Napredak prava za LGBT osobe posljednjih se godina dade veoma jasno pratiti s rastom broja država koje su uvele bračnu jednakost ili registrirano partnerstvo, s donošenjem novih zakona o suzbijanju diskriminacije te općenito, sa sve jačom potporom proširenju prava za LGBT zajednicu (posebice u zapadnim zemljama).

No istovremeno, valja imati na umu da su fenomeni kao što su predrasude i diskriminacija socijalno mnogo kompleksniji od zakonskih akata, a u praksi i dugovječniji. Drugačije rečeno, donošenje novih zakona ne znači automatski i odlazak starih predrasuda.

Stoga se skupina američkih sociologa zapitala o odnosu između formalnih prava LGBT osoba (brak, pravo na posvajanje, životno partnerstvo, služenje u vojsci, …) i neformalnih privilegija (javno iskazivanje bliskosti).

U studiji, objavljenoj u American Sociological Review, došli su do zaključka, na temelju raznih ispitivanja javnog mnijenja, da je heteroseksualna populacija uglavnom sklona proširiti okvir formalnih prava na LGBT, kao i na nevjenčane heteroseksualne osobe, no da je manje voljna pružiti LGBT populaciji tzv. neformalne privilegije. Stoga je cilj istraživanja upravo bio ispitati kako neformalni tip predrasuda i dalje opstoji unatoč tome što manjina ostvaruje sve veći broj formalna prava.

Moderne predrasude djeluju suptilnije

Studija kreće od konstatacije da je upravo LGBT populacija u SAD-u posljednjih godina zabilježila najveći napredak u pogledu prihvaćanja od strane većine. No veća potpora ostvarivanju prava ne znači nužno da su stavovi spram LGBT manjine u svakom pogledu pozitivniji. Naime, u sociologiji je dobro poznat termin tzv. modernih ili suptilnih predrasuda koje se ne daju tako lako detektirati kao tradicionalne predrasude.

Kao primjer navode "novi rasizam", paradigmu kojom se nastoji objasniti zašto i dalje postoji društvena nejednakost s obzirom na rasno podrijetlo iako su formalna prava izjednačena. Istraživači tvrde da su rasne predrasude današnjice multidimenzionalne i ostvaruju se u specifičnim kontekstima. Jednako tako, seksizam danas djeluje u bitno suptilnijem obliku no nekad.

Kad su ispitani stavovi o francuskom poljupcu, 50 posto ispitanika odobrava ga u javnom prostoru za heteroseksualne parove, no samo 22 posto za gej parove

Sociolozi koji su se bavili homofobijom tvrde da se može napraviti podjela između tradicionalnih i modernih oblika. Konkretno, staromodna homofobija temelji se na vjerskim i moralnim prigovorima homoseksualnosti dok se moderna homofobija temelji na uvjerenjima da lezbijke i gejevi imaju nelegitimne zahtjeve za društvenim promjenama. No autori nove studije, Long Doan, Annalise Loehr i Lisa R. Miller, smatraju da dok je među mlađom populacijom studenata, na temelju istraživanja, moguće primijetiti izostanak stavova iz tzv. tradicionalne homofobije, ne može se jasno tvrditi da je dotična posve nestala.

Autori se bave tzv. neformalnim privilegijama LGBT populacije jer dotične predstavljaju interakcijske pogodnosti koje uživa dominantna skupina. Te pogodnosti nisu formalno ili legalno uokvirene, no važne su zato što omogućuju određenoj skupini da se osjeća sigurno i ugodno u javnom prostoru. Nadalje, obrasci ponašanja privilegirane skupine uglavnom se uzimaju kao društvena norma. U studiji se tako ispituju neverbalna ponašanja, držanja za ruke, grljenje i ljubljenje, kojim parovi svojoj okolini komuniciraju svoj status.

 S prosvjeda "Ljubi bližnjeg svog" pred Katedralom u siječnju 2013. (Foto: crol.hr)

Rezultati potvrdili hipoteze

Konkretno, u studiji su ispitali više od 1000 osoba te njihove poglede i reakcije na druge parove koji u javnom prostoru izmjenjuju nježnosti. Tako je 97 posto heteroseksualnih ispitanika odgovorilo da ne vide problem u tome da se heteroseksualni parovi drže za ruke, no samo je 62 posto dalo isti odgovor u istovjetnom slučaju gej para. Kad se radilo o poljupcu u obraz u javnosti, podrška za heteroseksualne parove iznosila je 95 posto, no ako je riječ o dvojici muškaraca, podrška pada na 55 posto.

Kad su ispitani stavovi o poljupcu u usta, tzv. francuskom poljupcu, 50 posto ispitanika odobrava ga u javnom prostoru za heteroseksualne parove, no samo 22 posto za gej parove. U studiji su se ispitivale razlike između reakcija na izmjenu nježnosti gej i lezbijskih parova. Podrška lezbijskim parovima nešto je veća no za gej parove te u tri navedene kategorije, držanje za ruke, poljubac u obraz, poljubac u usta, te iznosi 75, 72 i 26 posto.

Staromodna homofobija temelji se na vjerskim i moralnim prigovorima homoseksualnosti dok se moderna homofobija temelji na uvjerenjima da lezbijke i gejevi imaju nelegitimne zahtjeve za društvenim promjenama

Istraživanje je pokazalo da heteroseksualna populacija u cijelosti ne pokazuje veću podršku ostvarivanju formalnih prava nevjenčanim heteroseksualnim parovima no LGBT osobama, već da se razlika jedino osjeća u priznanju neformalnih privilegija. Nadalje, rezultati, kako podcrtavaju autori studije, održavaju uzorke koji su identificirani i u drugim oblicima modernih predrasuda s obzirom na rasu i spol. Stoga je moguće zaključiti da će opozicija ostvarivanju formalnih prava LGBT osoba samo slabjeti u budućnosti, no da će tzv. neformalne predrasude i dalje opstati. Trebalo bi se dakle u budućnosti sve više usmjeravati prema neformalnim privilegijama, a ne samo prema ostvarivanju formalnih, zakonskih prava, upravo zato što neformalne privilegije mogu predstavljati bitan aspekt daljnje marginalizacije manjinskih skupina.

S prosvjeda "Ljubi bližnjeg svog" pred Katedralom u siječnju 2013. (Foto: crol.hr)

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.