Činjenica je da se svi možemo sjetiti iskustva gdje smo neke stvari tumačili drugima na način da smo mi dobro ispadali... Vlastiti neuspjesi su najčešće stvari koje nas jednostavno nisu pogodile u pravom trenutku vremena, kolege koje nam ne sjedaju, partneri s kojima smo prekiuli odnose, ljudi koji su otišli iz života..to su uglavnom pričice koje se kod svih mogu svesti na to da je više il manje druga strana u krivu ili nas u najbolju ruku ne razumije. Na poslu svi redom radimo puno više neg (mislimo da) bi po plaći trebali il neg drugi cijene to što od nas dobivaju. Gledam malo fotke profila na gay.hr, bez iznimke ljudi stavljaju onu najbolju fotku koju imaju u albumu za profilnu, čak i kad je to ona koja najslabije ocrtava pravo stanje. Itd.
Ono što mogu reći iz vlastite perspektive je da je manipulacija informacijama u kojem kombinirate istinu sa stvarima koje su točne samo kao ono što biste voljeli gledati kao istinu je jedan jako jednostavan način postizanja onog što želite..na poslu, pri dobivanju novog posla, u obitelji, u odnosima, na placu..
Dakle, u koliko doista situacija u životu nosimo nekakvu masku prezentirajući se onakvima kakvim nam to trenutno odgovara?
Ili, gledajući šire, ako se doista radi o nekakvoj ljudskoj prirođenoj aktivnosti, što to govori o ljudima kao vrsti. Da smo lažljivci po prirodi? S druge strane, obzirom kako društvo i svijet izgledaju, rekla bih da je točnija ta fraza od one da su ljudi primarno dobri i okrenuti istini.
LOL.