outanje na poslu /faksu

[Mer]

Pitanje je bilo, treba li reci na poslu ili faksu, a ne: treba li uopce reci ikome. Jasno je da bliskim prijateljima, braci i sl. neces moci godinama tumaciti da ti je cimerica samo cimerica, osobito ako su to vec ozbiljne godine. Pa im onda u konacnici to i kazes. Ili jos bolje, kao u mojem slucaju, oni to naprosto pocnu podrazumijevati i nista vise ne pitaju.

Sto se pak tice outanja na poslu - ja sam protiv. Iz jednog jednostavnog razloga: ni meni se moj sef nije outao koga tocno i kako voli seviti. Mozda covjek doma ima kozu, a ja to ne znam, razumijete? To doista jest privatna stvar svakog covjeka! Sto mi radimo izvan radnog vremena, nasa je osobna stvar. A tamo gdje radimo, ako nam je vec stalo do toga da stvorimo i neku karijeru i neko postovanje, onda je ipak primarno da u prvom planu bude upravo to sto radimo i kako to radimo, a ne to s kim zivimo i kakve su nam seksualne preference.

Ja znam da mnogi od vas briju na tu neku ravnopravnost, pa sto ako hetero moze, mogu i ja, blabla, no realnost je ipak malo drukcija. Svaka cast aktivizmu i svima koji su svoja ledja podmetnuli za pravu stvar, ali svijet se po pitanju gay ljudi naprosto ne mijenja vec doista jako dugo. Ni prije, ni sad, devedeset posto heteroseksualaca naprosto nema kapacitet da prihvati to sto smo mi drukciji. I to seze od tihog bojkota i povlacenja od tebe, do otvorene mrznje. Zasto je na svakom pride-u vise policajaca nego sudionika?
Ili ako hocete nesto banalno: mozete li si zamisliti ovakvo predstavljanje neke osobe: Ono je Drazen, radi kod nas, on je heteroseksualac. Vjerujem da ne mozete.
A mozete li si zamisliti ovo: Ono je Drazen, on radi kod nas, on je gay. Ovo si vec mozete zamisliti, zar ne? Jeste li i dalje sigurne (Popeye, npr) da je sve isto za heteroseksualce i homoseksualce?

Neki si ljudi naprosto ne zele stvarati probleme, zele zivjeti mirno i gledati svoja posla. Nije bas fer u odnosu na "nasu stvar", no nisu svi rodjeni kao heroji. A sto se "nase stvari" tice - ja ne vjerujem da cemo ikad postici ista vise od toga da budemo zasticeni zakonom. I to je to. Ne postoji nacin da one ljude koji to ne mogu prihvatiti prisilis da to prihvate. Oni naprosto u sebi nemaju tu vrstu emocije, empatije, hrabrosti ako hoces, da prihvate. Nemoguce je to. Zato ja mislim da je outanje u redu samo dobro promisljeno i samo onima koji su se osvjedocili kao vasi iskreni prijatelji. A na poslu - ne. Tamo ionako niste zbog aktivizma, nego zbog para

[pineapple14]

Mer, ne znam da li se obraćaš meni. Ja savršeno razumijem da ne želi svatko biti heroj i mislim da je outanje privatna stvar. Ali nevezano uz to malo mi je licemjerno svoditi seksualnu orijentaciju samo na seks, jer mi svi ovdje znamo da se tu uopće ne radi o tome tko koga ševi, nego o tome da ćeš ti kao lezbijka biti izložena riziku otkaza, a tvoja udata heteroseksualna kolegica neće i to je jedina mudrost. Osim toga, samo sam rekla da je teško izbjeći bilo kakav razgovor o životu izvan fakulteta/posla (iz osobnog iskustva znam da su najčešće najsumnjiviji oni koji uvijek izbjegavaju odgovore) a i da je meni osobno bolno kad moram reći da živim sama tj. da sam samac, a u realnosti imam krasnu curu i onda stalno mislim kako to na kraju krajeva uopće nije fer prema njoj jer je ona zaslužila mnogo više....ali dobro, to sam samo ja.
A inače mislim da se u životu najčešće ne outaš tako da kažeš "Bok, ja sam XXX i lezbijka sam", barem se ja tako nisam outala nikome već se najčešće sazna na suptilan način s vremenom, uvijek, ali ama baš UVIJEK postoji nešto što te oda - tu naravno govorim o ljudima s kojima provodiš duže vrijeme. A i znamo da se na poslu također stvaraju prijatelji i veze koje ne moraju nužno biti striktno poslovne, pogotovo u ležernijem okruženju... Ne smatram se paranoičnom, ali mislim da čim si rekla nekome, pogotovo nekome izvan užeg obiteljskog kruga, šanse da će to ostati tajna su minimalne. Ako netko želi znati, uvijek će naći načina da sazna.

[call_me_not]

nikad u zivotu nisam radila negdje gdje nisu bili gay friendly. dapace. problem je sta su svi posvuda babe. to znaci da ak bi i rekla jednoj osobi, ucas bi znalo njih 50. a to ne zelim. vjerujem da bi im od tad nadalje uvijek bila zanimljivija kao gej, nego ja kao_______ koje god moje zanimanje bilo. sama cinjenica da me se nikad nije pitalo imam li decka i ne-insistiranje na prici o udaji znacilo je da se respektira to da ne zelim dijelit taj dio sebe. poso je dio mog identiteta i ne zelim u toj zajednici bit markirana kao lezba.

[Mer]

Ne, Pin, nisam bas se nesto izravno nikome obratila, mozda me na moj malo "radikalniji" post navela samo ona jedna recenica od Popeye o tome ako heteroseksualcima nije privatna njihova heteroseksualnost, zasto bi homoseksualcima bila privatna njihova homoseksualnost? Malo mi je to bilo nategnuto. Istina je, mi koji smo gay znamo koliko je to esencijalan dio naseg bica, i sto to sve znaci i da sve nije samo seks. No, ne znam sjecas li se one rasprave u saboru o gay ljudima? Tamo nitko to nije tako siroko sahvatao, sve je bilo u razini price "oni koji se zaskacu" - ja ne govorim o svojoj percepciji sebe, ja govorim o percepciji straight ljudi o gay ljudima. Oni o gay ljudima nece imati tako siroko vidjenje, njima ako kazes da si gay, oni na tebe gledaju samo kroz taj seksualni dio price. Pa ako su oni licemjerni, onda mogu i ja biti malo ironicna i licemjerna i gledati na njih samo kroz seks, ili?
U biti, sve je stvar pojedinca, doista, i sve je pitanje osobne procjene. Ja mislim da to outanje na poslu nije dobro. To naprosto tvoju seksualnu orijentaciju gura u prvi plan, a tvoje sposobnosti baca u drugi. Tako ne bi trebalo biti, to nije fer, svijet je u k..., ali to je realnost koju covjek moze ili ne mora prihvatiti.
Jest malo bad kad moras zatajiti curu, no sve ovisi i o tome kako tvoja cura gleda na to. Mozda se ona isto ne zeli outati na poslu, pa razumije to sto radis?
Treba se ostaviti sanjarija da ce svijet jednoga dana biti drukciji i bolji, jer tisucama godina nije takav, ljudi su naprosto koncipirani na taj nacin da dominantne skupine ugnjetavaju ostale. Namjerno kazem dominantne skupine a ne vecina, jer cesto manjina ugnjetava vecinu. Anyway, homoseksualizam postoji doista od kad postoji i covjek, a nikad nije dobio, kroz sve ove godine demokracije i covjekoljublja, nikakvu doista ravnopravnu poziciju. Maksimum koji je postignut jest: zastita zakonom i prijateljsko okruzenje u velikim urbanim sredinama. U svakoj selendri te zatuku. I to su zivotne cinjenice.
Moj neki idealan svijet, u okviru ovoga kako on funkcionira i sto je uopce moguce napraviti u svijetu u kojem je u nekim dijelovima zemaljske kugle koma biti Crnac, ili Zidov, ili naprosto zena, dakle u tome svijetu bi neki moj ideal bio teziti nekom obliku samoorganiziranja, lobiranja koje nam moze pomoci u zivotu, karijeri, ili naprosto samoocuvanju. To ukljucuje puno rada na sebi, stvaranje nekakve karijere ili pozicije, lojalnost prema gej prijateljima, izostanak sulude potrebe da ih se outa iz cistog mira, senzacionalizma ili ljubomore (sjeti se onih nekih popisa gejeva koji su znali izlaziti po novinama - popis sastavljen od gejeva, prenesen u novine od strane gejeva itd) - naprosto neko samoocuvanje unutar skupine kako se npr. "zemljaci" drze zajedno ili pripadnici neke nacionalne skupine. Jest malo "nazadni" koncept, ali jedini moguc u ovome svijetu koji funkcionira kako vec gore opisah. Naravno, ovo ne treba shvatiti doslovno, pa da sad jos otvorimo i zavicajni klub ali mozda neka RAZINA SVIJESTI da se podigne u glavi, da s jedne strane nije dobro cinkati cure a s druge strane da nije lose pomoci svojima u nevolji. Tako nekako.

[Popeye]

nije li apsurdno da o tome sto sve grozno nastaje outanjem na poslu s toliko uvjerenja prica osoba koja nije out na poslu?

meni se, primjerice, nije dogodilo nista od toga sto se spominje kao neizbjezno, a nije ni mnogim drugim out pederima i lezbijkama koje poznajem.

a takodjer, prilicno je uzaludno demantirati necije dojmove i predrasude (pa i premam samom sebi). mislim, sto reci na tvrdnju kako se nista nije promijenilo u svijetu oko polozaja i prava gay ljudi? ocito je da su se u nekim dijelovima svijeta mnoge stvari promijenile drasticno na bolje. sto reci na gay osobu koja prica o nekakvom "homoseksualizmu"? sto reci ako se herojskim cinom smatra outanje na poslu, neš ti herojstva...?

ako tolikim pederima i lezbijkama uspijeva sve to što se predstavlja kao nemogućim ili se kao stav prema nepravdi zagovara trpljenje iste, onda jebiga... nazalost onih koji su tako izabrali, sve sto vi ne smijete - netko drugi je napravio i nije sve otislo do vraga... naprotiv, mnogim pederima i lezbijkama sve to uspijeva i ide vrlo dobro... bez ikakvih narocitih herojstava, nego samo s minimumom samopostovanja.

[Mer]

Dobar odgovor Popeye! U globalu.
Samo neke sitne korekcije. Nisam rekla da se NISTA nije promjenilo, nego da je maksimum koji je postignut - zastita zakonom i gej frendli okruzenje u urbanim sredinama. To je velik pomak u odnosu na zatvaranje u logore, naravno. No, nema zakona kojim se moze urediti da se netko ne distancira od tebe, izvrsi tihi bojkot ili bilo sto, ako mu se outas. Imam to iskustvo u proslosti, znam o cemu govorim.
Takodjer ne rekoh da treba prihvatiti/trpiti nepravde. Postoje samo razliciti putevi da se stigne do istoga cilja. Netko ce biti prvi na barikadama, drugi nece, ali ce doci do istoga cilja, sporije.
U biti se ovdje radi o emocionalnoj zrelosti/dozrelosti da nesto napravis. Ja sam trenutacno u fazi kad smatram da nije dobro da to kazem na poslu. To je bio moj odgovor na postavljeno pitanje ovog topica.
A ja postujem i tvoj, ti si ocigledno emotivno presla vise kilometara od mene, svaka cast. dakle, no hard feelings, nadam se.

[Popeye]

No, nema zakona kojim se moze urediti da se netko ne distancira od tebe, izvrsi tihi bojkot ili bilo sto, ako mu se outas.

potpuno se slazem.

stoga i mislim da je u hrvatskoj trenutno najvaznije mijenjati drustvenu klimu prema gay osobama. super je imati i zakone na svojoj strani, ali ce se njihov znacaj pokazati samo ako ih gay ljudi pocnu koristiti. a stvari se u drustvu mijenjaju iz vise pravaca. u jednom postu sam spomenuo prirodno-matematicki fakultet i na koji se nacin on mijenja... a tu promjenu je zapocelo samo nekoliko ljudi, tako sto su out na svojim radnim mjestima...

[NiceGirl]

moj zivot,moja stvar. kaj ja imam drugima polagat racune? to znaju samo oni koji su dio mog zivota,al opet neznaju svi. nas mentalitet je konzervativan i kaj ces s takvima opce raspravljat.

ne volim homofobiju i kad tak neko nes kaze-zakipim,ak se ne suzdrzim,onda uzvratim.

[phos]

a osim filozofskog faksa (koji je vec poslovicno gej ...meni tamo skoro nitko ne izgleda strejt) a koji su to ostali fakulteti na kojima bi bilo lakse outat svoju sex orjentaciju?

strojarstvo-sami muski koji sigurno nece imati protiv!

[Broken Down Angel]

Kako odgovarate na direktna pitanja? Negirate da ste u vezi, mijenjate spol dečku / curi u konverzaciji ili jednostavno kažete istinu? Obično ne dijelim podatke o privatnom životu s kolegama, iako mi se znalo događati da svaki pokušaj konverzacije udaljene od teme fakultetskih obaveza, sa sobom povuče pitanja o tome jesam li u vezi, i ako da, koliko dugo, kako se zove... Mislim da cijeli taj proces skrivanja neminovno znači laganje, a kad si jednom laž postavite na put, o nju se vrlo lako spotaći, izgubiti ravnotežu i poljubiti pod. Kako vi koji ste se izjasnili da ne otkrivate svoju seksualnu orijentaciju na poslu / fakultetu / školi, to uspijevate zadržati za sebe? Znatiželje radi, kako vam to polazi za rukom i kako se snalazite u situacijama poput gore navedene?

[jpeg]

na pitanje o decku lijepo kazem da ga nemam.
na pitanje o udaji lijepo kazem da ne volim decke i da se ne mislim udat.
i uzoj i siroj familiji. tko god. sasvim svejedno. i ne mislim da lazem jer me nitko nikad nije pitao- a curu?
e tu bih mozda i potvrdno odgovorila. pojma nemam.

[Broken Down Angel]

Specifirano pitanje poput "Imaš li dečka?" lako je izbjeći bez grižnje savjesti da nekome serviraš neistinu o jednom dijelu sebe. Ono što me konkretno zanima su pitanja podignuta na općenitiju razinu koja samim time uglavnom onemogućavaju taj suptilni zaobilazak koji navodiš, a pritom referiram ponajprije na pitanje: "Jesi li u vezi?".

[jpeg]

pa opet ovisi tko pita. al obicno kazem da jesam. i kad nisam. ili obrnuto. jer obicno zapitkuju barem mene, ljudi koji mi se ne dopadaju bar radi nesuvislih razgovora tako da ih uhvatim u djir zajebavam se. sve to radim bez griznje savjesti jer te info imam ili nemam nece promijeniti ama bas nist.

[Fusion]

Slažem se sa svime što je napisao Popeye.

Život koji se živi u konstantnom strahu od posljedica reakcije društva na naš stvarni identitet - nije život.
I nakon toga svi ostali izgovori kojima opravdavamo taj strah poput - "to je moja stvar" i sl., padaju u vodu.

Čekati da netko drugi podmeće leđa za nas i radi pogodnu klimu kako bismo jednog dana mogli bez straha
reći da smo gay, čini mi se strašno kukavički.
Izbor uvijek postoji, samo ponekad treba skupiti hrabrosti i oduprijeti se konformizmu u koji su se mnogi uljuljali.

...
Znaju mi roditelji, prijatelji, cijela familija i svi kojima su ovi (ne)namjerno rekli.
Nedavno mi je došla prijateljica i rekla da joj je mama rekla kako se po gradu priča da "volim cure",
pa joj je prijateljica odgovorila: "A svašta se priča po gradu."
Rekla sam joj ubuduće ako je tko bude pitao da kaže kako je istina...naprosto zato jer JE ISTINA,
a ako netko s tim ima problema, neka potraži pomoć.
Ako će pak biti posljedica zbog onoga što jesam, smatram se dovoljno sposobnom da se s njima nosim.

[FofL]

Dakle, danas je međunarodni dan borbe protiv homofobije, a ujedno je bio i moj zadnji dan u srednjoj školi - i imala sam gotovo savršenu priliku za coming out pred svojim razredom, što bi se dakako odmah proširilo i na cijelu školu - i izbjegla sam ju. Zašto? Zbog onih koji ostaju - mojih prijateljica iz mlađih generacija, a i nekolicine profesorica s kojima sam uspostavila gotovo prijateljske odnose. Bojala sam se da bi se sve našle pod sumnjom samim time što su si dobre sa mnom, a ne bi bilo fer uvlačiti ih u to. I drugi razlog, jer jednostavno ne osjećam da se tih ljudi, s kojima sam četiri godine dijelila školske prostore ali s većinom ne puno više od toga (a preostala manjina već odavno zna), tiču moji intimni osjećaji, i želim da me pamte po svim mojim drugim kvalitetama, a ne prvenstveno kao biseksualnu curu. S druge strane, žao mi je kad pomislim da bi neki među njima, koji su blago ili čak i ne tako blago homofobni, mogli preispitati svoje stavove kad bi znali da i ja, eto, volim i cure. No, zato ću na faksu pokušati od početka biti "out", u smislu da će svatko s kim nadođem na takve teme moći znati, tako da do nikakvih potreba za nekim velikim coming outovima ni ne dođe.

[astra glacialia]

Da budem out na faksu ili ne (ili "pomalo"), pitanje je sad

[mrvica]

Trenutni šef mi je poprilican homofob i nemam potrebu ulazit u nikakve rasprave s njim a od kolega znaju samo dvoje. a s obzirom da poprilicno blisko radim s ljudima i ima ih svakakvih treba procijenit kome ces rec..bila je jednom situacija kad je dosla jedna nova cura radit i kad se saznalo da je gay i s kim je u vezi vise uopce nije bilo bitno to da cura savrseno radi svoj posao nego se samo jako puno pricalo o tome kaj je i s kim je..još i sad kad je više nema ostala je zapamcena samo po tome.Outanje u mojoj struci je dvosjekli mač..al mislim da bi više izgubila nego dobila.Moje mišljenje je da ipak treba odvojiti privatno od poslovnog..a o faxu nemogu nikaj reci jer sam izvanredni student i nemam nikakav bliski odnos s kolegama na godini,vidim ih samo na ispitima i profe isto tak
A na pitanja dal imam decka odgovaram da nemam...a to da ne vjerujem u instituciju braka znaju vec i pticice na grani..

[ladychris]

Nazalost idem na faks gdje je dobar dio ljudi,a zao mi je, ali priglup. I zivi na predrasudama i ocjenjivanju drugih.. Ne kazem da me ne bi podrzali, tko zna, ali nije mi do testiranja..
Tako da to vise manje drzim za sebe, znaju oni koji trebaju a ostatak ni ne zanima

Na poslu ne znam.. Mislim da bi to isto za sebe nekako drzala. Ne vidim razlog da to outam drugima, eventualno da se bas potegne tema a nadam se da ce ljudi biti dovoljno profesionalni da se to ne dogodi
Na poslu uopce ne volim govoriti o sebi, kamoli o svojoj seksualnosti... Nikada necu skrivati ali necu ni sama poticati temu.. Ne zelim si zakomplicirati zivot zato sto je sacica ljudi zadrta.. =/

A u srednjoj sam se tek sebi outala tako da tu nema beda

[roadkill]

outanje na poslu mi se ne cini izgledno u skorije doba. nije toliko stvar ni u zatucanoj sredini, koliko u tome da ja s tim ljudima nemam dodirne tocke i nista moje privatno ne izlazi na povrsinu. rijetko me ista pitaju, svi razgovori su povrsni ili u tonu zajebancije. mozda su me par puta upitali imam li koga na sto bi ja odgovorila da nemam ili da imam nekog za svaki dan u tjednu.
jednom sam izjavila da se honorarno kurvam ljeti na 4 kantuna. kao, kuze da se salim, ali toliko ih je valjda iznenadila takva blesava izjava da me nitko vise nista ne pita. par ih se otvoreno zgrazalo.
jedna frendica na poslu zna, dosla sam u napast reci jos jednoj. ostalo su tek kolege i ljudi s kojima zelim imati sto manje kontakta.

[Samantha]

Ne. Seksulana orjentacija je moja privatna stvar. Ne znam zašto bi imala potrebu to s kolegama podijeliti. Nitko nikad nije ni pokrenuo takva pitanja.
Jedino uvijek oštro reagiram na uvrede na račun gay populacije,ali to radim svugdje,ne samo na poslu.

Potpisujem.

[astra glacialia]

Jel ovisi i o tome na kojem sam faksu? A o tome dakako ipak ne bih javno...

Nešto sam si zamislila da ako "svi" od početka znaju, onda ne bih morala sa svakom osobom s kojom odlučim biti posebno bliska prolaziti to nezgodno "outanje"... ali zapravo ne znam ni kako da to "od početka" dajem do znanja a da se ne čini nametljivo

[swayka]

na poslu me sef direktno pita jesam li homoseksualna i nakon sta sam mu odg da sam biseksualna, rekao je da ako mi itko ikad bude radio probleme radi toga da se njemu prvome radi. da me on respektira radi mene same i da se ni najmanje ne moram brinit radi svoje seksualnosti i ispricao mi svoju pricu di mu je cura koju je jednom jako volio rekla da je lezba.. hehehe i dan danas je voli i postuje radi toga sta mu je to priznala.. a kolege sa posla, neki znaju, neki ne.. ma najbitnije je da su oke osobe koji kuze da moja biseksualnost nije big deal i da ih ne ugrozava ali zahvaljujuci tome primam zanimljive ponude hehehe

a faks, eh na njemu mi ima ljudi kao u nekoj siroj obitelji.. tako da odredjeni kolege znaju za moje sklonosti.. i ne smeta im, postuju me i sve im je to normalno.. yeah!

[Mina]

ja se autala svima i na poslu i na faxu i svi zadovoljni ... čak su i tražili da dovedem ju u izvidnicu

[mijau]

Evo, moje pitanje...
zanima me, sto mislite o outanju na poslu?
Ipak su ljudi s kojim radimo, oni s kojim prezivimo puno vremena, pa me zanima, kada bi rekli? i ako ne, koji su razlogi, zasto ne.

Za mene je intima intima, znači, držim ju u privatnim sferama. O tome sa kim se jebem nemam naviku pričati ni sa najbližim prijateljicama. Ne osjećam potrebu analizirati sa ikim svoje osjećaje i djela, podrazumijevam osobu sa kojom sam.

[bašja]

meni žao što se nisam outala na faksu, tek sad skužila kolko sam dobrih komada zbog toga propustila

[Shanti]

Kako odgovarate na direktna pitanja? Negirate da ste u vezi, mijenjate spol dečku / curi u konverzaciji ili jednostavno kažete istinu? Obično ne dijelim podatke o privatnom životu s kolegama, iako mi se znalo događati da svaki pokušaj konverzacije udaljene od teme fakultetskih obaveza, sa sobom povuče pitanja o tome jesam li u vezi, i ako da, koliko dugo, kako se zove... Mislim da cijeli taj proces skrivanja neminovno znači laganje, a kad si jednom laž postavite na put, o nju se vrlo lako spotaći, izgubiti ravnotežu i poljubiti pod. Kako vi koji ste se izjasnili da ne otkrivate svoju seksualnu orijentaciju na poslu / fakultetu / školi, to uspijevate zadržati za sebe? Znatiželje radi, kako vam to polazi za rukom i kako se snalazite u situacijama poput gore navedene?

ja jako ne volim laganje i govorenje ikakvih neistina tako da na izravna pitanja tipa jesam li u vezi odgovaram potvrdno. jednom me tako moja profesorica klavira u galzbenoj pitala to pitanje i odgovorila sam joj da, a tipa nakon nekoliko tjedana smo opet spontano došle na to jer sam spomenula kako sam u posljednje vrijeme jako zauzeta sa faksom u glazbenom na što me ona pitala "a jel se uopće stižeš viđati s dečkom?". ja sam odgovorila da nemam dečka, ona je skroz zabrinuto pitala "a što ste prekinuli", na što sam ja rekla da ja ni nisam imala dečka nego curu ona je bila iznenađena em time em mojom izravnošću ali je jako simpatično reagirala rekavši da to uopće nije imala ni na kraj pameti i kao da je ona "staromodna" pa nije ni pomislila na to tko god da me izravno pita, dobit će odgovor, jer mislim da činjenica da sam u istospolnoj vezi stvarno ne zaslužuje da je prešućujem. ja se tada osjećam malo kao da vodim dvostruki život, a to ne volim, ne volim osjećaj da skrivam sebe i vezu koja traje preko 3 i pol godine.

čula sam za mijenjanje spola, čak i od cura koje žive zajedno i sve, ali ja to stvarno ne bih mogla, govoriti da sam u vezi s dečkom, izmišljati ime, uh, užas.
ali primjetila sam da i kod ljudi koji znaju za nas nju jako često oslovljavaju kao "tvoja prijateljica" što mi je stvarno smiješno jer se zna raditi i o mlađim ljudima koji su vidno ok s time, ali i dalje im je čudno reći "tvoja cura" (ili je barem osloviti imenom kad je spominju, ako ništa), pa ih ja onda fino kroz zajebanciju podsjećam

a sad sam sve ovo napisala i na kraju skužila da si postavila pitanje sa "Kako vi koji ste se izjasnili da ne otkrivate svoju seksualnu orijentaciju na poslu / fakultetu / školi, to uspijevate zadržati za sebe?"
a jebemu što blebnem prije nego što uopće pročitam pitanje
sorkač

[Shanti]

O tome sa kim se jebem

čemu, ali čemu ovakvi izrazi? to tako grozno zvuči...

[jpeg]

trend je bit seljak.
ot: da, razmisljam o outiranju, i ne znam dal je dobro napravit taj korak ili ne.
ne zelim dobit zakamuflirani otkaz.
opet ovisi o vrsti posla koju radis, naravno da nije isto outiranje nekome kojima je posao vezan za zabavu ili umjetnost, gdje je uobicajeno bit egocentrik pa ne bi cudilo niti homosex koja je trenutno in.
a ovi koji rade u kerumovim kancelarijama, di se noz zabija u ledja na dnevnoj bazi.. ili profama u skoli, ne vidim dobrobit outiranja itd.

[komad kruha]

trend je bit seljak.
ot: da, razmisljam o outiranju, i ne znam dal je dobro napravit taj korak ili ne.
ne zelim dobit zakamuflirani otkaz.
opet ovisi o vrsti posla koju radis, naravno da nije isto outiranje nekome kojima je posao vezan za zabavu ili umjetnost, gdje je uobicajeno bit egocentrik pa ne bi cudilo niti homosex koja je trenutno in.
a ovi koji rade u kerumovim kancelarijama, di se noz zabija u ledja na dnevnoj bazi.. ili profama u skoli, ne vidim dobrobit outiranja itd.

točno, puno toga ovisi o tome gdje radiš. nije otkaz samo kada dobiješ radnu knjižicu u ruke. zapravo, to s radnom knjižicom može izgledati kako prilično bezbolno u odnosu na ostalo ....

[Popeye]

well, ako ce ti coming out ozbiljno ugroziti egzistenciju, onda se outati ne treba.
s druge strane, postoje i konteksti gdje ti coming out moze izazvati odredjene neugodnosti, pa recimo da je to granicno podrucje.
ali s trece strane, postoji danas dosta poslovnih miljea gdje nema sanse da te se diskriminira ukoliko si gay, ali se vecina ljudi i dalje ne outa. that sucks.