Premda je prošlo tjedan dana od akcije nazvane "Hrvatsko LGBT kazalište Ivana pl. Zajca", o tom događaju nijedan medij nije pitao one kojih se to izravno tiče – samu LGBT zajednicu.

 Raspravljalo se o tome u novinama, televizijskim i radijskim emisijama, no LGBT osobe ostavljene su u svojevrsnom medijskom ormaru. Zato smo mi porazgovarali s nekim istaknutim osobama iz kulture, medija, aktivizma,... kako bismo čuli njihov glas. 

Jasna Žmak, dramaturginja i spisateljica: "Za puni odjek duginih boja, manjinama treba osigurati vidljivost, ne samo s fasade"
Jasna Žmak


Ne znam jesu li činjenica da sam jedna od rijetkih osoba s kazališne scene koja je na Frljićev potez reagirala pozitivno i činjenica da sam jedna od rijetkih autanih osoba s te iste scene u korelaciji, ali mogu reći da sam vijorenje naše zastave s pročelja jednog nacionalnog kazališta doživjela kao pravo osvježenje u odnosu na dosadašnje prakse dotičnih kazališnih kuća, od Varaždina preko Zagreba i Osijeka do Rijeke i Splita.
Svakako pritom stoji najčešće upućivano upozorenje da samo zastava nije dovoljna, da će, naime, za puni odjek duginih boja, trebati manjinama osigurati i daljnju podršku odnosno vidljivost, ne samo s fasade, već i u okviru programske politike riječkog HNK. S obzirom na uobičajene Frljićev(sk)e postupke, režijske i ine, vjerujem da tako nešto možemo očekivati i jednako tako vjerujem da će to prouzročiti još puno novih tzv. skandala i posljedičnih im debata u našoj maloj hetero državi kojoj ovim putem želim jednako puno novih izlazaka iz ormara kojih su kazališta, kao što znamo, prepuna. Jer iskreno vjerujem da je upravo autanje puno bitnije bojno polje, bitnije od zastava i predstava, koje jedino može efikasno ušutkati medijske istupe i prepucavanja kojima je cilj zapravo negdje daleko od ljudskih prava.

Stjepan Pavlek, poduzetnik: "Predsjedničkoj kandidatkinji HDZ-a borba za naša prava je zajebancija"
Stjepan Pavlek


Potez me potaknuo na promišljanje odnosa LGBT zajednice i hrvatske države. Jedan dojam je da se pokušalo poslati poruku da su i LGBT građani dio te državnosti koja se slavi na državni praznik. Da nas možda ova država ima šanse prihvatiti kao svoje građane i da ne trebamo budućnost promišljati isključivo kroz prizme emigracije i izbjeglištva. A upravo to je često razmišljanje među članovima zajednice u svjetlu razvoja političkih događaja u posljednje dvije godine.
Predsjednička kandidatkinja HDZ-a, koja je u ovome vidjela sprdnju s državnim simbolima, zapravo je time rekla da su za nju LGBT simboli sprdnja. U takvom svjetonazoru, vjerojatno joj je i borba za naša prava zajebancija, a naše obitelji su joj sprdnja s obitelji. Ova zastrašujuće retrogradna izjava podsjeća na početke javnog govora o LGBT temama na kraju devedesetih. Tada se primjerice inzistiralo da se na HTV-u o LGBT temama govori u okviru zabavnog programa, a ne političkog programa. Jer eto, to smo mi, zabava i predmet sprdnje. Iznenadio me izostanak daleko jače reakcije na tu njezinu izjavu.

prof.dr.sc. Damir Hršak: "Svatko reagira sukladno profinjenosti svoje savjesti i razinom vlastite kulture"
Damir Hršak


Taj potez mi se čini kao umjetnički pokušaj pojašnjavanja što sve obuhvaća riječ narodno. I LGBT populacija je integralni dio naroda čije kazalište jest, a ne "nenarodni elementi" i "ružičasti vragovi" kao u nekim ne tako davnim vremenima. Oliver Frljić je umjetnik i ima pravo na umjetnički izražaj. Vrijeđao nije nikoga, a svatko reagira sukladno profinjenosti svoje savjesti i razinom vlastite kulture.

Marko Jurčić, aktivist Zagreb Pridea: "Bilo mi je još draže vidjeti zastavu jer Rijeka je moj rodni grad"
Marko Jurčić


Vidim to kao čin solidarnosti prema nama, građanima i građankama Republike Hrvatske, koji smo diskriminirani Ustavom naše zemlje, jer nam je uskraćena sloboda da naše obiteljske zajednice nazivamo brakom. Bilo mi je stoga drago vidjeti da se zastave koje se vijore na zagrebačkom Trgu bana Jelačića, vijore i na riječkom HNK. Bilo mi je još draže jer je Rijeka moj rodni grad, a zastave su izradili volonteri i volonterke Zagreb Pridea. Reakcije koje vidim su gotovo samo pozitivne, osim, naravno, reakcije hrvatske Sarah Palin. Njezina stranka i ona kao bivša ministrica Sanaderovih vlada je jasno pokazala kroz zadnjih petnaest godina koliko joj je stalo do Hrvatske, a posebno njezinih građana.

Gordan Bosanac, Queer Zagreb: "Kad je riječ o LGBT populaciji, i lijevi su često desno i tu moramo biti oprezni"
Gordan Bosanac


Čestitanje Dana neovisnosti gestom preimenovanja kazališta u LGBT kazalište bila je gesta koja je otvorila zanimljiva pitanja oko pripadanja, šutnje, nevidljivosti i općenito položaja LGBT zajednice u domaćem društvu. Korištenje nacionalnog dana i kazališta je u neku ruku i queerovski subverzivno, i takve subverzije uvijek imaju cilj propitivanja određenih političkih zadatosti. Činjenica da se o svemu u javnosti uglavnom govorilo iz pozicije mainstreama, bez glasa LGBT manjine, indikativno je samo po sebi, i dokaz da je kazalište bilo potrebno preimenovati u "naše". Najvažnije je ipak razotkrivanje vrlo tankog i prozirnog celofana u koji je hrvatski liberalizam upakiran. Na taj vječni "ali"' koji slijedi kvaziliberale i njihove misli o vlastitoj otvorenosti za druge i drugačije se uvijek važno prisjetiti, da slučajno ne bismo zaboravili da kao pederi, lezbe i trans osobe u Hrvatskoj ne živimo u prijateljskom okruženju. Kad je riječ o LGBT populaciji, i lijevi su često desno i tu moramo biti oprezni, ali i beskompromisni u svojim pravima na bivanje izvan svoja četiri zida. Stoga, možda bi bilo dobro ovu gestu ponavljati na pročeljima ne samo kulturnih institucija, već i vrtića, škola, fakulteta, ministarstava, crkava..., jer mi smo ionako već svugdje.

Darko Lukić, dramaturg i profesor na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu: "U ovom slučaju o jednoj manjinskoj zajednici govore svi osim pripadnica/ka te zajednice, kao da ona uopće ne postoji"
Darko Lukić


O tom smo se "slučaju" zaista naslušali izjava u spektru od ultraliberalnih do kriptofašističkih, i od suvislih komentara do nezamislivih gluposti. Unatoč tome, uopće ne vidim nikakav problem u tome tko je sve govorio i što je sve izgovorio. Veliki je problem u tome tko nije. Govornike su pitali, i oni su s punim pravom rekli svoje (bilo kakvo) mišljenje. Nitko im to pravo ne smije dovoditi u pitanje. Ovdje je, međutim, riječ o onima koje nitko nije ništa pitao i kojima je uskraćeno pravo na iznošenje vlastitog mišljenja, čak i kad se radi o njima samima.
Činjenica je da u ovom slučaju o jednoj manjinskoj zajednici i u njezino ime govore u javnosti (kao o "njima" i "onima tamo") svi osim pripadnica/ka te zajednice, kao da ona uopće ne postoji. Ili, još gore, kao da postoji isključivo kako bi se mogla prigodno (zlo)rabiti za vrlo raznovrsne ciljeve onih koji nastupaju protiv nje ili u ime nje, svejedno. To vrlo precizno ukazuje i na stvarni stupanj diskriminiranosti LGBT zajednice, i na mizernu razinu elementarnog razumijevanja ravnopravnosti u nas. Otprilike na onoj dalekoj razini razvoja demokracije kad su u SAD bijeli glumci stavljali boju na lice kako bi "predstavljali" Afroamerikance.

Bruno Isaković, izvedbeni umjetnik i koreograf: "Sve što je ovaj događaj potaknuo ujedno je i zrcalo malograđanske svijesti"
Bruno Isaković


Promjena prema jednakosti mora se dogoditi kroz institucionalnu moć. Osvještavanjem društva kroz institucionalnu promjenu stavlja se fokus na temeljna društvena pravila i norme koje definiraju kako su društvene funkcije strukturirane i uređene te njihovo svjesno ili nesvjesno isključivanje bilo koje manjinske skupine. Postavljanjem rainbow zastave na riječki HNK i čestitajući pritom Dan neovisnosti, Frljić je podcrtao što ta neovisnost treba uistinu značiti.
Ne možemo biti neovisni građani ako naš život biva uređen predrasudama. Sve što je ovaj događaj potaknuo ujedno je i zrcalo malograđanske svijesti, jer ako jedna zastava može podići toliko prašine onda su ljudi poput Frljića na bitnim institucionalnim pozicijama vrlo potrebni.

Mima Simić, književnica: "Činjenica da umjetnik poput Frljića ima moć vješanja zastava meni je znak da je šareniji svijet moguć - makar zasad samo na sjevernom Jadranu"
Mima Simić


Bilo koja zastava osim službene i aktualne zastave RH istaknuta na Dan nezavisnosti bila bi snažan društveno-politički komentar, poziv na promišljanje i na raspravu. Frljić je tako mogao razviti anarhističku zastavu, zvjezdanu zastavu EU, bijelu krpu ili pak zastavu RH na pola koplja. Svaki od tih scenarija proizveo bi svoj niz iščitavanja, učitavanja, kritika, napada - ponajviše zato što Frljić "svetinje" ima običaj koristiti (i raskrinkavati) kao rekvizite.
Frljić, također, šalje istu poruku koja se svake godine vidi u domaćim Povorkama ponosa gdje se (ponosno? ironijski? shizofreno? koga briga?) nose hrvatske zastave – ovi simboli, premješteni iz svojih "prirodnih" habitata, podsjetnici su na složenosti i premreženosti identiteta, čin prokazivanja (fetiša) identitetske monolitnosti.
Na kraju, sama činjenica da autor/umjetnik poput Frljića ima moć vješanja zastava meni je znak da je šareniji svijet moguć - makar zasad samo na sjevernom Jadranu.

Milena Zajović, novinarka i urednica Večernjeg lista i selektorica Motovun film festivala: "U našem se društvu pedere pita jedino gdje su bili devedesprve"
Milena Zajović


Oliver Frljić, prema čijem radu uglavnom gajim simpatije, karijeru je velikim dijelom izgradio na provokaciji, pa se čin "prekrštavanja" HNK Ivana Pl. Zajca u "LGBT kazalište" na Dan neovisnosti čini logičnim poglavljem u dugoj povijesti njegovih dosadašnjih političkih provokacija.
No iako mi je slika zgrade HNK sa zastavom duginih boja na trenutak izmamila osmjeh, moram primijetiti da Zajc svojim programskim odrednicama, strukturom zaposlenika, ali i publike, nikada nije bio ni ne treba biti LGBT kazalište, nego narodno kazalište koje se obraća najširem gledateljstvu u kojem bi trebale biti zastupljene sve regionalne većine i manjine.
Da se odmaknuo od razine površne političke provokacije i eventualno pokazao da mu je briga za LGBT zajednicu važnija od želje za medijskim prostorom, Frljić je mogao proglasiti Zajc LGBT friendly kazalištem, sigurnim prostorom za sve pripadnike seksualnih i rodnih, ali i ostalih diskriminiranih manjina, što bi u ovom trenutku imalo i činjenično uporište. Mogao je, također, na scenu Zajca postaviti neku queer predstavu i time afirmirati još uvijek getoiziranu "manjinsku" umjetnost u jednom vrlo mainstream kazališnom prostoru.
Umjesto toga, Frljić je odlučio upotrijebiti nebuloznu ideju da spominjanje LGBT osoba uz "svetinju" Domovinskog rata na neki način narušava njegov dignitet da bi bacio radosno dočekanu bombu u predizbornu kaljužu hrvatskih političkih krokodila. Svatko tko se smatrao pozvanim dobio je svojih pet minuta zgražanja, a Oliverova (za sad samo deklarativna) želja da skrene pozornost na probleme LGBT zajednice gurnuta je u neki deseti plan.
Što se protagonista debate koja je uslijedila tiče, nimalo me ne čudi što se za komentar nitko nije sjetio pitati same pripadnike LGBT zajednice. To je samo nastavak dugogodišnje političke i medijske tradicije u kojoj se one o čijim se pravima govori zapravo ništa ne pita – ni trudne žene o pobačaju, ni gonorejične tinejdžere o zdravstvenom odgoju, pa gdje bi se onda pitalo neke tamo pedere o Frljićevom LGBT kazalištu.
U našem se društvu pedere pita jedino gdje su bili devedesprve, ali onda prosječnom heterohrvatu valja brzo začepiti uši, da se ne bi sjetio da su bili uz njega - u rovovima.

Gordan Duhaček, novinar i komentator Tportala: "Frljić je pokazao i koliko prikrivene (auto)homofobije postoji i na hrvatskoj kulturnoj i kazališnoj sceni, gdje su svi šatro liberalni"
Gordan Duhaćek


Kao novinar sam imao priliku prvi objaviti vijest o tome u hrvatskom medijskom prostoru i cijela moja tadašnja reakcija se svodila na - "fora". Nisam u Frljićevom potezu vidio ništa posebno provokativno, iako mi je jasno da je smišljen i odmah prihvaćen kao provokacija. Čak sam donekle bio razočaran jer je sve nekako banalno, nedovoljno spektakularno i ikonoklastično, nego posve dolično izvedeno. Smatram da je Oliver Frljić iskreni podržavatelj LGBT zajednice, no u ovoj akciji je za moj ukus zakazao kreativni umjetnik Frljić, koji je inače sposoban za doista genijalne stvari. Ali prava vrijednost Frljićeve provokacije nije nužno u njoj samoj nego reakcijama koje namjerno izaziva, odnosno istinama koje izvlači na površinu. Ovo je, tako gledajući, bio itekako uspješan Frljićev potez guranja prsta u govno, jer su uslijedile standardne homofobne reakcije, od kojih vrijedi izdvojiti onu predsjedničke kandidatkinje HDZ-a Kolinde Grabar Kitarović.
Njezina izjava je suštinski homofobna - ali izražena rječnikom koji to direktno nije - jer opet LGBT zajednicu gura u zloglasna četiri zida. U svakom slučaju, zastava duginih boja i hrvatska zastava se ne isključuju. Dan neovisnosti i hrvatska LGBT zajednica se ne isključuju, a kamoli da ima išta uvredljivo u njihovom povezivanju. Frljić je pokazao i koliko prikrivene (auto)homofobije postoji i na hrvatskoj kulturnoj i kazališnoj sceni, gdje su svi šatro liberalni, ali kako to da u Hrvatskoj nema aut glumaca i glumica, te više ljudi iz kulture koji se bore za svoju ravnopravnost te istupaju javno u medijima i kao samosvjesni LGBT građani Hrvatske? Zato pitam sljedeće – kako to da već prije, primjerice nakon napada homofobne rulje na prvi Split Pride, nisu u solidarnosti i podršci izvješene zastave duginih boja na svaki HNK u državi i zašto to nisu inicirali LGBT ljudi koji rade u tim institucijama? Što čekate?

Marina Orsag, stand-up komičarka: "Frljiića smijeniti, a na njegovo mjesto dovesti Mucala"
Marina Orsag

Potez Olivera Frljića je stvarno katastrofalan. Biti tako moderan i otvorenog uma te iskazivati solidarnost i toleranciju u ovako prekrasno zadrtoj Hrvatskoj je sramota. Taj čin čak nije niti hrabar, već samo provociranje naših divnih političara koji su stvorili našu državu, kao i drage Željke Markić koja samo želi da obitelji u ovoj državi imaju zaštitu od LGBT osoba jer im je stvarno potrebna. Nismo li već dosta ugrozili hrvatske obitelji donošenjem Zakona o životnom partnerstvu? Umjesto da se zabrani i nošenje tajica, mi stavljamo neke dugine zastave na kulturne institucije koje uopće ne bi smjele imati takve stavove, već u programu imati samo predstave koje dižu hrvatsku osviještenost i odanost Crkvi. Krajnje je vrijeme da HDZ dođe na vlast u svim tim kritičnim područjima i dugo tamo i ostane, kako bi u Hrvatskoj ostali samo pravi Hrvati i Hrvatice, a iz nje izišli svi ovi mladi, logični, inteligentni, otvoreni, solidarni, tolerantni i kreativni ljudi koji samo provociraju svojim postupcima. Uostalom, Frljića treba smijeniti, a na njegovo mjesto postaviti Duška Mucala.

Švicarci su u nedjelju uvjerljivom većinom podržali zakon koji zabranjuje diskriminaciju na temelju

“Feminizam i gotovo”, poručeno je s osmog Noćnog marša u Zagrebu, najvećeg prosvjeda za prava žena

U prvom izdanju mjesečnog pregleda nove queer glazbe govorimo o izvrsnom albumu "Orquídeas" Kali

Je li vam poznat scenarij kad se kolege s posla vrate s godišnjeg odmora i prepričavaju

Dora 2024. nakon dugo je godina donijela dvije polufinalne večeri, jer standardni format od jedne

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.