"Čovjek naziva porocima zadovoljstva koja mu izmiču, a vrlinama  slabosti koje mu se događaju“, tvrdio je francuski književnik Alphonse Karr (1808. – 1890.).

I dok i danas teško povezujemo 19. stoljeće s kakvim slobodnijim prikazima ljudske seksualnosti, posebice homoseksualnosti, novoizdana knjiga "Muška zadovoljstva i naslade, 1780. – 1940.“ (izdavač: galerija Au Bonheur du Jour) mogla bi poljuljati predrasude o "čednoj i puritanskoj“ modernoj epohi.

Naime, knjiga donosi dosad uglavnom neobjavljene ilustracije, crteže, slike, grafike koje otvoreno prikazuju mušku homoseksualnost u periodu od 1780. do 1940. Većina tih djela opstala je tek u privatnim i  obiteljskim zbirkama, daleko od očiju široke javnosti. "U knjizi nastojim osvijetliti seksualne prakse koje su svojevremeno bile strogo ograničene na budoare i druga privatna mjesta“, tvrdi galeristica Nicole Canet.

Prije izuma fotografije, homoseksualnost je bila tema mnogih gravura, akvarela, bakroreza, minijatura. S dolaskom fotografije, počinju se i bilježiti i trenuci nježnosti među muškarcima unatoč cenzuri

Knjiga započinje s akvarelima Arthura Chaplina (1869.-1935.) koji su ovoj knjizi premijerno objavljeni."Odabrala sam petnaest radova ovog slikara koji se uklapaju u temu knjige. Chaplin ih je naslikao kad je imao 19 godina. Vjerojatno ih je zadržao za sebe, a ja sam ih pronašla u ostavštini njegove obitelji. Na tim slikama veliča mušku figuru, smješta je u korzete i stavlja joj ruž za usne. Njegovi su muški likovi skoro uvijek u ulaštenim čizmama što bismo danas povezali s izvjesnim fetišizmom i virilnošću“, zaključuje Canet.

Od muških precioza do dendija

Naklonost prema muškarcima tu je veoma neposredno iskazana. Erotizam se manifestira i kroz pripijenu odjeću, a radovi ukazuju na veoma osobnu i dovršenu viziju, Chaplinovi muškarci veoma su sofisticirane kreature, pomno namještene frizure, uvijek u precioznim pozama. 

Iako ćemo 19. stoljeće i danas lako povezati s jakom cenzurom spram prikaza seksualnosti, niz djela jasno svjedoči o rađanju moderne homoerotske estetike. "Prije izuma fotografije, homoseksualnost je bila tema mnogih gravura, akvarela, bakroreza, minijatura. S dolaskom fotografije, počinju se i bilježiti i trenuci nježnosti među muškarcima unatoč cenzuri. Ti su fotografski dokumenti i dalje jako rijetki i teško ih je pronaći." Naime, većina ih je uništena. No ne valja te rijetke prikaze smještati u danas sveraširenu kategoriju pornografije. "Te erotske slike 19. stoljeća nemaju nikakve veze sa suvremenom pornografijom, one donose jednu poetsku dimenziju muškoj seksualnosti, a ponegdje su i veoma humoristične“, smatra Canet.

Chaplin veliča mušku figuru, smješta je u korzete i stavlja joj ruž za usne. Njegovi su muški likovi skoro uvijek u ulaštenim čizmama što bismo danas povezali s izvjesnim fetišizmom i virilnošću

To se odnosi kako na muške precioze Arthura Chaplina, tako i na dionizijske prikaze orgija njemačkoga slikara Hildebrandta. U istraživanju prikaza muške homoseksualnosti knjiga se bavi i poznatijim dendijima, književnicima kao što su Oscar Wlde, Jacques d'Adelswärd-Fersen, Jean Lorrain i Robert de Motesquiou. Naime, upravo se kroz figure preteča dendizma, kao što je Lord Byron do nastavljača tradicije u 20. stoljeću, kao što je Jean Cocteau, da prepoznati izvjesna matrica muškog esteticizma. 

Uz zapadnjačke izvore, knjiga donosi i prikaze iz Kama Sutre koji ilustriraju stihove poznatog arapskog pjesnika Abua Nuwasa. Zadnji dio knjige bavi se najmlađim medijem, fotografijom. Radi se o tzv. "tajnim fotografijama“ s kraja 19. i početka 20. stoljeća. U tom je periodu erotska fotografija doživjela svoj prvi zamah i zauzima bitno mjesto u povijesti discipline. U tom korpusu, istina, nema mnogo fotografija koje otvoreno prikazuju homoseksualnost (većina ih je anonimnih) a još ih je manje preživjelo do danas.

Fotografski aktovi nadahnuti antikom

Pariška galerija Au Bonheur du Jour predstavlja upravo raritetna djela iz 19. i s početka 20. stoljeća. Među brojnim izdanjima, ističu se ona posvećena njemačkom fotografu Wilhelmu von Gloedenu (1856.-1931.). Iako je za života bio poznat po fotografijama sicilijanskih pejzaža te tamošnjih  pastira i seljaka u tradicionalnim nošnjama (čime je pridonio i razvitku talijanskog turizma), danas ga se najviše spominje kao autora muških aktova. Fotografirao je talijanske mladiće u mahom antičkim pozama, a cijeni ga se zbog sjajne uporabe svjetla i sugestivne naravi njegovih fotografija. Fašisti su posthumno zaplijenili, a potom i uništili dobar dio njegovog opusa, a njegova rehabilitacija počela je tek nakon Drugog svjetskog rata. Danas ga se drži za klasika muških aktova.

Te erotske slike 19. stoljeća nemaju nikakve veze sa suvremenom pornografijom, one donose jednu poetsku dimenziju muškoj seksualnosti, a ponegdje su i veoma humoristične

No i u tom periodu početka 20. stoljeća u Italiji djelovalo je nekoliko autora koji su iza sebe ostavili veoma subverzivni opus. Galeristica Nicole Canet tako upućuje na rad fotografa Vincenza Galdija, đaka fotografa Wilhelma Plüschowa (osuđen 1902. i 1907. zbog zavođenja mladića zbog čega je u konačnici i napustio Italiju 1910.). Galdijevi radovi stilski slijede antikom nadahnut fotografski opus von Gloedena i, kako podsjeća Canet, razbijaju predrasude o "bogobojaznoj Europi“ na početku 20. stoljeća.

 * Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.