Nove godine, gotovo bez iznimke, u ljudima rađaju neki novi optimizam. Opravdan ili neopravdan manje je važno, no većina nas to razdoblje doživljava kao priliku za (pozitivne) promjene ili nove početke.

Kad se sve zbroji i oduzme, iza nas je iznimno burno i naporno razdoblje u kojem smo svjedočili pokušaju pokretanja svojevrsne "konzervativne revolucije", kao i žestokim nastojanjima kršenja i uskraćivanja prava LGBT građanki i građana Hrvatske.

Kako god, nadamo se da će godina pred nama ipak biti mirnija, sigurnija i pozitivnija. Evo što sve očekujemo i čemu se nadamo u narednih 12 mjeseci.

1. Prvi gej parovi pred matičarima
Zakon o životnom partnerstvu ubrzo će se naći na saborskome dnevnom redu. Nije idealan, ali je neusporedivo bolji od ničega, odnosno od Zakona o istospolnim zajednicama iz 2003. godine. Osim toga, ovakav je zakon i međukorak do bračne jednakosti kakav je prošla većina država koja je danas ima, a nadamo se da na to Hrvatska neće čekati predugo. LGBT obitelji i parovi već dugo čekaju da ih država primijeti i zaštiti, a ovaj zakon doista je minimum koji im mora i treba omogućiti. Prođe li zakon saborska čitanja u predloženom obliku, već ovog proljeća slavit ćemo prva vjenčanja hrvatskih istospolnih parova.

2. Odlučnija vlast
Premijer Zoran Milanović i njegova Vlada prošle su jeseni svojom pasivnošću i nečinjenjem razočarali mnoge. Dakako, riječ je o predreferendumskom razdoblju u kojem se većina vladajućih ponašala kao da ih se to ne tiče. Milanovićeva izjava da će "referendum biti jedna ružna epizoda", uporno odbijanje traženja ocjene ustavnosti referendumskog pitanja i, naposljetku, koaliranje s HDZ-om  – sve to zajedno izazvalo je golemo nepovjerenje domaće LGBT zajednice. Željeli bismo da Milanović u godini pred nama napokon shvati kako mu se koketiranje s takozvanim konzervativnim (ako ne i desnim) glasačima nije isplatilo ni dosad, a još će manje u budućnosti.

3. Crkva koja se neće baviti kršenjem ljudskih prava i zavirivanjem u tuđe krevete
Proteklih godina, a osobito u onoj iza nas, naslušali smo se rijetko viđenih poruka mržnje i netrpeljivosti domaćih crkvenih poglavara prema LGBT građanima, a o miješanju u svjetovne probleme i politiku da ne govorimo. Svojevrsno iznenađenje stiglo je tek krajem protekle godine, kad se kardinali i biskupi u božićnim porukama uglavnom nisu doticali ničega od spomenutog. Je li to rezultat pritiska iz Vatikana, kako su neki mediji protumačili, nije poznato, no u godini pred nama bilo bi dobro da to tako i ostane. Svoju moć Crkva u Hrvata morala bi iskoristiti za ciljeve plemenitije od dijeljenja građanki i građana i huškanja jednih na druge kroz satelite u obliku raznih građanskih inicijativa i udruga.

4. Više LGBT likova na televiziji i filmu
Od pojave prve lezbijke u domaćem sitcomu koji se emitirao na HRT-u u udarnom terminu prošlo je oko godinu i pol. Bila je to Sonja u seriji "Nedjeljom ujutro, subotom navečer", koja nije doživjela snimanje druge sezone. Osim Sonje, povremeno smo mogli gledati Miru u seriji "Stipe u gostima", čiji je lik sve do izlaska iz ormara bio jedan od glavnih, a onda je naglo postao toliko sporedan da se nije ni pojavljivao u svakoj epizodi. Ne možemo reći da je to osobita šteta budući da je Mirin lik, za razliku od Sonjinog, utjelovljenje svih stereotipa kakve prosječan gledatelj može gajiti. Kako god, nadamo se da će se tijekom 2014. pojaviti i neki novi, autentični LGBT likovi. Zašto? Razlog je jednostavan: sitcomi s gej likovima utječu na senzibiliziranje javnosti. Ako pak nema novca za snimanje domaćih, ne bi bilo loše da, osim turskih sapunica i repriziranja repriza američkih sitcoma iz devedesetih, HRT ili neka od lokalnih komercijalnih televizija možda otkupi i neku od inozemnih hit-serija s gej likovima.

5. Građanski i zdravstveni odgoj u školama
Kako pokazuju ankete novijeg datuma, hrvatski su srednjoškolci konzervativniji od svojih roditelja i većina njih ne podržava LGBT prava. Je li razlog tome osjećaj opće besperspektivnosti u državi s gotovo 400.000 nezaposlenih, raspad školskog sustava, nešto treće ili sve zajedno, nije poznato. Ipak, uvođenje građanskog i zdravstvenog odgoja dalo bi kakav-takav tračak nade da će iz hrvatskih škola izlaziti budući svjesni i odgovorni odrasli ljudi koji poštuju dostojanstvo osobe, ljudska prava i slobode te razmišljaju svojim glavama i poštuju ravnopravnost u odnosu na dob i spol te etničke, nacionalne, vjerske, rasne i druge razlike.

6. Još brojnije i neke nove Povorke ponosa
Osim već tradicionalnih Povorka ponosa u Zagrebu i Splitu za koje se nadamo da će biti još brojnije i s manje policijskog osiguranja, očekujemo ih vidjeti još. Za početak ne bi bilo loše kad bi svoj prvi Pride ove godine dobila i Rijeka, a možda čak i Osijek. Vremena za organizaciju i planiranje ima još dovoljno.