Internalizirana homofobija

[Jamie]

Ne znam spada li ova tema ovdje ili ne, nisam je znala gdje drugdje postati.

Dakle, internalizirana homofobija. Kakva su vaša iskustva, jeste li imale problema s time?

[Scarlett]

nisam imala previše kontakata sa homofobima takve vrste, a još manje problema jer takve nastojim izbjegavati.
ali ako mi se nešto uistinu gadi onda je to internalizirana homofobija.

[lana]

Ne biti na cisto sam sa sobom nikako ne valja. Pogotovo ne u ovom smislu i mozda pogotovo ne u ovoj zemlji gdje ima dovoljno zidova u koje se ionako moras zaletati.

[Jamie]

@Scarlett - nekako mi se čini da nisi baš načisto s time što internalizirana homofobija jest...

@Lana - Što s time kad čovjek nije svjesno homofoban prema samome sebi?

[lana]

Ne bih znala. Mislim da to drugi primjete (kojima je do ovih stalo), pa se pokusa vidjeti sto tocno osobu muci. Ali postoje mnoge stvari kojih nismo svjesni kod nas samih, pa zato imamo druge da nas upozore. Kad shvatis da imas problem i utvrdis koji je, onda mozes krenut u njegovo rjesavanje.

[Scarlett]

@Scarlett - nekako mi se čini da nisi baš načisto s time što internalizirana homofobija jest...

čini ti se krivo.
itekako mi je jasno što navedeni pojam znači.

edit: (eto, skinuto sa stranice Obitelj bez predrasuda)

Kada lezbijke, gej muškarci, biseksualne i transrodne osobe internaliziraju negativne stavove društva i razviju negativne osjećaje i stavove prema vlastitom identitetu govorimo o internaliziranoj homofobiji, bifobiji ili transfobiji.

edit2: možda sam malo preoštra kad kažem da mi se to gadi, istina.
ali prezirem osobe koje ne prihvaćaju ono što jesu.

[tamara3]

...ali prezirem osobe koje ne prihvaćaju ono što jesu.

Čemu to? Mnogima trebaju godine da se pomire s vlastitom različitošću iz niza razloga - roditelji, okolina, društvo... i tako dalje. Prezirati ih simply nije okej. Mislim da smo sve manje-više u nekoj fazi imale problema s tim, ja znam da ja jesam, možda ne baš jako ali jesam. Lako je biti general poslije bitke i drugima soliti pamet (ne kažem da ti to radiš nego općenito, da ne bi bilo zabune) kako su ormaruše i slične pizdarije.

Svatko ima svoj put i svoj ritam, a ako nam je taj netko blizak, onda treba imati strpljenja. Dakle, ja ne prezirem, ali me to ponekad malo rastuži.

[lana]

A cuj, mozda ni ne zna da poznaje nekog takvog. You never know...

[tamara3]

Istina.

[Scarlett]

prirodno je da se u fazi 'razvoja' preispitujemo. pogotovo kad je okolina takva kakva jest. i to itekako razumijem.
ali odrasla osoba koja sebe ne može prihvatiti od mene neće dobiti ništa osim prijezira. možda nije baš 'politički korektno'.. oh well...

[lana]

To ti samo mislis...

[tamara3]

prirodno je da se u fazi 'razvoja' preispitujemo. pogotovo kad je okolina takva kakva jest. i to itekako razumijem.
ali odrasla osoba koja sebe ne može prihvatiti od mene neće dobiti ništa osim prijezira. možda nije baš 'politički korektno'.. oh well...

Bejb, neki se razvijaju cijeli život pa se nikad ne razviju. Pravila nema. Ali da ne idemo sad u epsku širinu izvan teme koja je više nego zanimljiva.

[jabooka]

problem kod internalizirane homofobije je to sto osoba zbog neprihvacanja svog identiteta i mrznje prema istom. istu mrznju/nasilje/diskriminiranje moze poceti iskazivati prema svim homoseksualnim osobama. takve osobe moza i zasluzuju prezir.
zbog svoje frustre tuku/mrze/diskriminiraju iste takve.
ipak je tu homofobija u nazivu.

a ako govorimo o neprihvacanju ili teskom prihvacanju vlastite seksulanosti. takve osobe ne treba prezirati posto smo vise manje stvarno svi to prosli. barem u obliku preispitivanja.
samo sta preispitivanje kod vecine ne preraste u nikakav oblik homofobije.
barem ja to tako vidim. mozda gresim.

[Jamie]

Homofobija prema drugima je vrijedna prijezira, slažem se.

ALI, ako se kao ekspresije internalizirane homofobije prihvate i primjeri navedeni na http://www.gaylesbiantimes.com/?id=6929&issue=950 , onda se stvarno počinjem pitati neke stvari

Slažem se s već spomenutim; nekima treba dulje da se prihvate, da se "pomire" sa svojom homoseksualnošću (sjetim se onog što u literaturi ponekad nazivaju prežaljivanjem gubljenja hetero identiteta i svega onog što gubiš na neki način s njim). Glupo mi je takve ljude osuđivati, ismijavati, ili bilo što takvog, a kamoli prezirati.

[Scarlett]

slažem se da postoje razni oblici internalizirane homofobije. neki su 'benigniji' od drugih.

ali... što da ja naprimjer osjećam prema osobi koja će kontinuirano u krevetu živjeti kao lezba ili peder, ali će istovremeno misliti kako je to što radi protuprirodno??
ili još gore, koja će u društvu hetero ljudi koji pljuju po gayevima dijeliti njihovo mišljenje? (da se ne bi slučajno posumnjalo da je i ona gay)

primjera je još puno.

zašto bi takve osobe od mene zasluživale prihvaćanje?

[spank_bitcH]

Kako bi prokomentirale nes ovako....
Imam problema pomalo s prihvacanjem sebe.Naravo odlucujucu ulogu tu igra nase drustvo.
Nikad nisam u drustvu lose govorila o pederima/lezbama...dapace,uvik pozitivne stvari.
Jednostavno kao da se zalim pomalo...kad pomislim na svoju buducnost,ne osjecam se najbolje...?
@Scarlett-prezires i mene?

[Scarlett]

mogu razumjeti unutrašnja previranja i sumnju u budućnost zbog jebene okoline.
al ne mogu širenje autohomofobije na ostale gayeve. kao i primjere koje sam navela.

zato sam i rekla da postoje razni oblici int. homofobije i ne mogu se prema svima postavljati isto.

[spank_bitcH]

vec sam se prepala...
Ma nisam homofobna nikako....
Malo sam mazohist prema sebi...ubijam se,mislim se...
znam da konkretno rjesenje i ne postoji...
ima dana kad ne volim to sto jesam...ali nadam se da ce ovaj period prestat.
to je definitivno povezano s outanjem,posebno roditeljima.

[Leelou]

:Presretna.što.je.lezba:

[bea.zarre]

ali ako mi se nešto uistinu gadi onda je to internalizirana homofobija.

Jesi li ti u potpunosti na čistu sama sa sobom?
Obično je ono što najviše preziremo u drugima, upravo ono što pokušavamo
sakriti sami od sebe.

[spank_bitcH]

ma ok sa joj se gadi...
ali prezirati nesto...uzas.

[bea.zarre]

ali odrasla osoba koja sebe ne može prihvatiti od mene neće dobiti ništa osim prijezira.

Nda.

[Jamie]

Jedan od čestih primjera/slučajeva internalizirane homofobije naveden po člancima po netu je i mišljenje da gay veza ne može potrajati i biti stabilna i dugoročna kao i str8 veza.

Vrli aktivisti smatraju i viču da je jedino što je gay osobi potrebno da bude sretna je da se outa. Eto, jesam, outala sam se. Zašto? Zato da bih konačno mogla potražiti sreću s nekom.
Međutim, po onome što čujem i doživljavam, sretna/trajna/stabilna (kakva god) gay veza se čini oksimoronom.
Pogledajte malo teme po forumima: "Imaju li dvije žene šansu ostati zajedno?". Samo jedna od njih.

I sad, ako je osoba nesretnija nakon spasonosnog ( ) outanja, ne upada li tako u onaj krug mišljenja da "gay" i "sretan" ne idu zajedno? Jer, čudnom logikom, ako je sreća iskrena i blablabla (istospolna) veza, a takva zbog gomiletine faktora gotovo da i nije moguća u našem društvu, sreća nije dostupna gayevima i lezbama.

A j**emu logiku...

Nadam se paradoksu

[Scarlett]

ali ako mi se nešto uistinu gadi onda je to internalizirana homofobija.

Jesi li ti u potpunosti na čistu sama sa sobom?
Obično je ono što najviše preziremo u drugima, upravo ono što pokušavamo
sakriti sami od sebe.

i'm proud to be a lesbian, thank you.
odavna sam si na čistu sa sobom.
and...previše pretpostavljaš o meni.

uglavnom, ovdje nisam tema ja, pa se vratitimo ontopic.
al bolje da nastavite vi, koje imate više razumijevanja za autohomofobe.

[bloody mary]

ja sam prosla fazu izrazite autohomofobije, nesvjesne... osjecala sam da mrzim zene, i moze se cinit smijesno, ali taj osjecaj je vladao mnome, a da ga ja nisam znala verbalizirat. tocno se sjecam trenutka kad sam hodala ulicom i kad mi je kliklo da je ta mrznja samo eksternalizirana samomrznja. kako sam zastala!... cijeli svijet je poceo izgledat drugacije!

inace, znam dvije dugotrajne i vrlo stabilne lezbijske veze (cure imaju manje od 30 god., a skupa su jedan par 9, drugi 7 godina), tak da nije nemoguce

[hipster]

autohomofobija je, po meni, jedan od najvećih (ako ne i najveći) problem koji se javlja u kontekstu LGTBQ zajednice...činjenica da je službeni stav većine aktivista ali i svake prosječne gej osobe prema autohomofobiji neargumentirano negativan, tekođer govori o kolektivu kojem pripadamo...ne znam dali ste išle za time ali na profilima nekih od aktivista vrlo se jasno mogu isčitati poruke tipa outaj se ili crkni te je jedan veliki dio aktivističkog programa usmjeren na kampanju outanja pod bilo koju cjenu, a možemo govoriti i o prisilnom outanju no to sad ovdje nije tema. Autohomofobija je problem LGTBQ zajednice i kao takav treba se raditi na njegovom rješavanju. Isto tako u autohomofobnim pojedincima najbolje se reflektira društvo čiji smo pripadnici svi mi i upravo na njihovim primjerima možemo vidjeti koliko je ponekad teško biti drugačiji.

[jabooka]

kako se radi na rjesavanju tog problema?
ili kako bi se trebalo raditi?

[Crvena_Vrana]

Pa... ja sam imala problema sa internaliziranom bifobijom... Bez zezancije...

Kad sam se prvi put zaljubila u djevojku taj osjećaj je bio toliko jak da sam mislila da nema nikakve šanse da više ikad budem s muškarcem. U usporedbi s lezbijskom ljubavlju, ona upućena prema muškarcima je izgledala dosta minorno). I tako sam se proglasila lezbijkom. Prva djevojka mi je prvo tvrdila da je strejt, pa onda da je bipsićka, a nakon toga je prekinula sa mnom, otišla s nekim likom i ponovo zaključila da je strejt...
Moj zaključak je bio da su sigurno sve bipsićke takve "zločeste" i da ja nikako ne smijem na kraju "ispasti" bipsićka (jer nikad ne bih željela povrijediti nekog kao što je ona mene)... Tako je nastala moja internalizirana bifobija. Trebalo mi je puno više vremena da si "priznam" da sam bipsićka, nego što mi je trebalo da se pomirim s tim da me privlače (i) žene. Eto... ima internaliziranih fobija i van čistog strejt svijeta...

A što se tiče internalizirane homofobije kod drugih ljudi... Većina mojih prijatelja mi je rekla da su određenom trenutku života imali svoju homofobičnu fazu koja nije imala veze s razumom i da ih je zapravo bilo strah da nisu heteroseksualni... međutim, kad su malo promozgali o temi homoseksualnosti većini se iskristaliziralo što su i bilo kakava potreba za ograđivanjem od potencijalne naklonosti istom spolu je nestala...

[mayflower!]

mogu shvatiti da netko ima problema sa samopriznanjima i samoprihvaćanjem, čak i dobro prepoznajem te neke faze samomržnje i samoprihvaćanja. grozno mi je kad se to ispoljava negativno po druge ljude

na primjer, u svakakvom nizu glupih predrasuda:
- ne možeš naći dobru curu
- sve cure su bile jedna s drugom i to je ijuuu
- prava ljubav ne postoji u lezbijskom svijetu
- lezbe samo čekaju da zabiju nož u leđa jedna drugoj
...
(ja nisam takva ja nisam takva recite mi molim vas da ja nisam takva ja sam drugačija bolja)

na to poludim, pa ko da živimo u meksičkoj sapunici. glupo mi je već i ponavljati koliko lezbijskih parova poznam, kako se dobro slažu i sretno žive. i, zamislite, prijateljuju i tu su jedna za drugu. i da, neke od njih su prije brijale međusobno ili su jedna drugoj bivše. so faking vot!

osim tog aspekta internalizirane homofobije, najviše me nerviraju one lezbe koje se boje izaći iz svoj bliže okoline i onda briju sa strejt ženama ili nekim stalkericama sa chatova koje ih redovito iskorištavaju i žale se stalno kak su tužne i nesretne. a nije da nemaju opcije. a jebiga, to je ipak tvoj život. ako se nećeš ti izboriti, neće nitko.

[ow]

Internalizirana homofobija je posljedica koja kod svake osobe moze imati jedan ili vise uzroka od kojih su neki:
- odgoj u netolerantnoj i konzervativnoj okolini
- naglasena emocionalna nesigurnost i nedostatak samopouzdanja (sto opet vuce posljedice iz okoline u kojoj se odrastalo).
- nedostatak ljubavi u djetinjstvu zahvaljujuci kojem se pojavljuje potreba da osoba nastoji biti prihvacena bez obzira na cijenu koju za to mora platiti
- tvrdi religiozni stavovi i krute (formalno) moralne norme usadjene odmalena.
- prilicno cesto se zna pojaviti ukoliko je netko od roditelja jako homofoban, dijete ce uciniti sve da zadrzi ljubav roditelja

Uzroka ima daleko vise, ovo su samo neki. No cinjenica je da se preziranjem ljudi koji pate od internalizirane homofobije kaznjava posljedica bez da se uopce razmisli o uzroku.
Isto kao kad bi smo ubijali ljude koji imaju gripu zato jer nisu u stanju raditi fizicke poslove sa temperaturom od 40 ˙c

Takvim ljudima treba pomoci da prihvate sebe, a paralelno raditi na senzibilizaciji javnosti u smanjenju homofobije u drustvu.

kako se radi na rjesavanju tog problema?
ili kako bi se trebalo raditi?

Sigurno ne diskriminacijom tih osoba kako se to moze vidjeti iz postova Scarlett na primjer.
Ovaj forum (a i drugi) pomogao je mnogim osobama da savladaju svoju internaliziranu homofobiju.
Godinama se dogadja po istom obrascu: osoba nadje forum, cita rasprave, slaze kockice u glavi i na kraju se oglasi (ili ne oglasi).
Forumi se svojevrsna grupna terapija koja prilicno pomaze.

Postoje i drugi nacini (psiholoska pomoc, kretanje u tolerantnom okruzenju i sl) - no ovaj je anoniman i prilicno ucinkovit.
Zato mozda nije lose ponekad imati zrnce odgovornosti prije nego se napise tekst pun mrznje i osudljivanja, jer nikad ne znamo kako nase rijeci mogu djelovati na nekog kom je mozda potrebna pomoc.