Nakon što je prošlog tjedna u Makedoniji vlada najavila uvođenje ustavne zaštite braka kao ekskluzivne zajednice muškarca i žene, nekoliko mjeseci nakon što je Hrvatska napravila isto, BalkanInsight podsjeća da je taj trend među određenim europskim zemljama započeo još 2005. u Latviji.

Da podsjetimo, ustavna zaštita braka postoji još u Mađarskoj, Srbiji, Bjelorusiji, Poljskoj, Litvi, Moldaviji i Ukrajini.

Jedna od glavnih reakcija u izvjesnim europskim zemljama na uvođenje bračne jednakosti jest izglasavanje "zaštitne mjere", točnije ustavnih amandmana kojima se štiti tzv. "stari poredak", tvrdi Juris Lavrikovos za BalkanInsight. Iako konzervativne skupine koje se zalažu za ustavnu definiciju braka tvrde da im nije cilj diskriminirati istospolne parove, u većini zemalja gdje je uvedena ustavna promjena, istospolni partneri nemaju priznati pravni status.

Podsjeća se stoga da je cilj tih skupina de facto spriječiti daljnji razvitak LGBT prava i ozakoniti diskriminaciju. Naime, tim se amandmanima uvode različiti stupnjevi obitelji i šalje se jasna poruka, ne samo obiteljima s istospolnim roditeljima, već i nevjenčanim heteroseksualnim partnerima i obiteljima s jednim roditeljem da su manje "vrijedni" pravnog priznanja.

Nadalje, provlači se i jasna homofobna nota u tim zakonskim koracima. Primjerice, u Latviji je ustav izmijenjen nakon što je u Rigi održana prva Povorka ponosa. Vaira Vīķe-Freiberga, koja je 2005. bila predsjednica Latvije, podsjetila je da u raspravi oko amandmana pokazana "eksplicitna netolerancija i homofobija što se demokratskoj zemlji ne bi smjelo ni očekivati ni ohrabrivati". Podsjeća se i na izjavu hrvatskog premijera Zorana Milanovića u kojoj je najavio da se radi "posljednjem referendumu na kojem većina odlučuje o pravima manjine".

"Zaštita braka" kao platforma za obaranje ljudskih i građanskih prava

Ustavni amandmani o braku postaju politička platforma na kojoj se obaraju građanska prava. Primjerice, 2014. latvijski EU zastupnik Robert Zile citirao je amandman nacionalnog ustava kao opravdanje da glasa protiv izvješća o europskoj strategiji LGBT prava, iako se u njemu ne spominju ni obiteljski zakon ni brak što spada pod ingerenciju država članica.

Poljska vlada se pozvala na članak 18 Ustava kojim se definira brak da bi spriječila svoga građanina Piotra Kozaka u preuzimanju stanarskog ugovora od njegova preminulog partnera. To je pravo u Poljskoj zajamčeno nevjenčanim heteroseksualnim partnerima. No Piotr Kozak podnio je tužbu pri Europskom sudu za ljudska prava i u konačnici dobio pravo preuzimanja ugovora. Sud je poručio da ustavni amandman ne može biti opravdanje za diskriminaciju istospolnih partnera.

Slične primjere zakonske prakse usmjerene protiv LGBT osoba može se pronaći i u Latviji, u kojoj se također ustavom štiti brak.

Američka praksa pokazuje drugačiji smjer. Tamo je Vrhovni sud 2013. presudio da definicija braka kao isključivo heteroseksualne zajednice "omalovažava one kojima je Država svojim zakonima o braku nastojala zaštititi dostojanstvo". Inicijative za ustavnu definiciju braka imaju cilj upravo to, umanjiti dostojanstvo manjine, i u potpunoj su opreci s načelima ljudskih prava, poštovanjem i jednakošću.