Premda mnogi kolutaju očima kad čuju riječ "referendum", ne možemo pobjeći od činjenice da je onaj prošlogodišnji kao rijetko koji događaj dosad podsjetio apatične hrvatske građane na desetljećima prisutnu polarizaciju društva, netrpeljivost prema drugačijima i ukazao na dalek put do postizanja jednakosti.

Nesnošljivost i neupućenost u određene društvene sfere ne susrećemo samo među običnim građanima već i među političarima, u medijima i znanstvenim krugovima. Dobar dio javnosti tako je ostao iznenađen kad je u medije plasirana priča o homofobiji na Sveučilištu u Zadru i onom varaždinskom ili kad su objavljeni rezultati istraživanja koji su pokazali da više od polovice mladih u RH pokazuje negativne stavove prema gej osobama.

Broj provedenih istraživanja u Hrvatskoj na ovu temu može se nabrojati na prste jedne ruke, ali ohrabruje najava Hrvatskog sociološkog društva (HSD) da su se društveni stručnjaci nešto više angažirali kako bi u nadolazećem periodu informirali širu javnost o LGBT dijelu populacije. Nešto više o tome kazao nam je predsjednik HSD-a, prof. dr. sc. Saša Božić.

Nereagiranje je pokazatelj institucionaliziranosti homofobije

"Iako je produkcija domaćih sociologa o homoseksualnosti i LGBT temama moguće manje prisutna u javnosti, ona postoji. Štoviše, članovi HSD-a su o tim temama objavljivali u uglednim međunarodnim časopisima kao što je The Journal of Sex Research (A. Štulhofer i I. Rimac, 2009: Determinants of Homonogativity in Europe). Zasad, većina radova bavi se stavovima građana o homoseksualnosti, no vjerujemo da će se u skoroj budućnosti i te teme proširiti", objasnio je Božić.

Homofobija na hrvatskim sveučilištima njega i njegove kolege/ice nije iznenadila jer je akademska zajednica sastavni dio društva i ne smije ju se promatrati u zasebnom kontekstu. "Varaždinski slučaj ukazuje ne samo na raširenost i duboku ukorijenjenost homofobije u hrvatskom društvu, nego i na selektivno primjenjivanje zakonske regulative kao i na sporost reakcije pravosudnih organa na kršenje zakona o diskriminaciji. Nažalost, nereagiranje je i pokazatelj institucionaliziranosti homofobije", ukazuje Božić.

Jedan od načina kako suzbiti ili barem ublažiti visoku razinu homofobije bilo bi uvođenje posebnog studija na nekom od domaćih sveučilišta koje bi se bavilo isključivo LGBT tematikom. Iako se u inozemstvu to pokazalo kao iznimno uspješna praksa, hrvatski će studenti još neko vrijeme morati pričekati na svoj LGBT studij. Razlog je, kaže nam Božić, premalen prostor hrvatskog obrazovnog sustava. "Sudeći prema iskustvu razvoja ženskih, odnosno rodnih studija, za očekivati je da će se i razvoj eventualnog LGBT studija kretati van institucionalnih akademskih okvira", predviđa on.

"Struka mora spriječiti ideologizaciju znanosti"

HSD je uz pojedine osobe iz znanstvenih krugova među prvima reagirao na "neodgovorno korištenje znanstvenih podataka", kako kaže Božić, kojima se služila udruga "U ime obitelji" tijekom prošlogodišnje referendumske kampanje i odbacio nalaze teksaške studije, po uzoru na svoje američke kolege iz Američkog sociološkog društva. Javnost, smatra on, nije dovoljno educirana da bi prepoznala manipulacije ove vrste, ali je "zato uloga i odgovornost strukovnih udruženja da reagiraju i spriječe ideologizaciju znanosti, s koje god strane političkog spektra ona dolazila".

Kako bi javnost bila informirana o temama koje je referendum izveo na površinu, HSD najavljuje objavljivanje publikacije koja će sadržavati kritičku analizu relevantnih recentnih istraživanja objavljenih na temu istospolnih obitelji i postignućima djece koja odrastaju u takvim obiteljima. No, i u sociološkoj zajednici postoje podijeljeni stavovi o pristupu LGBT pitanjima. Neki streme objektivizmu, a neki aktivizmu.

"S jedne strane, neki zauzimaju stav da je naša uloga profesionalno i neutralno pružati informacije o spoznajama naše struke, dok drugi smatraju da je potrebno učiniti korak dalje te se s tim spoznajama aktivistički uključiti u društvene procese (ovo posljednje, na primjer, stav je zagovornika 'javne sociologije')", kazao nam je Božić i naglasio da kada se teme tiču izravno njegove struke, "svakako je naša dužnost istupiti i pružiti javnosti relevantne informacije".

Referendum kao dobra lekcija LGBT organizacijama

Informacije mnogima nedostaju kad se govori o Zakonu o životnom partnerstvu koji nikako da se ponovno nađe na dnevnom redu Hrvatskog sabora, a koji stotine LGBT parova ne može dočekati. HSD smatra da će Zakon smanjiti marginalizaciju i socijalnu isključenost seksualnih manjina u Hrvatskoj, iako nisu upućeni jesu li prilikom kreiranja Zakona napravljena istraživanja i projekcije koje bi ukazale koje će biti konkretne posljedice promjene legislative i kako će provedba zakona funkcionirati "na terenu".

Uz medije koji će zasigurno odigrati važnu, ako ne i ključnu ulogu oko senzibiliziranja javnosti za LGBT tematiku, tu su i organizacije civilnog društva koje je austrijska teologinja i povjesničarka Anna Maria Gruenfelder prozvala za pasivnost i nemaštovitost. Iz HSD-a su primijetili da su dosadašnji akteri civilnog društva, na koje se u RH uglavnom gledalo kao na nevladine organizacije lijevo-liberalnog političkog usmjerenja, ostali iznenađeni pojavom organizacija koje ne odgovaraju uobičajenom obrascu.

"Bilo bi pogrešno reći da su organizacije civilnog društva pokleknule pred nečim, jer upravo su one iznijele referendumsku kampanju. Međutim, organizacije civilnog društva koje su se zalagale za prava homoseksualnih osoba pokazale su se lošije organiziranim i lošije pripremljenim za medijsku kampanju od zagovornika referenduma. To se ne odnosi samo na financijsku stranu priče koja se najčešće spominje, već i na strategije pristupa medijima i javne prezentacije", ukazali su iz HSD-a.