Praktički je bila potrebna cijela povijest da bi ljudska vrsta došla do prve miljarde (1820.g), nakon toga do danas sedmerostruko smo se uvećali
Činjenica jest da na raspolaganju imamo jako ograničene resurse i ukoliko ne dođe do otkrivanja novog planeta sličnog zemlji (a po entuzijazmu i lovi koje se daje u svemirski program, rekla bih teško moguće), s protekom vremena bit će sve ograničenije do razine na kojoj već neki jesu, koja je nedostatna za (kvalitetan) život. Mislim na uvjete bez pitke vode, prostora za življenje i ostalih stvari koje, trenutno, više-manje podrazumijevamo.
Činjenica je isto tako da je veći broj djece i poroda u siromašnijim i manje obrazovanim sredinama koju su već sada na granici održivosti (Indija, Etiopija, Kongo, Uganda..), a kvaliteta i humanost u društvu su stravično opale, posebno uzimajući u obzir upravo ova prenaseljena područja..
Od svih zavjera i teorija kojima inače nisam uopće sklona, one koje tvrde da se već radi na problemu prenaseljenosti odnosno na smanjenju populacije, iz političkih razloga, mi imaju smisla.
No, ono što ja razmišljam jest da ako imamo trend koji govori da s povećanjem populacije opada kvaliteta života, a rastu svakakvi oblici nasilja, zar ne bi trebalo na neki način stati istom na kraj?
Ima li vrijednost života prvenstvo nad kvalitetom života? Što se mene tiče, baš i nema, osobno bih radije živjela 30 godina manje ili koliko treba nego živjela u uvjetima u kakvim živi prosječna žena u Kongu.
Ono, je li politika jednog djeteta u Kini doista tako skandalozna? Ili smrtna kazna?
:pod.temperaturom.i.svašta.mi.pada.na.um:
