1 i 1 nisu 2, već 11slatk@ je napisao/la:pa ti si čudo prirode! otkrij mi tu formulu molim te... :? :?pepita je napisao/la:tako da, uz velike simpatije, ne pada mi na pamet se zaljubljivati u njih. to vrijedi i za gay društvo. zato ih i zovem 'frendicama'.
)
) koji zaluta na krivo mjesto i tamo se možda malo predugo zadrži, krajnje blesavo ponašanje praćeno hihotanjem i izbjegavanjem... simptome zaljubljenosti, valjda shvaćate. Može li se to nekako kontrolirati, suzbijati? Bojim se da ih je već previše nešto primijetilo i to ih je uplašilo, zabrinulo. Pogreške iz vremena dok nisam ni znala što radim ne mogu poništiti, ali kako da ih ne ponavljam?
tako što ćeš si to utupit u glavu da dođe i do podsvjesne razine. nema tu sreće. točka.Flames of love je napisao/la:Kako da se ne zaljubljujem u straight frendice, pepita? (Drago mi je što barem nisam jedina kojoj to nije jasno
Postoji, naravno, na svjesnoj razini postavljeno pravilo 'to su mi frendice i ne želim ih povrijediti ni upropastiti odnos koji imamo', isto kao i 'on(a) za mene nije zainteresiran(a) i ne smijem navaljivati', isto kao i npr. 'to mi je profesorica i ne smijem ju uopće na taj način ni pogledati' itd. ... no to ne sprečava lupanje srca, leptiriće u trbuhu, vrućinu u obrazima, pogled (ili čak ruku
ok, kužim.Flames of love je napisao/la:Znam da bi mi malo druženja dobro došlo, ali jedva se snalazim i u svakodnevnim, poznatim društvima, a upoznavanje mnogo novih ljudi najedanput, gužva, buka, ples, alkohol... nije to za mene, izgubim se.
Prema ovome što si napisala ti si bisexualka..Flames of love je napisao/la:Pozdrav! Možda ovo nije baš pravo mjesto, napast ćete me možda sve, ali već sam tako očajna da tražim pomoć posvuda.
Dakle, maloljetna sam, najesen ću u 3. srednje. Zaljubljujem se i osjećam seksualnu privlačnost i prema dečkima ali mnogo više prema curama. Tražim tretman s ciljem da postanem pretežno heteroseksualna jer mi je i bez lezbijstva život i više nego dovoljno kompliciran. Jedina osoba kojoj sam se uživo povjerila je moja majka, koja je jako dobro reagirala i podržava me, ali ne živim s njom i mislim da mi ne može mnogo pomoći. Da priznam ocu, mislim da ne bi bilo dobro. Oboje me vole i činili su uvijek za mene sve što su mogli (samo što to često nije bilo puno), ali žive odvojeno, a s njima provodim samo dio vikenda i praznika, a živim sa skrbnicima koji su predivni ljudi, vole me kao da sam njihova i vječno ću im biti zahvalna na svemu, ali su veliki homofobi i slomilo bi im srce da saznaju - a vjerojatno bi me i izbacili na ulicu, na što dakako još nisam spremna.
Mrzim pomisao da ću se najesen vratiti k skrbnicima u još jednu godinu skrivanja i pretvaranja, i u školu, gdje mi strah od neprihvatljivog zaljubljivanja sprječava da produbljujem prijateljstva i sudjelujem u "svemu što vole mladi" i gdje ću stalno sretati jednu od svojih najboljih prijateljica u koju sam beznadno zaljubljena (što joj nikad neću moći reći jer je hetero i u sretnoj vezi).
Stoga bih očajnički željela prije jeseni pronaći nešto što bi mi moglo pomoći da postanem pretežno hetero - započeti psihoterapiju, lijekove, alternativne metode... dolazi u obzir sve osim religijskih rješenja jer s religijom imam jako loša iskustva. Kad sam vam se ovako otvorila, nadam se da će me netko razumjeti, koliko god bile male šanse. Nemojte me tješiti da se trebam prihvatiti kakva jesam, to su lijepe riječi ali dosta mi je toga, nadam se da barem donekle razumijete iz ove moje zbrkane situacije da ne trebam još i ovo i da se moram promijeniti ako ne želim da mi se sve raspadne. Ako trebate još objašnjenja, pitajte, napisat ću sve što mogu a da ne ugrozim svoju privatnost.
Unaprijed hvala.
Hvala. Nadam se da ću i sama jednom imati priliku proživjeti i napisati takvu priču (ako već ne i ljepšu).calypso je napisao/la:Flames of love,mislim da bi trebala procitati ovaj link!
, ma to bi bilo mrak!
