)kod mame sam. kvalitetno provodimo vrijeme. gledamo tv.
jučer smo najprije gledale neki američki film u kojem je glavni junak imao istu frizuru od početka do kraja filma. i istu bradu. i isti smireni, zen budistički izraz lica i kada je ubijao svoje zle protivnke i kada je zavodio predivne žene i kada su ga mučili elektrošokovima. i na kraju je spasio ameriku. to je trajalo nekih tri sata.
nakon toga smo gledale film o nekim strojevima. i tu je nastao problem.
kada je film započeo, prema glumi, sceni, fotografijama, pomislila sam da se radi o porniću. i povoeselila se, naravno. malo me smetalo što je mama tamo, ali nadala sam se da će otići spavati. valjda je toliko obzirna, pa moja je. uglavnom, neki smiješan stroj na četiri ne pretjerano stabilne noge lovi po nekoj neuvjerljivoj pustinji neku ženu u bijeloj kuti i dva debeljka u vojnim uniformama. u jednom trenu debeljko pita curu:
- čime se ta stvar može zaustaviti
ona odgovara:
- imaš li nuklearnu bombu
a on njoj:
- ostavio sam ju u drugim hlačama.
snovi o proniću su se urušili.
uglavnom, stroj ih pobije i u sljedećoj sceni, avion je na 13.000 metara, stroj se probudi i podavi cijelu posadu. i tu moja mama zaključi da ona ide spavati. kako je ona otišla, otišla sam i ja (ne znam radit sa svim tim daljinskim, pa bolje da to ona riješi).
i sada ne znam kako je stroj uspio pasti sa 13.000 metara, preživjeti i biti zločest i uništavati ljude!
moj život je osiromašen za neodgledano iskustvo! kako će američki marinci uništiti podivljali stroj kojeg samo nuklearna bomba može uništiti? mislim, to što sam ja danas ovdje, živa, zdrava i zahvalna, dokaz je da su uspejeli. ali kako? kako?
da, ja mogu puno kenjat
uglavnom, koju ulobu tv ima u vašem životu?
da li znate kada su odrežene serije i ne propuštate ih? snimate filmove? kupujete tv rapored?
ja nemam tv (što se vjerojatno primjećuje po mojem pogledu na svijet
)
tj. koristim tv 
