Malo je ličnosti koje su do te mjere obilježile svoju branšu kao što je to slučaj s francuskim dizajnerom Yvesom Saint Laurentom (1936.-2008.) i svijetom mode. Francuska kinematografija ove mu je godine odala počast čak dvama filmovima.

Prvi filmski projekt "Luda ljubav" (prikazan i u našim kinima) odvijao se pod budnim okom Pierrea Bergéa, životnog partnera slavnog dizajnera i ima klasičnu biografsku notu. Saint Laurenta se tako prati preko odrastanja u Oranu u Alžiru i strelovitog uspona u svijetu mode kada je u 21. godini preuzeo vodstvo modne kuće Christian Dior do osnivanja vlastitog modnog imperija.

Režiser Jalil Lespert odabrao je za glavnu ulogu glumca Pierrea Nineya, fizički nevjerojatno sličnog dizajneru. No fokus fima je prije svega odnos dizajnera i Pierrea Bergéa (Guillaume Gallienne), poslovnog čovjeka koji je Yvesu pomogao da stane na vlastite noge i otovori modnu kuću pod svojim imenom. Upravo je ta bliska suradnja (u fimu prikazana i kao simbiotska) okretnog poslovnjaka i talentiranog, no iznimno povučenog dizajnera stvorila od YSL-a jedno od najslavnijih i najutjecajnijih modnih imena 20. stoljeća.

Iako se u filmu nije bježalo od "kontroverznih" epizoda kao što su slobodni ljubavni odnos dvojice partnera te ekscesivno konzumiranje droga i inih opijata u libertinskom Parizu sedamdesetih, konačni dojam filma jest veoma kontrolirano ostvarenje koje, istina, neupućenom gledatelju može dati relativno precizan biografski uvid u život i djelo dizajnera, no koje se nije mnogo pomaklo od puke (iako točne) ilustracije.

"Neslužbeni" film je zanimljivije ostvarenje 

I dok je prvi film vjerojatno zadovoljio apetite nasljednika poznatog dizajnera, no ne i očekivanja kritike, drugi film, nazvan "Saint Laurent", režisera Bertranda Bonella, najavljuje se, ako je suditi prema prvim reakcijama, kao bitno zanimljivije ostvarenje. Za početak, režiser se nije zamarao biografskim žanrom, već se usredotočio samo na jedan period dizajnerova života, od 1965. do 1976. A upravo se taj period drži kreativno najzanimljivim i najproduktivnijim u karijeri Yvesa Saint Laurenta. U tom su periodu, među ostalim, nastale slavne haljine po motivima Pieta Mondriana, lansiran je smoking za žene kao i prvi parfem.

Film se, također, bez puno moraliziranja bavi noćnim eskapdama dizajnera i burnoj aferi s poznatim dandyem Jacquesom de Bacherom (afera je bila tim «burnija» što je Jacques bio proteže Karla Lagerfelda, glavnog Saint Laurentovog rivala). Dizajnera uspješno, kako tvrde prve kritike, utjelovljuje glumac Gaspard Ulliel upravo zato jer ne nastoji po svaku cijenu imitirati idiosinkrazije i mimiku dizajnera.

Odnos, točnije polemika koje se razvila između dva filma koja su paralelno nastajala, dobro je poznata. Pierre Bergé ne priznaje drugi film koji, za razliku od prvog, nije imao pristup ni ateljeima kuće, ni fondaciji ni originalnim haljinama. Režiser Bonello je tijekom Festivala u Cannesu zato poručio da nije ni vidio "službeni fim", no da mu je drago da postoji jer ga je oslobodio od obaveze da radi klasičnu biografiju.