Nakon nešto više od pet godina, Beck se vratio s prilično osvježavajućim materijalom. Oni žešći fanovi će vjerojatno osjetiti eho s albuma "Sea change" jer oba posjeduju neku auru usporenosti i jutarnjeg mamurluka.

Beck je novi album "Morning phase" i najavio kao nastavak "Sea changea". "Phase" je lijep album, a Beck je jedan od najprofiliranijih izvođača u posljednjih deset godina što je neobično jer godinama nije izdao ništa nova. Njegov "Loser" ga je zacementirao na svjetskoj glazbenoj sceni. Za razliku od albuma "Sea change", na kojem su sva slomljena srca svijeta našla svoje mjesto, "Morning phase" ima neko svjetlo na kraju tunela i u ljubavi mu nije baš sve tako tužno.

"Say goodbye" je možda najbolji primjer različitosti tog albuma, pogotovo u tekstualnom djelu koji je beznadno romantičan.

Sigurno će biti onih koji će tražiti beskrajno sivilo ljubavi sa "Sea changea" i moći će ga naći u pjesmi "Wave" na kojoj se Beck kompletno prepušta osjećaju žaljenja zbog neuzvraćene ljubavi: If I surrender and I don't fight this wave, No I won't go under, I'll only get carried away… a pjesmu završava ponavljajući riječ "isolation" što bi moglo značiti i samosažalijevanje.

Beck je neka vrsta "hipster folkie" izvođača koji prilično dobro ilustrira anatomiju melankolije i koji je opsjednut nježnim melodijama. Dio aranžmana potpisuje njegov otac, David Campbell, a dobar dio repertoara vuče korijene iz countryja. "Morning phase" je album na kojem je Beck opisao kako izgleda svijet kad je u potpunosti sj****. Looked up this morning, saw the roses full of thorns, mountains are falling, can we start it all over again? On tu možda pjeva o prekinutoj ljubavi, a možda i o zagađenom ekosustavu.

U "Heart is a drum", Beck se pita Why does it hurt this way, to come so far to find they've closed the gates? Ostao je gospodar patetike, ali one patetike s mjerom i ukusom. Utjecaji Boba Dylana i Neila Younga prisutni su kao i na ranijim albumima. Beckova glazba nije nikad bila od onih "za sve generacije". Stvarao je stilove između bluesa i R'n'B-ja. "Morning phase" je isproducirao sâm, a vokal mu nikad nije zvučao tako moćno kako na ovom albumu koji je opisao kao kartu za putovanje kroz folk i psihodeliju sedamdesetih.

Pjesma "Blue moon" vjerojatno je najzahtjevnija stvar koju je Beck napravio u svojoj karijeri. "Morning phase" nije remek-djelo ali je impresivan, meditativan album i dobar razlog da kupite bolje zvučnike. Kad sam prvi puta čula Becka, moram priznati da ga nisam baš "kužila". Ni danas ga ne kužim previše, ali mi se sviđa. Jer u njegovoj glazbi nema ničeg za uzeti, nema ničeg ni za kužiti, ali ima svašta za čuti.