famozno "moramo razgovarati"

[Zita]

kakav osjecaj imate kad cujete te rijeci?
meni je odmah lose i tog trena pocnem zbrajati sve krive/lose stvari koje sam napravila samo u ovom tjednu..a kamoli u zivotu
previse ih je i pogubim se u brojevima vec nakon par minuta
mrzim te rijeci

neki dan me mama nazvala i kao da me ne poznaje kaze upravo te rijeci i krv mi se sledila
vec sam imala sjeban dan i bas me "razveselila" ideja da je jos jedno moje sranje ulovljeno i da cemo oko njega morat raspravljat...strahota

no..ono sto mene zanima-sto vama prvo padne na pamet? sto pomislite? koji vam je najveci grijeh? nesto sto ne mozete popraviti?

moj je, valjda od rodjenja isti, taj da sam izrazito bezobrazna/ironicna/sarkasticna/cinicna prema idiotima i posebno alergicna na glupa pitanja te doslovno radim natjecaj u jos glupljem odgovoru
well, ako cemo iskreno, opcenito sam cinicna i ne podnosim autoritet i uvijek, ali apsolutno uvijek, kad mi dodu sa tom recenicom, ocekujem "pranje" jer se netko pozalio na moje ponasanje

[Samantha]

Mene odmah uhvati strah te pomislim da sam nešto krivo uradila te povrijedila tu osobu. Premotavam si sve što se dogodilo i proučavam da li sam igdje pogriješila. Inaće često imam osjećaj krivnje i znam se bez nekog konkretnog razloga ispričavati ljudima (brijem da mi je to trauma iz djetinjstva ) tako da je za mene taj "moramo razgovarati" nočna mora...O_o

[Kroacija]

iznimno mrzim tu recenicu i slicne jer su dramljenje. inzistiram na tome da se odmah kaze ukoliko je zbilja toliko bitno.

[dorothy]

ja ju, naime, obozavam...prvo sto pomislim, uglavnom je-napokon

[jpeg]

imala sam od mame sokove al u zadnje vrijeme me ta izjava njezina ne strasi jer se zalomilo zadnjih par puta da ona ustvari tako nastupa i kad hoce pricati o nekom skrivenom poklonu za koji samo ona zna da postoji i zeli razraditi taktiku predaje istog.. ili zeli moje misljenje oko njezine ideje za rucak ili takve neke idotarije.
a od drugih ljudi davno nisam cula tu recenicu, al inace kad je cujem prestravi me jer znam da nesto nesto se sprema klimavo i da ustvari slijedi neciji monolog iza ceg mi se servira vec gotova odluka a ne razgovor.
osobno izbjegavam takav pristup u sirokom luku i pocinjem sa " zelim ti reci / htjela bih pricati o..".

[zee]

mene zapravo taj 'moramo razgovarati' zainteresira, i nije mi prva pomisao 'što sam sad napravila', već da osoba koja to kaže želi o nečemu ozbiljno porazgovarat...i sama upotrebljavam tu famoznu izjavu, ali ponajviše iz razloga što sam većinu vremena 'neozbiljna', pa onda ta izjava odmah da naslutiti da slijede trenuci moje ozbiljnosti...ne mora nužno značiti da ću nekoga kritizirati ili obrnuto...

više me živciraju okolišanja i dugi uvodi u neku temu/problem/kritike, nego kad čujem 'moramo razgovarat' - to je znak da se ide 'odmah u glavu' s nekim problemom...

[call_me]

osjecam se ovak bez obzira ko ga uputi. odmah znam da sam nesto zasrala i da onome tko ih postavi nije vazan odgovor, buduci je krivnja zadana. u tom momentu osjetim se krivom za bilo sta ce ta osoba rec.

[Hidden_soul]

Proradi vam savjest jer ste grijesnice.
oooo grijesne nevjeste nebeske koje su odjenule plast grijeha i veo noci
i zato se zabrinete i vrtite se ko windows 7 na abakusu sto ste uradile sad..
ja se ne brinem. sa mnom ionako rijetko ko zeli razgovarati.
kad mi kaze da moramo razgovarati, razveselim se sto cu dignut svoj razinu socijalizacije malo i mislim da je ta osoba udarena u glavu malo ako zeli sa mnom bas razgovarati

[call_me]

upravo tak.

[bea.zarre]

vrtite se ko windows 7 na abakusu

Kad čujem tu rečenicu, to samo znači da sam izbjegavala ozbiljan razgovor već dugo
i da ću dobit u facu sve što već znam, samo ću sad morat i raspravljat o tome.
Redovito su takvi razgovori i više nego produktivni.

[Fusion]

Znam o čemu je riječ kad mi netko takvo što kaže obzirom da su
mi odnosi vrlo transparentni i nemam problema s tim.
Kao što je meni ponekad potrebno iskomunicirati neke stvari,
tako je vjerojatno i drugima.
Zna se dogoditi da mi se nekad ne da, čisto iz razloga jer
sam prethodno iscrpljena od nekih drugih ili sličnih stvari.

[Uliana]

obično sam ja ta koja kaže te riječi.

[pihach]

ovisi tko mi to veli..
al mi je reakcija uglavnom: A kaj je ovo ak ne razgovor?
ne volim te postapalice i najave za neke duboke razgovore il sto vec.
daj odmah reci kaj te muci i bok.
jos samo jedno u nizu kompliciranja u komunikaciji.. ah ah.

[tamara3]

Mrzim tu rečenicu još od djetinjstva i uopće je ne koristim, kao ni meni bliski ljudi koji me dobro poznaju. Ako se baš potrefi da to od nekoga i čujem, onda odmah pitam šta sam skrivila i kaj nije u redu, da znam. I nije to stvar nečiste savjesti nego činjenice da takav uvod redovito donosi nešto krajnje neugodno.

[come as you are]

ajme...
prvo me zainteresira, a u sljedecoj sekundi mi se pocnu okretati u glavi svi oni filmovi u kojima jesam ili sam mogla nesto zajebati. i onda ako mi ne pada na pamet razbijam glavu sto bi sad moglo biti, sigurno je nesto lose.

kad ja nesto trebam onda pitam mozemo li razgovarati, a ne da moramo. vise volim razogvarati i o nekim manje ozbiljnim stvarima nego se zajebavati sms-om, netom i slicnim nacinima komunikacije gdje ce prije doci do nesporazuma, ovoga, onoga... to mi je kompliciranije.

[Gost]

mene zapravo taj 'moramo razgovarati' zainteresira, i nije mi prva pomisao 'što sam sad napravila', već da osoba koja to kaže želi o nečemu ozbiljno porazgovarat...i sama upotrebljavam tu famoznu izjavu, ali ponajviše iz razloga što sam većinu vremena 'neozbiljna', pa onda ta izjava odmah da naslutiti da slijede trenuci moje ozbiljnosti...ne mora nužno značiti da ću nekoga kritizirati ili obrnuto...

više me živciraju okolišanja i dugi uvodi u neku temu/problem/kritike, nego kad čujem 'moramo razgovarat' - to je znak da se ide 'odmah u glavu' s nekim problemom...

Potpisujem!

[Biseksualna Lezbijka]

Kad mi netko kaže moramo razgovarati / we need to talk mi je jasno da je nešto ozbiljno posrijedi.
Provrtim u glavi što bi moglo biti i pripremim se mentalno na ozbiljnost.
Kao što je zee lijepo napisala.
Sranja tipa "što sam sada napravila" su glupa i djetinjasta i ukazuju na paranoju i/ili grižnju savjesti i/ili egocentričnost.

[Popeye]

obično sam ja ta koja kaže te riječi.

same here.

[ariadne]

Meni to nikad nitko nije rekao. :/ Samo mi sve kažu u facu bez ikakvog uvoda. Ja jesam jednom i izazvalo je paniku na drugoj strani so I won't be doing that again.

[JaNNa]

meni to nikad nije nitko rekao, niti sam ja ikome rekla...
to mi je u rangu s onim: Jel te mogu pitat nešto? (već si pitao.. )

nepotrebni uvodi... i za one koji me poznaju znaju da isti nemaju smisla sa mnom...

[miss_misty]

ja to uopće ne doživljavam
ni kad čujem ni kad kažem
a i čujem i kažem hehehe

[hops]

cesto koristim tu recenicu ali samo u svrhu pozitivnih pregovaranja.

[OtherMe]

kakav osjecaj imate kad cujete te rijeci?
meni je odmah lose i tog trena pocnem zbrajati sve krive/lose stvari koje ta osoba smatra da sam napravila samo u ovom tjednu..a kamoli u zivotu previse ih je i pogubim se u brojevima vec nakon par minuta
mrzim te rijeci

paaaa 2010. kad je ovo bilo aktualno u potpunosti bih potpisala autoricu ali...

uz mali dodatak u crvenom

iako...
obicno zavrtim ocima i spremim se na bitku koju cu,uvijek spremnim, argumentima opet dobiti

obicno mi ta recenica dode od ljudi koji me ne poznaju dovoljno pa bi se raspravljali ili od nekog ko je sam nesto pogresno napravio pa hoce da mu opalim samar (verbalni jel)...

mama,sestra i ini ljudi koji me znaju cijeli zivot obicno pucaju direkt u glavu bez dramaticnih uvoda ... pa ne stignem pobrojati greske

[lucretia]

O kako mrzim tu recenicu... digne mi se kosa na glavi

[slapa]

nisam to nikad nikome rekla.
ako i imam nekom nešto bitno za reći obično to kažem bez ikakve najave i u trenutku kad to najmanje očekuju. ili uopće ne očekuju.

[sascha]

Naprosto obozavam tu recenicu. samo jedna frendica to govori, i svaki puta bude zanimljivo.