James Craig, sportski komentator s Fox Newsa, tužio je svog poslodavca zbog diskriminacije na radnome mjestu nakon što je dobio otkaz. Naime, nakon samo jednog pojavljivanja u eteru, nije došlo do potpisivanja ugovora zbog njegovih dobro znanih neprijateljskih stavova spram LGBT populacije, pojasnili su iz medijske kuće.

Slučaj sam po sebi vjerojatno ne bi izazvao neku posebnu pozornost da dotični, uz pomoć konzervativne kršćanske organizacije Liberty Institute, nije podigao tužbu zbog diskriminacije na temelju "iskrenih vjerskih uvjerenja".

Na prvi mah, situacija se može činiti tipičnom za ultrakonzervativnu religioznu desnicu u SAD-u kojoj je tamošnji civilni sektor prigovorio da zakon o diskriminaciji koristi selektivno te da joj je cilj uspostaviti nejednakost prava i dodijeliti sebi prava koja su uskraćena ostalima. Načelno, izjava stoji, no pozivanje na vjerska uvjerenja u snažno medijatiziranim slučajevima u SAD-u tek je dio priče.

Naime, slabi izgledi za pobjedu na sudu manje su važni od potencijalnih prednosti koje nosi medijatizirani sudski proces. Valja podsjetiti da se 2012. godine James Craig neuspješno kandidirao za senatora Teksasa kao republikanski kandidat, završivši kao četvrti na listi od ukupno devet pretendenata, a pritom je prikupio tek četiri posto od ukupnih glasova. Jedna od izjava kojom se proslavio bila je ona da će "gejevi odgovarati Bogu za svoja djela". Mršav rezultat obeshrabrio bi mnoge, no ne treba biti prekaljeni stručnjak za politički marketing današnjice i zaključiti da stalna prisutnost u medijima (kako god bila intonirana) znači i održavanje političkih ambicija na životu.

"Iskrena vjerska uvjerenja" klizav su teren

Kako podsjeća Huffington Post, James Craig tek je jedan u nizu pitoresknih slučajeva koji su zadesili američke sudove posljednjih godina. Časnik avijacije Phillip Monk tvrdio je, također uz pomoć Liberty Institutea, da je bio žrtva diskriminacije od strane više časnice lezbijke i da je dobio premještaj zbog svojih, kakvih drugih nego "navodnih" antigej uvjerenja. Vojska se nije složila s njegovom vizijom. Tanisha Mathhews bila je zaposlenica Wal-Marta i smatrala je prigodnim poručiti kolegici lezbijki da će ići u pakao.

Prema svjedočanstvima kolega, radilo se o izderavanju, a tužbu je podigla protiv poslodavca na temelju neizostavnih vjerskih uvjerenja nakon što joj je uručen otkaz zbog maltretiranja. Richard Peterson, bivši zaposlenik Hewlett-Packarda, svoja je uvjerenja prenio radnoj okolini u nešto suptilnijoj maniri od Tanishe Matthews. Točnije, postavio je antigej plakat koji mu je nadzornik prvo skinuo, a kad ga je nanovo postavio, dobio je otkaz. Njegova tužba temelji se na nemogućnosti izražavanja vjerskih uvjerenja na radnome mjestu.

Sa strogo pravnog stajališta, tužbe su klimave, a "iskrena vjerska uvjerenja" klizav su teren. Naime, nije nimalo jasno koju bi domenu dotična stavka imala pokrivati, a i za takvo nešto trebalo bi preliminarno razdijeliti vjerska od nevjerskih uvjerenja, tvrdi Huffington Post. To bi imalo značiti da se vlada mora veoma intruzivno unijeti u religijsku, pa i privatnu domenu pojedinca, te pritom odrediti do koje mjere tužitelj u njih "iskreno" vjeruje".

Zanimljivo je također da sudski slučajevi u kojima se tužitelji pozivaju na diskriminaciju zbog vjerskih uvjerenja uglavnom nisu vezani uz seksualnu orijentaciju, iako ta manjina uredno završi na naslovnicama pa bi neupućeni čitatelj mogao lako steći dojam da su vjerske skupine prosto opsjednute LGBT populacijom. Realnost, kako pravna, tako i ona financijska, bitno je drugačija.

Važno je proglasiti se žrtvom

Tako je u 2009. bilo 3386 slučajeva zbog diskriminacije na temelju vjerskih uvjerenja, a oštećenim strankama isplaćeno je nemalih 7,6 milijuna dolara odštete.

No primjeri nekonsekventnog provođenja zakona nisu nikakva specijalnost glasne i nametljive ultrareligiozne američke desnice. U nominalno laičkoj Francuskoj s ozakonjenom bračnom jednakošću, skupina od četrnaest gradonačelnika najavila je tužbu Europskom sudu za ljudska prava zbog dotičnog zakona. Ne pozivaju se doduše na vjerska uvjerenja, već na "prigovor savjesti". Naime, zakon ih obvezuje na vjenčavanje istospolnih parova, a njihov poslodavac, Republika Francuska, onemogućuje ih da djeluju prema vlastitoj savjesti koja pak ne nikako ne može pristati na istospolne bračne parove.

Svi navedeni primjeri mogu poslužiti u nekoliko svrha. Prije svega, efektno razbijaju iluziju koju navodno liberalni Zapad voli gajiti o sebi dijeleći pritom packe raznim zemljama (od Rusije do Nigerije) na temu ljudskih i prava manjina. Nadalje, ta šačica tužitelja, bilo da se radi o "iskrenim vjerskim uvjerenjima" ili o prigovoru savjesti, daje dobar uvod u funkcioniranje suvremene javne scene.

Svoja uvjerenja, neovisno o njihovoj labavoj pravnoj utemeljenosti ili o očitom kršenju načela jednakosti, treba samo dovoljno glasno ponavljati i pritom se naravno proglasiti žrtvom. Zatim, valja se nadati da će netko čuti te vapaje. Usputno stjecanje političkih bodova nije nužno uvjet, ali je svakako dobrodošao bonus.