Strah od neprijateljskih reakcija javnosti, slab postotak uvažavanja u obiteljskom i poslovnom krugu i brojne psihološke posljedice stigmatizacije, tek su neki od zaključaka francuske studije o vidljivosti lezbijki u javnom prostoru i fenomenu lezbofobije koju je provela organizacija SOS Homophobie.

Cilj studije, pokrenute u ožujku prošle godine, jest odrediti koliki se postotak lezbijki smatra žrtvama lezbofobije. "Na našoj liniji za pomoć lezbijke sudjeluju s tek 16 posto među ukupnim brojem poziva. Velik broj lezbijki ne poznaje termin lezbofobije. Htjeli smo sakupiti njihova svjedočanstva da bismo jasnije odredili fenomen o kojem i one malo govore.", tvrde u udruzi.

U ispitivanju je sudjelovalo preko 7000 žena, uglavnom preko online upitnika. Od njih je nešto više od polovice mlađe od trideset godina, oko sedamdeset posto nije u vezi, a skoro polovica živi u gradovima s više od 200.000 stanovnika. 78 posto ih se definira kao lezbijke, a 16 posto kao biseksualke.

Većina osjeća psihološke posljedice

Prema prvim rezultatima, čak je 59 posto doživjelo neki oblik lezbofobije u posljednje dvije godine. Najčešće se radi o uvredama i izrugivanjima u javnom prostoru (47 posto), zatim u obiteljskom krugu (14 posto) te u poslovnom okruženju (8 posto). Među onima koje su doživjele stigmatizaciju čak 68 posto ih smatra da je to ostavilo psihološke posljedice u obliku tjeskobe, povlačenja u sebe, depresivnih stanja te brojnih teškoća u otvorenom življenju vlastite homoseksualnosti.

Precizno i usmjereno istraživanje jedne od vodećih francuskih LGBT organizacija (i kao takvo, zasad teško zamislivo na domaćim prostorima) ostavlja naravno niz otvorenih pitanja o uzrocima zatečenog stanja.

Znakovito je da se ispitivanje odvijalo u vrijeme glasne javne rasprave o uvođenju bračne jednakosti u Francuskoj, a upravo se u tom razdoblju u javnom prostoru ne samo oslobodio homofobni diskurs (preko niza grupacija, što vjerskih, što političkih, koje su se protivile zakonu), već se i povećao broj homofobnih djela. Ne valja izostaviti ni aktualnu raspravu o zabrani medicinski potpomognute oplodnje lezbijskim parovima.

Najmanje autanja u obiteljskom krugu

Druga bitna tema istraživanja bila je vidljivost lezbijki u javnom prostoru. A upravo zbog slabe ili nedostatne vidljivosti, drže autori studije, rezultati su sljedeći: 65 posto ispitanica obznanilo je svoju spolnu orijentaciju među prijateljima.

U obiteljskom krugu postotak pada na 33 posto, a u poslovnom je zabilježeno oko 38 posto, točnije, obznanile su to nekolicini kolega. Tri četvrtine ispitanica nisu članice LGBT udruga, a 18 posto ih nikad javno ne pokazuje nježnost prema partnerici u javnosti zbog straha od neprijateljskih reakcija.

Puni rezultati istraživanja bit će objavljeni 25. studenog , na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Istraživanje bi, u idealnim uvjetima, trebalo biti ponovljeno za pet godina.

U istraživanju stoji slijedeća definicija lezbofobije:
"Što je lezbofobija? Oblik društvene stigmatizacije spram lezbijki i žena koje se takvima smatraju. Odražava se kroz negativne stereotipe poput 'lezbijke su kamiondžije' ili 'među ženama nema pravog seksa', verbalne agresije (uvrede, prijetnje, izrugivanja), fizičke agresije (udarci, ranjavanja, silovanja, ubojstva) i psihološku agresiju. Manifestira se i kroz diskriminaciju: odbijanje usluga i prava na skraćeno radno vrijeme, …, i to u svim domenama, javnom prostoru, krugu obitelji, prijateljskom okruženju, susjedstvu, zdravstvu … Poput gejfobije, transfobije i bifobije, i lezbofobija je specifičan fenomen. Ovisi zapravo o tome kako se socijalno percipira ženu lezbijku."