Mislim da je između hrpe nadrobljenih riječi, hops rekla najbitnije - sve ovisi kako ćeš se postaviti, jer ipak, ti si ta koja vodi glavnu riječ. Ne daj im da osjete da te strah. E sad, straha se možeš riješit nakon 2-3 min ili se trest cijelo vrijeme. Meni je u početku, na javnim satovima po školama, bila muka. Ono, trčanje na wc prije i tak to...
Al sad, čim sat počne, ja sam skroz druga osoba. Znaš da si u kontroli, i moraš tak ostat 45min. Ili duže, nebitno. Bitno je doći dobro pripremljen. Iako kasnije improvizacije isto tako pale, kad stekneš više iskustva. S druge strane, frontalni rad je dosadan. Uvijek je dobro ubacit tu i tamo koje pitanje slušateljima, nabacit neku foru i sl. Naravno, moraš procijenit jesu spremni na to. Ali, i ako nisu, barem ćeš sebe nasmijat pa ti možda bude lakše dalje.
Moraš se nekad i obrukat.
Mislim da je trema ok. I ja uvijek bolje funkcioniram pod tremom, nego kad sam skroz flegma. Onda uredno nešto zaboravim. ne znam jel smiješ imat kakve bilješke, natuknice, podsjetnike. Slobodno škicneš u to povremeno. Ali ne da stalno buljiš u papire, ili ne daj bože, čitaš!!
I da, bitno je da nemaš neku fleku na majici ili rupu na čarapi. Onda će svi piljit u to. Magnetizam.
Enivej, gud lak!
---> Ja.
nije mi lakše s vremenom. jedino pomaže vježbanje dok ne naučim sve šta trebam reć i dok mi se ne zgadi opet i opet izgovarat iste rečenice i pukne mi film pa poželim to jednostavno riješit i dokurca. inače mi se trese glas i hiperventiliram i debil sam. općeniti savjet, dobro je imat nešto u rukama za stiskanje, rješava nervozu. i trudit se gestikulirat dok pričaš pa ti ljudi gledaju u ruke, a ne u tebe, a i opusti te mahanje i crtanje po zraku.
:sanja o danu kad će mejl postat opcija ravnopravna s razgovorom:
