Najdraži dijelovi iz knjiga koje ste pročitali

[Instinct]

Dakle,svatko od nas je bar jednom ostao zadivljen nad nekim dijelovima knjiga koje smo pročitale pa me zanima kako su glasili ti dijelovi koji su ostali urezani u vašem sjećanju i o kojoj se knjizi radilo?(Naravno ako ste ih ili prepisali ili možda zapamtili)

Ja npr. upravo čitam knjigu "Ta zasljepljujuća odsutnost svjetlosti" i ovaj dio me se posebno dojmio:

"Trebalo je patnju produljiti u vremenu,omogućiti joj da se polako širi,da ne zaboravi nijedan organ,nijedan djelić kože,da kola u pregibima,između bora,da se uvuče poput igle koja traži venu da bi u nju ispustila otrov."

Ima još dijelova iz ostalih knjiga koji mi se sviđaju ali dajem vama prednost.

[hedonistica]

...

[Rock Faerie]

Toliko sam knjiga procitala da više ne znam od kud je šta, a i ne bi mi nit 10 stranica bilo dosta da sve ispišem.

[Zbrkica]

Bilo jednom davno...

[FofL]

Pa, mogla bih ovdje zapisivati bizarne citate iz lektira... sad smo imali Therese Raquin...

"Nastojali su zaboraviti što su jedno drugome te se ponašati kao neznanci koje je neka čudnovata sudbina dovela zajedno.
Ali usprkos njihovoj volji, kao nekim čudom, dok su izgovarali puste riječi, pogađali su međusobno misli koje su se krile iza tih banalnosti i njihovih riječi. (...) Pored glasnog razgovora o nevažnim stvarima, pogledima su vodili drugi, nijemi razgovor. Riječi koje bi tu i tamo izrekli nisu značile ništa, bile su nesuvisle i nisu imale nikakve veze. Čitava su se njihova bića vezala za tu tihu izmjenu najstrašnijih uspomena. (...) Razgovarali su tako iskreno, bez riječi koje su govorile o nečemu drugom."
Radi se o muškarcu i ženi koji su ubili njenog muža kako bi bili skupa a onda ih uništava grižnja savjesti... a mene naravno citat podsjeća na nešto sasvim drugo, na slatko-mučne razgovore pogledima koje sam vodila sa svojom zabranjenom ljubavi prije nego što me situacija natjerala izreći ono za što sam mislila da je neizrecivo.

[Uliana]

Prema Simmelovoj vlastitoj interpretaciji Kant je utvrdio da

... ono što nazivamo lijepim nešto je što u nama izaziva subjektivni refleks svrhovitosti a da ne možemo reći komu ili čemu to služi.

Ono u nama čuva tipičan osjećaj zadovoljstva ljudske egzistencije u svoj njegovoj čistoći i irealnosti.

[stanica prema suncu]

sjetio sam se stare izreke: "Bolje ljubiti i izgubiti nego nikada ne ljubiti." pitao sam se je li to istina, no vise od toga pitao sam se sto je gore- izgubiti ljubav svog zivota ili shvatiti da vas mozda nikada nije ni voljela. krasan izbor.
Harlan Coben- netragom nestao

[Uliana]

Slavoj Žižek, Sublimni objekt ideologije, ARKZIN- Zagreb, 2006.

Tu se dotičemo problema kojeg Marx nije riješio, pitanja materijalnog karaktera novca: ne empirijske, materijalne tvari od koje je sačinjen, već od sublimnog materijala, onog drugog neuništivog i nepromjenjivog tijela koje opstoji s onu stranu fizičkog trošenja tijela - to drugo tijelo novca je poput tijela sadovske žrtve koja podnosi sva mučenja i preživljava neokaljane ljepote. Ta nematerijalna tjelesnost `tijela unutar tijela´ pruža nam savršen opis sublimnog objekta i samo je ......

[sillmarien]

ajme, previše je toga
a one knjige koje stvarno volim, trebala bih cijele prepisati

[GaMeS]

dobra tema!

ima toliko toga. ah ah.
izdvojit ću trenutak i napisat jedan citat.
" Dugo, dugo sam gledao u tu osvijetljenu točku. Podsjetila me na nešto poput posljednjeg otkucaja umirućega žara neke duše. Htio sam skupiti ruke nad onim što je ostalo da ga održim na životu."

[Bash]

Prvo mi pada na pamet Camusov Stranac. Neman ga trenutno kod sebe, ali vecina vas je to citala. Onaj dio pred kraj, kad ga pop dodje ispovjedit.. Jebenti koji je to vrh, i sad se jezim kad razmisljam o tome.. Uzmem ga citat kad mi usfali perspektive i pali svaki put

[Capt. Kirk]

Nije najdraži, ali je super.



˝...Po senci na zidu zaključio sam da je prerano za buđenje, ali tako nisu mislila deca ispred naših vrata. "Iiiiii iiii!"

Nisam bio jedini kog je ta cika probudila. Darko je iznenada skočio iz kreveta, u dva skoka došao do vrata, otvorio ih i počeo da urla:
MARŠ! MARŠ ODAVDE! AKO VAS OPET ČUJEM, POJEBAĆU VAS U TA MALA USTA!˝

[Plague]