i njihove obitelji. "Radi se o prihvaćanju ljudi i odmicanja od stereotipa te gledanja na pojedinca onako kako bi to Isus učinio", kaže Wendy. Članovi njezine crkvene zajednice isprva nisu podržavali promjene koje su se odvile u obitelji Montgomery, ali se s vremenom i to promijenilo. "Bilo je teško, moram priznati. Kad se sin autao 2012., poznanici i prijatelji s kojima smo se družili više od deset godina odjednom su nam okrenuli leđa", prepričava ona.

Jordan sad ima 15 godina i kaže kako nikad nije prekršio nijedno pravilo Crkve, ali da ga je zajednica dugo odbacivala. Iako mu je Crkva odobrila da primi sve sakramente, članovi zajednice sve do ove godine nisu dijelili to mišljenje. Obitelji je to bilo jako teško prihvatiti, a nisu pomogle ni izjave donedavnih prijatelja koji su, među ostalim, Wendy kazali da je "loša majka" te da joj treba "oduzeti djecu i naučiti ih pravilnom ponašanju".

Foto: Vimeo

Na osude i ružne riječi nailazili su i na poslu, u dućanu, u razgovoru sa susjedima... "Okruženi smo s nekoliko ljudi koji su jako dragi i podržavajući, ali nam je i dalje teško. Tek nekoliko njih želi razgovarati s nama nasamo i zahvaliti nam na svemu što radimo, ali do danas još nitko nije javno stao uz nas i zauzeo se za ono što radimo. I dalje nam je jako teško", iskrena je Wendy.

"Religija me nije naučila ljubavi, ali moj sin jest"

Kad se govori o coming outu, u fokusu su, logično, osobe koje se autaju. No, nerijetko se zanemaruje "proces autanja" kroz koji prolaze obitelj i prijatelji gej osobe. Wendy i njezin suprug svoje su autanje prošli zajedno sa sinom, služeći se novim tehnologijama. "Jordan nam je dao ideju da napišemo pismo i objavimo ga na Facebooku jer će tako svi znati obiteljsku tajnu. Pomogao nam je sastaviti pismo. Sutradan sam išla u crkvu i bojala se što će drugi reći, kako će me gledati i govoriti mi iza leđa. Moj strah nije ništa u usporedbi sa strahom koji gej osobe svakodnevno prolaze", osvijestila je Wendy.

Dvije godine nakon prijelomnog događaja za obitelj, Wendy je svjesna LGBT zajednice i poteškoća na koje LGBT osobe nailaze. Dala je i zanimljivu usporedbu. "To je kao da nam je netko rekao da preko noći moramo naučiti mandarinski kineski", kazala je Wendy referirajući se na proces prihvaćanja svog gej sina. Da ju je netko prije dvije godine pitao želi li da njezin sin bude gej, odgovorila bi mu "Ne. Život gej osobe je jako težak i ne želim da moj sin mora prolaziti kroz život težim putem". No, dvije godine kasnije Wendy ima potpuno drugačiji stav.

Foto: arhiva

"On je predivan dječak i oduvijek je bio poseban. Cijeli život su mi drugi ljudi govorili kako žele da je njihov sin tako predivan kao Jordan. Onda smo saznali zašto je tako poseban. On je gej i ne bih ga mijenjala ni za što na svijetu. On je takav baš zato što je gej i ne želim da se mijenja", ponosno govori Wendy o svom 15-godišnjem sinu Jordanu.

Kaže i kako je sama postala bolja osoba jer ima gej sina. U sebi ima više ljubavi, puna je novih saznanja i okružena samo pozitivnim ljudima koji ne osuđuju drugačije od sebe. Svom sinu često zna reći da je "Božji dar" jer joj je pokazao kako treba voljeti i živjeti. "Moja religija nije me naučila živjeti ni voljeti. Jordan jest. Moj gej sin jest", zaključila je Wendy.

Švicarci su u nedjelju uvjerljivom većinom podržali zakon koji zabranjuje diskriminaciju na temelju

“Feminizam i gotovo”, poručeno je s osmog Noćnog marša u Zagrebu, najvećeg prosvjeda za prava žena

U prvom izdanju mjesečnog pregleda nove queer glazbe govorimo o izvrsnom albumu "Orquídeas" Kali

Je li vam poznat scenarij kad se kolege s posla vrate s godišnjeg odmora i prepričavaju

Dora 2024. nakon dugo je godina donijela dvije polufinalne večeri, jer standardni format od jedne

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.