Kad je kenijski pisac Binyavanga Wainaina prije tri godine objavio svoje glasovite memoare, iz njih je izostavio važno poglavlje. Prošlog tjedna ga je objavio na internetu, pod naslovom "Mama, ja sam homoseksualac".

Riječ je o veoma intimnom poglavlju u kojem progovara o propuštenoj prilici da s majkom podijeli važan dio sebe.

Poglavlje nabijeno emocijama kratko je i podijeljeno na dva dijela: onako kako se nije odigralo i ono što se stvarno dogodilo. U prvom dijelu Wainaina zamišlja kako posjećuje umiruću majku u bolnici i provodi s njom zadnje poslijepodne njezina života te iskoristi priliku da joj napokon bude blizak i iskren govoreći joj kako je gej.

U drugoj cjelini opisuje događaje prije i poslije majčine smrti. Piše kako je znao da je gej od svoje pete godine, ali nikad nije bio fizički blizak s muškarcem. Spavao je s tri žene, a tek poslije tridesete našao je muškarca kojem je kako priznaje, "platio za malo ljubavi", no to ga je iskustvo oslobodilo. No za sebe nije mogao reći da je gej sve do 39. godine života.

Podijeljene reakcije javnosti i nepokolebljiv optimizam

Objava "izgubljenog poglavlja", kako ga je sâm nazvao, izazvala je burne reakcije javnosti – od pohvala za hrabrost i poštenje do osuda. Razlog tome jest to što je Wainaina time postao jedan od najpoznatijih Afrikanaca koji je svijetu obznanio da je gej, a to je napravio u trenutku žestoke rasprave o gej pravima u Subsaharskoj Africi. Unatoč drakonskim antigej zakonima u Ugandi, a odnedavna i u Nigeriji, Wainaina ne gubi nadu.

"Iznimno sam optimističan. Očekujem brze promjene u čitavoj Africi jer one se više ne mogu zaustaviti. Bit će tu mračnih, ali i svijetlih trenutaka u procesu, no taj je brzi vlak krenuo", kazao je u razgovoru za New York Times.

Ipak, njegova odluka o javnom izlasku iz ormara motivirana je i osobnim iskustvima iz rodne Kenije, posebice smrću njegova mladog prijatelja Kalote čiji su roditelji nakon toga morali napustiti svoju crkvu. Drugi mu je prijatelj lani preminuo od AIDS-a, što ga je potaknulo na promišljanje.

Pisac s blokadama ne može slobodno maštati

Memoare pod naslovom "Jednog ću dana pisati o ovome mjestu" napisao je 2011. i sjeća se kako je naročito ženska publika uočila da se gotovo uopće ne dotiče ljubavnog života. "Nisam spreman pisati o tome", kazao je tada. U međuvremenu je svoju homoseksualnost obznanio nekolicini prijatelja, ali ne i javno.

Kaže kako nije siguran da je "coming out" pravi izraz. Skloniji je identificirati se kao "gej u javnosti". Siguran je da je donio pravu odluku.

"Nema mi smisla biti piscem i imati blokade kad ne mogu slobodno zamišljati i maštati. To jednostavno nema nikakvog smisla", zaključio je.