Kako se nosite s tim?

[wilma]

Kako se nosite sa činjenicom da većina veza u koje ulazite jednog dana moraju prestati? Većina ljubavi izblijedi i tome smo svjedoci večina nas ovdje, pa razmišljate li ikada o tome, muči li vas taj osjećaj nekad? Jedna cura (prijateljica) mi je rekla kako se u budućnosti vidi uglavnom kao solaža, a trenutno je sretna u vezi. A jednom mi je cura na početku veze rekla "ovo među nama će jednog dana završiti i to je realno", što me užasno povrijedilo. Je li vam se desilo što slično. Naravno da možda postoji netko tko če doči jednog dana i biti uz nas jako dugo vrijeme bezuvijetno, možda čak i do smrti ali kolike su realno šanse i mislite li, želite li uopće naići na tu osobu? Malo me sve to nekako deprimira pa bih da mi kažete koju pametnu...

[Zita]

A gle, nije piknik al nekako se moras pomiriti sa time, ak ne zelis dozivljavat stalna razocaranja i depresije.
Odrasla sam u takvom okruzenju da sam vjerovala/nadala se kako cu naci nekoga sa kim cu doista provest zivot no to se jednostavno nije a i nece dogoditi.
Nekoc sam mislila da je problem tako cestih prekida u tome da se ljudi jednostavno dovoljno ne trude, da prebrzo dizu ruke od svega ali sada sam misljenja da ako netko nije sretan u vezi te ako ista ne funkcionira na obostrano zadovoljstvo zbilja nema potrebe da se to razvlaci godinama, da se uzaludno trudi, trosi svoje i tude vrijeme te da treba ic dalje koliko god bilo "udobno" pustiti korjenje.
Treba uhvatit malo srece u ovom kratkom zivotu i ne bojati se promjena koliko god bolne bile.
Ljudi stalno ulaze i izlaze iz tvog zivota pa tako i veze imaju svoj exp. date i tu se nemre nis. Iskoristi to vrijeme najbolje sto znas i kad dode kraj lijepo se zahvalite jedna drugoj i idete dalje.

I na kraju krajeva doista neznam dal bi mogla biti sa istom osobom 50 godina. Iste fore, iste navike, isti sex, ljudi se vole opustiti u vezi, prestanu sa nekim slatkim sitnicama sa pocetka veze (koje zivot znace), uzimaju vezu zdravo za gotovo pa sa te strane mozda i nije tako lose osvjeziti zivot sa nekim drugim.

[roadkill]

ne pada mi bas tesko, ne muci me pretjerano razmisljanje o buducnosti. da, divno je imati kraj sebe nekog, uzivati u tim sitnicama. ali nije bas da ce mi to netko oteti jednog dana, prekid se dogadja s razlogom. dolazi do promjena, ljudi koji su usli u vezu vise nisu isti i kad nestane "tog neceg", zasto bi me zabrinjavao prekid veze? hocu li nakon prekida naci nekog ili ne, ponovno prozivjeti sve s nekim novim, ... nemam pojma. sto bude.
vodim se trenutkom. sad mi je dobro, ugodno se osjecam i to je sve sto je bitno.

[tamara3]

...isto tak možeš razmišljat kako ćeš i ti jednog dana umrijeti i pa paaaaaaaa... više te neće biti... ne ? Ili bilo tko koga poznaješ.

Apropo teme, veza ne mora završiti na, da tak velim, uobičajen način zbogom-nikad-više-okrenem-glavu-od-tebe-na-cesti (osim ako je to iz nekog razloga apsolutno nužno) jer većina odnosa ionako mijenja formu i prelazi u nešto drugo, a katkad je baš to najveći dar. Jer jedino je mijena vječna .
Osobno mi se sviđa ideja života uz jednu osobu, začudno je koliko jedan odnos može imati nijansi i svejedno ostati čvrst i zanimljiv.

[dany]

to je isto kao kad te netko masira pa ti u određenim momentima padne na pamet da bi ubrzo masaža mogla bit gotova, počneš razmišljat koliko ti je vremena ostalo i ne uživaš više kao kad se skroz opustiš. kad meni nešto takvo padne na pamet, blokiram to i pokušam zamislit da toj masaži nikad neće doć kraj makar bila svjesna da traje pola sata/sat/sat ipo.

isto tako je i s vezama. realno gledajući velik broj će ih puknit, određen broj neće. zašto bih dok sam sretna s nekim i volim tu osobu razmišljala kako je to osuđeno na propast? kad bih počela razmišljat o tome, vjerojatno bih odmah prekinula. ako volim nekoga sad, ne mogu zamislit da ga ne volim u budućnosti, bez obzira šta je to normalno - ljudi ulaze u tvoj život i izlaze iz njega, bez obzira koliko se zadržali i rijetke zadržiš dugo, a još rjeđe čitav život. to je zato šta osjećaji ne poznaju različita vremenska razdoblja, u njihovoj domeni postoji samo "sada".

tako da ne razmišljam o takvim stvarima. moj je stav da je okej jednom nogom malo levitirat u zraku dok ti je druga na zemlji. nekakav balans racionalnog i iracionalnog. šta se mene tiče, moja veza neće nikad puknit. al ako se jednom to desi, neću se iznenadit ko da sam ugledala djevicu mariju.

[Amor]

na to bolje opce ne razmisljati i ako sama sebe odmah izprepadas, sam samu sebe ubijas u pojama sa time i stvoris si neki pesimisticni stav.

"whatever be, will be. que serra, serra..." mozemo utjecat na neke stvari, ali ne na sve.

osobno se zarko nadam da cu naci osobu sa kojom cu docekat starost, da necu umrijeti u stanu pa ce moje tijelo pronac tek nakon nekoliko dana.

[Ameli]

Potpisujem Zitin post
A kako je Tam napisala,- Ideja života,..zanimljivo, jer nažalost ostaje samo na tome. U većini slučajeva.

[Yeci]

tako da apstiniram iščekujući sudbonosni susret s ultimate soul match

[phos]

nikada se nisam umarala takvim razmisljanjima, jer po tome bih izgubila one trenutke koji valjaju.
na sta mi se sve u tom slucaju svede- na fazu grca u iscekivanju neceg loseg i u fazu koja slijedi,a to je stvarno zaljenje kad se desi...
ovako pustim da me opali po glavi pa duplo manje patim.

[Kroacija]

Kako se nosite sa činjenicom da većina veza u koje ulazite jednog dana moraju prestati? Većina ljubavi izblijedi i tome smo svjedoci večina nas ovdje, pa razmišljate li ikada o tome, muči li vas taj osjećaj nekad? Jedna cura (prijateljica) mi je rekla kako se u budućnosti vidi uglavnom kao solaža, a trenutno je sretna u vezi. A jednom mi je cura na početku veze rekla "ovo među nama će jednog dana završiti i to je realno", što me užasno povrijedilo. Je li vam se desilo što slično. Naravno da možda postoji netko tko če doči jednog dana i biti uz nas jako dugo vrijeme bezuvijetno, možda čak i do smrti ali kolike su realno šanse i mislite li, želite li uopće naići na tu osobu? Malo me sve to nekako deprimira pa bih da mi kažete koju pametnu...

vodim se momentom i sadasnjoscu, to je valjda jedina stvar u kojoj ne razmisljam o buducnosti. ubijanje u pojam na pocetku veze s izjavama o realnoscu je hladno, neobzirno i boli.
nemam nikakvu predodzbu o sebi u nekoj daljoj buducnosti. mozda zavrsim s nekim, mozda ostanem solo. sto bude.
istina jeste da bi mi bilo draze imati nekog, ali ne vidim nista lose ni u soliranju, jer sam sposobna povuci se u sebe i normalno funkcionirati.
u zivotu se mozda zaljubis preko nekoliko puta, mozda zavolis takodjer nekoliko puta, mozda te sve to umara, ali tako to funkcionira sa svima i ne mozes odmah ocekivati da imas sve, do kraja zivota. to mi je na razini nekakve nezrelosti. jako puno se uci o sebi kroz iskustvo s drugim ljudima.
svi smo na poseban nacin spešl za svaku osobu u koju se zaljubimo, sa svakom osobom se prolazi jedan intenzitet, pomicanje nekih granica ili nekakav "prvi put" i to je nesto sto ostaje samo medju njima, a poslije naucis o sebi i na svojim i partnerovim greskama. zvuci depresivno pomisao da sve ide round'n'round, znam. ali meni je tesko uopce zaljubiti se npr., pa na to ne gledam (bas ) tako.

[pihach]

Osobno mi se sviđa ideja života uz jednu osobu, začudno je koliko jedan odnos može imati nijansi i svejedno ostati čvrst i zanimljiv.

potpisujem!

ne svidjaju mi se stajalista 'dosadi ti biti s jednom osobom 100 godina, isti sex, komentari, ne trudite se...'
to ionako ovisi o tebi i toj osobi - ako i dodje do toga, pricate o tome, uvodite neke novosti u vezu (od igracaka do ljudi), promijenite mjesto stanovanja, okolinu...

a opet, zivotno iskustvo cini svoje.
ako je bilo vise onih negativnih, logicno je da ce neki onda i razmisljati vise negativno i biti skepticni ili cak odustati.
ja sam ocito mlada i nadobudna i vjerujem da cemo cura i ja biti zauvijek zajedno, do smrti (kako katolicki).

[Plague]

ne znam hoću li ikoga moć tolerirat iz dana u dan do kraja života.
trebala bi to biti neka neupadljiva osoba koja će radit ono što joj se kaže i nikad neće prigovarat.
kao da živim sama. tada bi možda mogla.

p.s. po najnovijim shvaćanjima, ljubav nema veze s tim koliko imaju navike i način života.
jedno je viđati se određen broj dana u tjednu i super se provoditi, a drugo je dijeliti svakodnevnicu s nekim i
poklopiti se u sitincama. rijetko tko to nađe i rijetko kome to funkcionira, unatoč trudu. zato me i ne čudi što su svi živi razvedeni.

[fakatja]

Kako se nosite sa činjenicom da većina veza u koje ulazite jednog dana moraju prestati? Je li vam se desilo što slično. Naravno da možda postoji netko tko če doči jednog dana i biti uz nas jako dugo vrijeme bezuvijetno, možda čak i do smrti ali kolike su realno šanse i mislite li, želite li uopće naići na tu osobu? Malo me sve to nekako deprimira pa bih da mi kažete koju pametnu...

Nekad davno mi se cinilo...to je jedino sto vrijedi-veza do kraja zivota. A zivot jedne hetero, bi i lezbo je pokazao, da toga nema. Dal je to O.K. il ne-prepustam pametnijim. A nije fora u tome dal mozes s nekim cijeli zivot - "Iste fore, iste navike, isti sex" - isto postaje sa svima...nego jednostavno: dal mozes biti sam-a?

[Zita]

vidim da se volite uhvatit onog "Iste fore, iste navike, isti sex" i moram dodati da se moze igrati, "upoznavati" nesto novo, stalno potpaljivati vatru no vecini parova ili jednoj strani se to jednostavno neda/ne mogu vise.
Dodu umorni sa posla, doma ih doceka jos hrpa stvari koje nisu stigli napravit na poslu, prljavi ves i sude doma, klinci i jednostavno im se neda depilirati kao na pocetku veze, decki vise se ne briju ispod pazduha, nece vise skrivati rupu na carapi kao sto bi to radili sa nekim novim (koga nisu ocarali), raditi specijalne vecere, iznenadjenja i sve ono sto su radili kada su barili/hvatali nekoga.
I takvo ponasanje nije ograniceno na lezbijke, daleko od toga, takve price najvise cujem od hetero kolegica koje su preumorne da bi stalno bile sexy svom muzu/partneru/partnerici itd. Dode se do toga da su uhvatili ono sto su htjeli i da se vise ne moraju truditi oko partnera.
I da, slazem se da to i ovisi o osobi al i o tempu zivota koji ta osoba zivi.
Ja sam na pocetku veze/barenja znala bit budna po cijele noci, ic krepana na posao, ostajat duze vani iako sam se rusila i sve to sto je potrebno no to je ograniceni period jer bi izgorjela da tako radim cijeli zivot.

[Bash]

kad sam u vezi, ne razmisljam o tome da cemo kad tad prekinit. da ce umrijet, to da, i to moze opterecivat, ali sam prekid ne. mozda i ostanemo skupa do kraja zivota, to nije nerealno (za razliku od vjecnog zivota ). ako mi na kraju bude toliko stalo da je ne zelim izgubit, ostat ce u mom zivotu u nekom vidu, mozda ne romanticnom, ali prijateljskom sigurno.

[fakatja]

IJa sam na pocetku veze/barenja znala bit budna po cijele noci, ic krepana na posao, ostajat duze vani iako sam se rusila i sve to sto je potrebno no to je ograniceni period jer bi izgorjela da tako radim cijeli zivot.

Zita, darling( ) ne cini ti se kontraverzno ovo...? Izgorjela bi - Pa Budes ako ces imat puno veza u zivotu...

Na kraju sve se svodi na isto... ko ti na kraju mijenja pelene...

[Zita]

pa ne. Naravno da neces sad svaku noc probdjet radi nekoga..to ces mozda samo na pocetku i to je to
A i srecom ne mjenjam cure svako malo pa takve situacije nisu tako ceste Izdrzi se nekako
*kronicno neshvacena*

[Ameli]

Tko ne smatra da sam vrijedna,..zar da gubim vrijeme?...

[Gost]

Nemam iluzije o sebi, curi, našem odnosu. Nema tabua, svetih krava, prisilnih kompromisa i šutljivih durenja. Ne razmišljam o kategorijama tipa "što ako..." i sl., pokušavam funkcionirati u sadašnjosti, a sa budućnosti (onoj dalekoj) ću se baviti kad nastupi. Tako se nosim. & meni dobro.

[rainbow]

Kako se nosite sa činjenicom da većina veza u koje ulazite jednog dana moraju prestati? .

ovisi kolko mi je (u datom trenutku) aktivan podsvjesni (il polusvjesni) program instaliran konzumacijom Diznija, 'olivudskih romantičnih filmova, kršćanskim odgojem (i ko zna kakvim karmičkim inputom); mentalno nastojim biti u sadašnjosti, svjesna da ne znam što ću osjećati/željeti za pet minuta, a kamoli za 5-10-15-20... godina; al ima i taj neki dio mene koji ima ideju da bi "hepievrafter" možda nekad i mogo bit moguć scenarij - e pa tako uslijed tih oprečnosti nastojim surfati najbolje što mogu i kad se dogodi neki kleš nakon svemirskog zaljubljivanja ( i umisto: http://www.youtube.com/watch?v=hnjMV99-d24 dobim nogu u dupe) skupljam se po podu jer je rasturilo moju iluziju o "ljubavi koja nema kraj" (i nije da je ljubav završila, jer kad jednom nekog zavolim ta će ljubav uvik biti tu, možda samo neće biti u onom oblicima koji podrazumijevanju i npr sexualni segment) ..i sve to prođe, i zavrti se u krug i bude okej, a i nemamo ništa osim ovog sadašnjeg trenutka, tak da i ja mislim da se đaba tone energije trošimo na "kaj bu bilo nekad"

[astra glacialia]

Uzimajući u obzir da je "najbolja" šansa da ljubav nikad ne izblijedi da jedna od vas umre dok ste još u relativno ranoj fazi veze , rekla bih da blijeđenje ljubavi i nije najstrašnija perspektiva. Nadam se da će ti pogled s te strane pomoći da se lakše nosiš :/

[Zita]

koja grozna pomisao...
radje bi da mi pukne veza na super bolan nacin i da je ta osoba ziva, zdrava i sretna sa nekom drugom nego da umre..

[jpeg]

...radje bi da mi pukne veza na super bolan nacin i da je ta osoba ziva, zdrava i sretna sa nekom drugom nego da umre..

ah vi nevjernici u reinkarnacije

[Zita]

volim svoje bivse u fizickom i psihickom obliku u kojem sam ih i upoznala
nakon dugog zivota slobodno se mogu reinkarnirat u sto god ih volja

[jpeg]

ma daj ne budi takav materijalista

[Gost]

Mora da je zbunjujuće imati toliko ljubavi u sebi, za bivše, sadašnje, buduće... svaka vam čast što se nosite s time.

[wilma]

Hvala svima.

[backspace]

Vjerovanja sam i zelim da bude trajno. Mislim da osoba koju volis ne moze dosaditi i da vas nista ne moze rastaviti,niti promjene,niti okolina-nista. Netko je napisao "pod covjekom se zemlja maksimalno tri puta zatrese,a sretnik je kome se desi jedan put." Cini mi se da ljudi jedne druge uzimaju zdravo za gotovo,svode na vec vidjeno-kao da osoba s kojom jesu nije beskonacan izazov upoznavanja beskonacno. Ne postoji isti dah,ne postoji isti dan...a ono sto drzi i poslije 50.godina je ljubav. I ne zavrsava smrcu,nego zivi u nekom sjecanju,u tragovima...koje ce nekog inspirirati i uzimati dah. To zelim ostvariti s nekim tko vjeruje isto i tko to dise. A ako se ne desi necu biti sretnica pod kojom se zatresla zemlja,ali sam sigurna da ispravno vjerujem. Ne pristajem na lijepe trenutke,ne mislim da time nesto s nekim propustam. Draze mi je biti solo,nego zivjeti ono sto ne zelim...pocetak koji je zavrsio prije nego je poceo. Ne,zazirem od toga. Ne srljam,a ako krene voljet cu i zelim da traje dok trajem u kom god obliku. Mislim da sebe ne mozes nekom pokloniti puno puta u zivotu. Ipak mislim da je 1 osoba ta s kojom postojis,koja te drzi,koju drzis...bar za mene je tako. Stalno me netko razuvjerava i napada zbog toga,ali JA znam da cemo mi znati da su bili u krivu i nitko dr.i ne mora. Eto...

[Shekret]

Ja osobno idem s mišlju "bit ću zauvijek s tom oosbom",
Možda je to drugim ljudima glupo ali dok sam u vezi za mene ne postoji nitko drugi i ne želim nikoga drugoga. Sad sam u savršenoj vezi i stvarno ne želim kraj i želim da potraje do smrti, i druga strana misli isto.

[Amor]

a, sta mislite o tome, da li svatko od nas negdje ima svoju drugu bolju polovicu?i, da je nekima ljubav sudjena, a nekime nije.