Uspjeh

[Aven]

Što vam se čini da društvo generalno definira uspjehom?

Što bi po vama bio ili trebao biti vaš/tuđi životni uspjeh?

Podudara li se vaš doživljaj uspjeha s društvenim?

Ukoliko ne, imate li problema s tim i je li vam to bitno? Imaju li ljudi koji vas okružuju problema s tim?


Ovdje možemo anulirati dio o homoseksualnosti jer nam je svima jasno kako je završio referendum. : D

[Kelt]

1. novac
2. ispunjen život, ljubav prema svom poslu, znanje, sreća
3. ne
4. nemam problema, nije mi bitno

[omnia]

Što vam se čini da društvo generalno definira uspjehom?

Novac, novac i novac

U principu, koliko imaš - toliko vrijediš. Materijalne stvari su bitne.

Zatim, rekla bih, društveni status (do kojeg opet dolaziš preko količine novca koju posjeduješ).

Mala glazbena podloga

Što bi po vama bio ili trebao biti vaš/tuđi životni uspjeh?

Mislim da je to jako individulano, nekome će to biti novac, nekome nakakvo ispunjenje i tako to... Šta ja znam

Podudara li se vaš doživljaj uspjeha s društvenim?

Nope Meni novac nije toliko bitan, dovoljno je da imam za osnovne potrebe i neke sitnice koje me vesele, tako da ono što ću ja smatrati životnim uspjehom (kad i ako mi se to dogodi), definitivno neće bit novac.

Ukoliko ne, imate li problema s tim i je li vam to bitno? Imaju li ljudi koji vas okružuju problema s tim?

Ja nemam problema s time, ako misliš na moje nepodudaranje poimanja životnog uspjeha s društvenim poimanjem.
Nisam baš primijetila da itko ima s time problema

[Aven]

Rekla bih kako je Sanader do onog trenutka u kojem je dao ostavku s mjesta premijera bio po standardima društva percipiran kao uspješan čovjek. Ambiciozan, elokventan, obrazovan, socijalno inteligentan i odličan demagog. Bogatstvo je bilo nuspojava svih tih osobina koje pojedinca lansiraju na vrh društvene ljestvice uspjeha.

Imam predrasudu da su te osobine u oštroj koliziji s emocionalnom inteligencijom koja je kod takvog tipa ljudi vrlo niska. Gotovo je nemoguće u današnjem kompetitivnom svijetu i kapitalizmu izgraditi karijeru bez toga da se ne žrtvuju oni koji su ispod tebe ili pak oni privatni odnosi koji ne idu korak s takvim karakternim osobinama. Ne znam niti jednu osoba koja je podjednako uspješna na oba područja, ali znam samo jednu koja za koju bih rekla da se nije izgubila u uspješnoj karijeri i dalje je skromna i brižna prema drugima, a to se najviše vidi po načinu na koji se odnosi prema onima koji su ispod nje, prijateljima, obitelji, skromnosti i nekim romantičnim težnjama. No i sama kaže koliko lako može doći do gubitka kompasa kad ljude omami pozicija moći. Ona je ujedno najbliže mojem poimanju uspješne osobe.

Upoznala sam i odrastala uz ljude koji su karijeristi materijalisti, ali i one kojima materijalno nije toliko bitno, no imaju ambiciozne ideje o tome kako bi društvo trebalo funkcionirati (čitaj: biti što sličnije njima) i pritom ih ne zanimaju osjećaji ni želje pojedinaca. Ljudi su brojevi i radna snaga koje treba usmjeravati ovako ili onako kako bi sustav funkcionirao.

S tim osobno imam velikih problema i dolazi do krša i loma jer mi taj tip ljudi ukazuje na potencijale koji bi se trebali izrealizirati i posljedično biti društveno i materijalno isplativi, a pritom osjećam da je put do svega toga u opreci s mojim željama, karakterom i načinom funkcioniranja koji je oduvijek bio više usmjeren na pojedinca nego li na grupe, a za karijeru nisam spremna žrtvovati skoro ništa. Od toga, naravno, nema nekih novaca pa ni uspjeha na društvenoj razini. Moguće ću završiti kao beskućnik ili u nekoj kućici izvan civilizacije okopavajući vrt.

Ukratko, moje poimanje uspjeha nije u skladu s društvenim poimanjem uspjeha, a uspjeh bi mi bio da svojim načinom funkcioniranja (koji se na nekoj općoj razini ne vrednuje kao ambiciozan) ostvarim lagodan ili barem lagodniji život. Kolike su šanse za to? Vjerojatno kao i dobitak lota. Moguće, ali malo vjerojatno. : )

[ariadne]

U zadnji čas si postala, a?

Što vam se čini da društvo generalno definira uspjehom?

Ko što reče omnia, novac i ugled/status.

Što bi po vama bio ili trebao biti vaš/tuđi životni uspjeh?

Moj je da radim ono što me ispunjava, u profesionalnom i privatnom smislu. Sve ostalo je prolazno i nalazi se na periferiji mojih prioriteta. Što bi trebao biti tuđi uspjeh? Don't know and don't care, nek svatko živi kako god misli da je najbolje za njega. Nitko nije umro i postavio me za arbitra svega ispravnog u svemiru. Još. Al da mi nečiji prioriteti nešto govore o osobi, govore.

Podudara li se vaš doživljaj uspjeha s društvenim?

Ne.

Ukoliko ne, imate li problema s tim i je li vam to bitno? Imaju li ljudi koji vas okružuju problema s tim?

Nemam problema s time. Problem nastaje kad mi drugi ljudi to pokušavaju učinit problemom, tj. pokušavaju me natjerat da se loše osjećam zbog same sebe ako nemam nešto što oni misle da bih trebala. Bullying, basically.

To mi se gotovo redovito događa s par jadnika na jednoj strani obitelji kad se nađemo na većim obiteljskim okupljanjima. Ponekad je toliko suptilno da ni sama nisam sigurna jesu li svjesni što rade, a nekad je tako podmuklo pasivno-agresivno da bih im najradije nabila onu grabilicu za juhu tamo gdje sunce ne sija. Ne zato što mi smeta ono što govore, nego što to uopće govore. I misle da bi me trebalo bit briga.

Ne volim kad me ljudi silom pokušavaju natjerat da mi bude stalo do nečeg do čeg mi nije stalo. Sve ove godine mog ignoriranja, i još nisu naučili lekciju. Onda sam shvatila da to ne rade zbog mene, nego zbog sebe. Imaju se potrebu uzdići jer su zapravo toliko jadni da se ne mogu osjećati dobro ako se netko s kime se uspoređuju ne osjeća loše i zavidi im. Težak je to život, biti toliko ovisan o tuđem mišljenju. To se nimalo ne razlikuje od puberteta. Tamo su jedine valute bile najnovije tenisice koje imaju svi kul klinci. Danas je to, štajaznam, BMW. Samo što su odrasle verzije bullyinga puno sofisticiranije od bacanja tvojih stvari u školski WC. Djeci takve gluposti opraštam jer ne znaju bolje. Za odrasle ljude koji se tak ponašaju nemam previše razumijevanja.

[Andain]

Uspjeh je realizacija vlastitih mogućnosti; od napredovanja u poslu i uspješnog obrazovanja do ostvarenja konkretnih želja i planova ili ostvarenja pozitivnih i dubokih odnosa s drugim ljudima. Dakle, podrazumijeva testiranje vlastitih potencijala gdje ona prestaju biti mogućnost i postaju sposobnost (ili ne).
Naravno, netko teži tom da se na taj način ostvari kroz sve segmente vlastitog života, netko kroz manje njiih, al taj osjećaj sposobnosti koji dolazi s uspjehom je osnovni faktor u nečijem izgrađivanju identiteta i samostojnosti, i ne bih rekla da ga usvajaju i osobe koje do uspjeha dolaze na ''prljav'' način.

Društvo, rekla bih, gleda uspjeh kroz prizmu posla, obrazovanja i financija. I nisu to sasvim blesavi kriteriji, naprotiv, i sami su usko povezani i društveno najkorisniji. Međuljudski odnosi se manje rangiraju po pitanju uspjeha čisto jer su manje mjerljivi od sveg ostalog nabrojenog.

Što se mene osobno tiče, težim uspjehu u svemu čemu posvjećujem svoje vrijeme, i tu mi nije privatni od poslovnog dijela života manje bitan, dapače, rekla bih da mi je osjećaj ostvarenja i zadovoljstva u oba segmenta jako međuovisan i važan.

Bottom line, stvaran uspjeh smatram zadovoljstvo vlastitim životom. I tu ne mislim na ono zadovoljstvo iz inercije (''meni je dobro, jer ne znam ili ne želim znati za bolje'') već aktivnost zadovoljstvo-zadovoljstvo ostvarenim, u bilo kojem segmentu života.

[Gost]

Moje poimanje uspjeha jednako je onome autorice ove teme.

Dakle da ne prepisujem.

Uz sve to čak sam intenzivno dva mjeseca i obučavana stručno kako promijeniti upravo taj stav, no nisam uspjela to učiniti još.

Uspijem li imat ću privatni mlažnjak, veliku vilu, veliku jahtu sa helikopterom, otok i nogometni klub, jer skromnost nije vrlina već mana, a ne želim
si uz sve ostale još i tu utrpati.

Smatram kako je ovo društvo jako zaostalo "Sve se mijenja, ali nešto je ipak fiksno." obzirom da uz sva znanja i tehnologije još uvijek drži posjedovanje materijalnog i natjecanje u ugled/status pri samom vrhu poimanja uspjeha ako ne i na prvom mjestu.

[Bash]

moj moto je sretna osoba = uspješna osoba. ako sam ja zadovoljna svim aspektima svog života ili sam nadomak tome, smatram se uspješnom osobom. isto mislim i o drugima. uspješna osoba može bit i čistačica ako je zadovoljna svojim poslom i privatnim životom. ne moraš ni imati posao da budeš uspješna osoba. ne mislim da je uspješna osoba ona koja je uspješna u svom poslu ili ima milijune na računu, ako je konstantno nezadovoljna nečim. poanta je da uživamo u životu i prihvatimo svoje želje i kapacitete.

[Kroacija]

moj moto je

ont_ malo mi je konfuzno s tim poimanjem uspjeha, ni sama još nisam sigurna kako bih to definirala, ali znam da su glavni sastojci rad i trud, bila to karijera u "čistoća split", goldman sachsu ili penjanje po tibetu u svrhu pronalaska samog sebe.

[Bash]

mmm moto
slažem se s ovim rad i trud, osim ako ti se sve poklopi i dobiješ sve šta želiš uz vrlo malo rada i truda npr. ako je nekome životni uspjeh imat vilu s bazenom i polugolim sluškinjama, u konačnici je svejedno koliko je truda u postizanje toga uložio ili je jednostavno naslijedio ogromne pare, uspješan je u svakom slučaju jer je ostvario svoj cilj.

[Gost]

sretna osoba = uspješna osoba

Super ako je to tvoj moto, ali u praksi to nije uopće tako.

Sretna osoba može biti i ona koja nije uspješna, a uspješna može biti nesretna.

Ne moramo o materijalnom i karijeri. Možemo o privatnom.

Npr. sretna osoba može biti ona koja uopće nema "posložen" privatni život,
a isto tako ona koja ima može biti nesretna.

Mislim da je sreća pojam za sebe neovisno o bilo kakvom uspjehu.

Sretan možeš biti npr. i u zatvoru, jer se um ne može zarobiti ili dok stojiš na kiši bos u blatu
kao i u toplom krevetu.

Koliko mogu zaključiti iz onoga što ljudi često govore kako upravo sreću povezuju sa uspjehom
i idealnim tj. savršenstvom, a to je "ništa" onda ne vidim kako može postizanje nekog cilja
donijeti išta drugo osim zadovoljstva.

Dakle bilo bi to zadovoljna osoba=uspješna osoba na bilo kojem području.

I to opet ne podrazumijeva da je ta ista i sretna.

[Aven]

U zadnji čas si postala, a?

Radila sam ujutro sto kućanskih poslova ZA KOJE MI NITKO NEĆE PLATITI pa nisam stigla ranije.

Sad vidim da imam i milijun grešaka.

Uz sve to čak sam intenzivno dva mjeseca i obučavana stručno kako promijeniti upravo taj stav, no nisam uspjela to učiniti još.

Obučavali su te da se uklopiš u kapitalističku mašineriju?

I mene će obučavati još par godina, samo što pritom nisu svjesni da mi je intrizična motivacija upoznati neprijatelja iznutra. *baby.bin.laden*

U biti ono prema čemu imam veliki otpor je serviranje muda pod bubrege. Puno toga mi djeluje suviše umjetno. Iza cijele te priče o etici, poštovanju i timskom radu stoji riječ PROFIT koju nitko ne želi naglas izgovoriti.

Sjajne su ove moderne firme koje kao potiču timski rad, dozvoljavaju da dovodiš dijete, psa ili mačku na posao kako bi ti što više izbrisale granicu između privatnog i poslovnog i dale osjećaj kolektivnog igrača. Vraga bi to itko organizirao za svoje radnike da mu nije bitno generiranje profita. Sve je okej dok ne fejlaš u tome, u suprotnom im se izobliči faca ko starom Bilbu kad vidi da mu izmiče prsten. Pokupi dijete, psa i mačku i bježi doma.

Kad te pitaju za kvalitete i rad u timu, sigurno ne misle na to koliko si dobar u duši, već na to koliko dobro raspolažeš vještima kojima bi motivirao kolektiv i pretvorio ga u učinkovitu mašineriju za zgrtanje novaca. Al' valjda je ljudima, koji i nisu toliko materijalno orijentirani, lakše kad im se sve umota u sjajni celofan od kojeg se ne vidi pravi sadržaj kutije.

Dakle bilo bi to zadovoljna osoba=uspješna osoba na bilo kojem području.

I to opet ne podrazumijeva da je ta ista i sretna.

Rekla bih da je sreća puno šira kategorija od zadovoljstva, a zadovoljstvo je preduvjet za sreću.

Dakle, imaš nekoliko aspekata u životu koji su ti bitni i kad ostvariš neki od njih osjećaš zadovoljstvo.
No to ne znači nužno da si sretna jer su drugi aspekti/težnje ostali neostvareni.

Po toj računici bi sreća bila uspješna realizacija i zadovoljstvo na svim bitnim aspektima za život pojedinca. A to bi pak bilo jednako uspjehu. : )

[Jadzia Dax]

Uspijeh mi je svaki izazov/problem kojeg uspješno riješim.
To mogu biti fizički izazovi, poslovni, intelektualni and so on...

Ne smatram se uspješnom osobom ali uspješno radim na tome .

Yep, moje viđenje uspjeha uvelike se podudara sa društvenim viđenjem uspješnosti, no opet se razlikuje u bitnim stvarima.
Ustvari samo je kategorizacija ista


Poslovni uspjeh:
Ne čini mi se kako je u društvu uspjeh striktno vezan za broj nula na bankovnom računu, više je vezan za moć i status, a ponekad čak podrazumijeva stručnost na određenom profesionalnom području . Meni je stupanj obrazovanja i poznvanja materije jedino mjerilo za uspiješnu osobu

Osobni uspjeh:
Ne znam zašto je u našem društvu cjenjenije odštancati petero djece do tridesete nego popeti se na Everest
Naravno da roditeljstvo treba cijeniti, nije mi namjera to podcijenjivati, samo mi nije jasno da zašto se ljude koji nemaju/ne žele dijecu ili obitelj smatra neuspješnima , pogotovo ako su žene. A objasniti nekom da ne želiš djecu/obitelj je kao da objašnjavaš postojanje TV-a Krapinskom pračovijeku -pun k... naporno.

Ostali uspjesi:
Sport, zdravlje, odricanja, izgled, volontiranje, društvena prilagođenost

Sport: U nas se cijeni samo prvo mjesto u profesionalanom sportu, sve ostalo je nešto drugo.

Zdravlje:
Generalno se ne cijeni, cijeni ga samo onaj ko ga nema u tome trenutku, a ljudi često zaboravljaju da (izuzev rijetkih iznednadnih pizdarija), samo smo zaslužni za njega. Banalni primjer je prestanak pušenja. Ako te i pušač slučajno podupire što si prestao pušiti, podupire te jer upravo u tom trenutku zbraja koliko si para time uštedio i računa da li mu se to isplati. Da ne govorimo što ti se dogodi kada umjesto pive naručiš vodu, kada umjesto bureka na posao nosiš piletinu i salatu ili neku drugi unaprijed skuhan ručak.

Izgled: Jako se cijeni, ali samo ako je bogomdan. Veliki je neuspijeh ići u teretanu pa imati pločice, one moraju biti tu po volji Svevišnjeg

Volontiranje/civilno društvo: Neću ni komentirati koliko naše društvo cijeni volontere, a da, uspjeh je odvojiti vrijeme danas.

Tečajevi, učenje i sl.: Uvijek pokušavati otkriti i naučiti nešto novo je uspjeh, nitko ga naročito ne cijeni, ali je uspjeh

Društvena prilagođenost: Ne smatra se uspjehom biti normalna osoba.

[backspace]

Nisam citala sve postove, pa ovako odokativno bih se slozila s bashuljom.
Bili cvit, ne ide se u definiciju srece, slobodno svatko od nas ima svoj recept, ali ako se osjeca sretnim/zadovolj(e)nim, well, to jeste i za mene uspjesan covjek.

[Aven]

Nemam problema s time. Problem nastaje kad mi drugi ljudi to pokušavaju učinit problemom, tj. pokušavaju me natjerat da se loše osjećam zbog same sebe ako nemam nešto što oni misle da bih trebala. Bullying, basically.

To mi se gotovo redovito događa s par jadnika na jednoj strani obitelji kad se nađemo na većim obiteljskim okupljanjima. Ponekad je toliko suptilno da ni sama nisam sigurna jesu li svjesni što rade, a nekad je tako podmuklo pasivno-agresivno da bih im najradije nabila onu grabilicu za juhu tamo gdje sunce ne sija. Ne zato što mi smeta ono što govore, nego što to uopće govore. I misle da bi me trebalo bit briga.

Ne volim kad me ljudi silom pokušavaju natjerat da mi bude stalo do nečeg do čeg mi nije stalo. Sve ove godine mog ignoriranja, i još nisu naučili lekciju. Onda sam shvatila da to ne rade zbog mene, nego zbog sebe. Imaju se potrebu uzdići jer su zapravo toliko jadni da se ne mogu osjećati dobro ako se netko s kime se uspoređuju ne osjeća loše i zavidi im. Težak je to život, biti toliko ovisan o tuđem mišljenju.

Da, tu dolazi do očitog razilaženja percepcije/pritiska društva i pojedinca koji ne pliva niz tu struju. Ovo tvoje „veselo“ društvo za stolom mi je vrlo poznato.

Čemu edukacija u bilo čemu ako promptno nije profitabilna i društveno korisna? Koga briga zadovoljava li to i usrećuje li tebe ako nije utrživo i vidljivo svačijem oku. Kakav je to uspjeh?

Kapitalizam i tempo današnjeg života ne pita puno za tvoje autentične želje, osjećaje, težnje i kakav tempo ti najviše odgovara. Ako želiš visok profit i status, prikloni se pravilima i borgovskom mentalitetu. Što si karakterno bliže zahtjevima modernog društva, to ti je lakše. Survival of the fittest, reko bi Darwin. I tu se ljudi u poziciji moći s adekvatnim paketom karakteristika znaju potpuno izgubiti i otuđiti, pa na ljude gledaju kao na usputno sredstvo/potrošnu robu za produciranje profita i/ili emocija kroz svakojake oblike odnosa.

Blizak mi je koncept „nevidljive ruke“ starog Adama Smitha koji je smatrao kako pojedinac koji kroz osobno zadovoljstvo i dobro za sebe, kao nekom nevidljivom rukom vođen, zapravo ostvaruje dobro za sve. Slijedeći svoj interes, često efikasnije promiče javne interese nego kada bi ih stvarno namjeravao promicati. No to je generalno vrijedilo za 1776. kad je Smith napisao „Bogatstvo naroda“ i zaista su malobrojni koji u modernom društvu dugoročno uspijevaju na taj način. Ne kažem da nema takvih ljudi, ali ih osobno ne poznajem. Ne vidim da su ljudi sretni neko duže vrijeme. Ili možda nešto ne štima s mojim očalama.

Zbilja ne čudi što je danas užasno teško (posebno kod srednjeg društvenog sloja) naći dugoročni uspješni balans između privatnog i profesionalnog, a pritom ne ići u minus na računu, ne dizati kredite i ne zaduživati se. Uz sve to, kvalitetno odgojiti djecu se čini kao nemoguća misija. Kao posljedica svega toga, uz sav tehnološki, znanstveni i civilizacijski napredak društva, depresija postaje bolest 21. st. Ne bira vrijeme, mjesto ni statusni nivo.

[Gost]

Obučavali su te da se uklopiš u kapitalističku mašineriju?

Da odnosno kako da ih konkretno s*ebem necelofanski rečeno (radnike) upravljajući emocijama za što sam kaže ekstra nadarena bez da se moram obučavat (iako se jesam p(r/)o(d/)učavala u razdoblju još desetak godina prije toga rano sam počela nažalost bolje da nisam nikad) iako neki i s tim muku muče.

Ekonomiju tj. bankarski sustav sam prošla nakon toga isto trajanje dva mjeseca, a to još više na povračanje baca.

U nekim trenucima poželjela sam da sam idiot i da se ni potpisat ne znam te da ništa i ne osjećam niti znam toliko psihologije i ekonomije. Ionako se teže invalidno ponašam na svakom području.

U biti ono prema čemu imam veliki otpor je serviranje muda pod bubrege. Puno toga mi djeluje suviše umjetno. Iza cijele te priče o etici, poštovanju i timskom radu stoji riječ PROFIT koju nitko ne želi naglas izgovoriti.

Sjajne su ove moderne firme koje kao potiču timski rad, dozvoljavaju da dovodiš dijete, psa ili mačku na posao kako bi ti što više izbrisale granicu između privatnog i poslovnog i dale osjećaj kolektivnog igrača. Vraga bi to itko organizirao za svoje radnike da mu nije bitno generiranje profita. Sve je okej dok ne fejlaš u tome, u suprotnom im se izobliči faca ko starom Bilbu kad vidi da mu izmiče prsten. Pokupi dijete, psa i mačku i bježi doma.

Točno to.

Kad te pitaju za kvalitete i rad u timu, sigurno ne misle na to koliko si dobar u duši, već na to koliko dobro raspolažeš vještima kojima bi motivirao kolektiv i pretvorio ga u učinkovitu mašineriju za zgrtanje novaca. Al' valjda je ljudima, koji i nisu toliko materijalno orijentirani, lakše kad im se sve umota u sjajni celofan od kojeg se ne vidi pravi sadržaj kutije.

Pa i je cilj da ti sebi to tako prikažeš odnosno olakšaš, jer ako si želiš otežat kažu samo dajte.

Rekla bih da je sreća puno šira kategorija od zadovoljstva, a zadovoljstvo je preduvjet za sreću.

Dakle, imaš nekoliko aspekata u životu koji su ti bitni i kad ostvariš neki od njih osjećaš zadovoljstvo.
No to ne znači nužno da si sretna jer su drugi aspekti/težnje ostali neostvareni.

Po toj računici bi sreća bila uspješna realizacija i zadovoljstvo na svim bitnim aspektima za život pojedinca. A to bi pak bilo jednako uspjehu. : )

Po toj računici da, ali ipak nije.Smatram da zadovoljstvo nije preduvjet za sreću.

Dakle ako sve ostvariš tek onda si sretna? Ja sam sretna bez da ikoji aspekt ostvarim. A mogu u isto vrijeme biti i zadovoljna svim ostalim
aspektima i uspješna, a i nezadovoljna i neuspješna u pojedinim.

Sreća je nešto kao "flow". Npr. glazbenik stvara pjesmu i sretan je u tim trenucima, a nezadovoljan
kad je stvori, pa i neuspješan, a može biti i zadovoljan i uspješan.

[Aven]

Po toj računici da, ali ipak nije.Smatram da zadovoljstvo nije preduvjet za sreću.

Svatko ima svoju definiciju sreće. Kao i uspjeha, zadovoljstva i sl.

Propustila sam napisati da je ono moja.

Npr. glazbenik stvara pjesmu i sretan je u tim trenucima, a nezadovoljan
kad je stvori, pa i neuspješan, a može biti i zadovoljan i uspješan.

Okej, to su neki momenti sreće i nesreće koji se izmjenjuju.

Za mene bi onda uspješna osoba bila ona koja je dugoročno sretna po svojoj definiciji uspjeha i sreće. Ne mojoj ni društvenoj.

[ariadne]

Čemu edukacija u bilo čemu ako promptno nije profitabilna i društveno korisna? Koga briga zadovoljava li to i usrećuje li tebe ako nije utrživo i vidljivo svačijem oku. Kakav je to uspjeh?

Nikakav, eto kakav. Eksterna validacija je jedina bitna. I ako umireš iznutra, dokle god imaš najmanje dva Rolexa na ruci da ljudi znaju da imaš love na bacanje (aka uspjeh) sve će bit u redu. I još ubaci koju cifru u razgovor kad te nitko ništa ne pita, ne može štetit. Ili još bolje, nosi izvadak s bankovnog računa oko vrata gdje god ideš, pa ne moraš ni pričat. I zapamti, ako ti ikad itko kaže da si šupak, to je zato što su zavidni. Mission accomplished, success acquired. Much happy. Many fulfillment. Wow.

Pročitala sam nedavno da je netko napravio mobilnu aplikaciju koja se zove "I Am Rich," košta 999$ (valjda je limit) i ne služi apsolutno ničemu. Čak je pisalo i koliko ljudi ju je uzelo. Ja ju zovem "Euthanize Me" aplikacija. Ko onaj neki mali što na Instagramu slika sebe kako Cristalov šampanjac prolijeva u pozlaćenu WC školjku. Nevjerojatno.

Još samo da uslika svoje govno u tom WC-u i kaže kako je sve to kavijar.

[Aven]

I zapamti, ako ti ikad itko kaže da si šupak, to je zato što su zavidni.

You are probably going to be a very successful computer person. But you're going to go through life thinking that girls don't like you because you're a nerd.
And I want you to know, from the bottom of my heart, that that won't be true. It'll be because you're an asshole.

[Gost]

Okej, to su neki momenti sreće i nesreće koji se izmjenjuju.

Za mene bi onda uspješna osoba bila ona koja je dugoročno sretna po svojoj definiciji uspjeha i sreće. Ne mojoj ni društvenoj.

Pa sreća i je momenat/i koji se izmjenju tj. savršena kao krug, jer pravac to nije (nekud vodi pa podrazumijeva cilj/očekivanja/uspjeh/).

Nema dugoročno sretna, jer sreća je nemjerljiva u vremenu i prostoru ili na ljestvici koliko ste sretni odredite. Ili ste sretni ili niste. Vrlo jednostavno, a sreća i je jednostavna.

Da skroz pojednostavim. Dijete kad pitaš je li sretno odgovorit će jednostavno.
Sreća ne može biti uvjetovana nikakvim društvenim normama.

Ali zato može uspjeh da koji je kompliciran.

Npr. probudim se ujutro, a sinoć su mi isključili grijanje zbog neplaćenih računa koje ne mogu platiti, jer nisam dobila plaću. Vani lijeva
kiša kao iz kabla. Sve je tmurno, hladno i moram na posao kojim nisam zadovoljna. Nemam nikoga ni da me zagrije, jer sam se posvađala s dečkom zbog istresanja na njega koji već mjesecima ne radi, pa se pokupio ko pi*kica kod mame.
Najbitnije je da sam sretna.
Zato što ću se uskoro dokopati novca i platiti račune te ostati bez posla i naći bolji posao te postati uspješnija nego do sad. A i s dečkom ću srediti čim prije. J*biga nisam zadovoljna sad niti uspješna, ali ide se k tome cilju.
A to ću zato što sam sretna. Pa kako bi nesretna uopće i mogla dalje. Ubila bi se čim izađem pred zgradu bacajući se pod jureći automobil, a sve to od teške nesreće, nezadovoljstva i neuspjeha.

[Aven]

Društvena prilagođenost: Ne smatra se uspjehom biti normalna osoba.

Jasno nam je valjda da za statističku većinu hrvatskog društva korisnice ovog foruma ne bi bile normalne osobe.

Neovisno o tome, kako bi ti definirala normalnu osobu?

Ta riječ normalno se stalno provlači, a onda kad dublje zagrebeš, ispadne da svatko ima neku svoju viziju normalnog.


@bili.cvitak:

Dozvoli mi da imam svoju definiciju uspjeha i sreće. Hvala.

[Kelt]

Uspijeh mi je svaki izazov/problem kojeg uspješno riješim.
To mogu biti fizički izazovi, poslovni, intelektualni and so on...

Ne smatram se uspješnom osobom ali uspješno radim na tome .

Yep, moje viđenje uspjeha uvelike se podudara sa društvenim viđenjem uspješnosti, no opet se razlikuje u bitnim stvarima.
Ustvari samo je kategorizacija ista


Poslovni uspjeh:
Ne čini mi se kako je u društvu uspjeh striktno vezan za broj nula na bankovnom računu, više je vezan za moć i status, a ponekad čak podrazumijeva stručnost na određenom profesionalnom području . Meni je stupanj obrazovanja i poznvanja materije jedino mjerilo za uspiješnu osobu

Osobni uspjeh:
Ne znam zašto je u našem društvu cjenjenije odštancati petero djece do tridesete nego popeti se na Everest
Naravno da roditeljstvo treba cijeniti, nije mi namjera to podcijenjivati, samo mi nije jasno da zašto se ljude koji nemaju/ne žele dijecu ili obitelj smatra neuspješnima , pogotovo ako su žene. A objasniti nekom da ne želiš djecu/obitelj je kao da objašnjavaš postojanje TV-a Krapinskom pračovijeku -pun k... naporno.

Ostali uspjesi:
Sport, zdravlje, odricanja, izgled, volontiranje, društvena prilagođenost

Sport: U nas se cijeni samo prvo mjesto u profesionalanom sportu, sve ostalo je nešto drugo.

Zdravlje:
Generalno se ne cijeni, cijeni ga samo onaj ko ga nema u tome trenutku, a ljudi često zaboravljaju da (izuzev rijetkih iznednadnih pizdarija), samo smo zaslužni za njega. Banalni primjer je prestanak pušenja. Ako te i pušač slučajno podupire što si prestao pušiti, podupire te jer upravo u tom trenutku zbraja koliko si para time uštedio i računa da li mu se to isplati. Da ne govorimo što ti se dogodi kada umjesto pive naručiš vodu, kada umjesto bureka na posao nosiš piletinu i salatu ili neku drugi unaprijed skuhan ručak.

Izgled: Jako se cijeni, ali samo ako je bogomdan. Veliki je neuspijeh ići u teretanu pa imati pločice, one moraju biti tu po volji Svevišnjeg

Volontiranje/civilno društvo: Neću ni komentirati koliko naše društvo cijeni volontere, a da, uspjeh je odvojiti vrijeme danas.

Tečajevi, učenje i sl.: Uvijek pokušavati otkriti i naučiti nešto novo je uspjeh, nitko ga naročito ne cijeni, ali je uspjeh

Društvena prilagođenost: Ne smatra se uspjehom biti normalna osoba.

Sviđa mi se ovakva društveno-socijalna analiza uspjeha. Prilično si realna, iako i dosta pesimistična. Ne voliš ti baš ljude, ha?
Znam dosta ljudi koji zaista, kako ti kažeš, cijene samo prvo mjesto u sportu i smatraju osobe koje nemaju djecu neuspješnim itd itd... ali isto tako znam i dosta ljudi koji to ne rade i takve ne izbjegavam. Ajde molim te, da su zaista većina ljudi takve sirovine kako si ti to prikazala, zašto onda ja znam toliko predivnih ljudi koji nisu takvi?? Ono, s kim se ti družiš i u kojoj zabiti živiš? Ne znam što bi drugo rekla od pustog iščuđavanja...

[Gost]

@bili.cvitak:

Dozvoli mi da imam svoju definiciju uspjeha i sreće. Hvala.

Uspjeha da, a o sreći se može raspravljat do u nedogled tj. tražit definicija koja je nepotrebna.

Zapravo svatko ima svoju kao i za normalnu i nenormalnu osobu.

A znamo što je neprilagođena osoba. To znamo. To je ona koja se nije uklopila u određeni sustav.
Često se koristi i "Jesi ti pala sa Marsa?"

[Bash]

kad osoba pogleda svoj život i vidi da joj ništa ne nedostaje, da je postigla svoje ciljeve i zadovoljna je svim, to je sretna osoba i time uspješna osoba. na to mislim pod sreća, a ne na spur of the moment volim svemir jer sam pijana sreća.

[Gost]

^

Bilo bi glupo da tvrdim kako znam na što si misila.

Ušla sam u širu raspravu da.

Svijesna trijezna osoba može bit sretna ni pod kojim uvjetima opisanim.

Kad postigneš jedan cilj postavljaš drugi i ideš dalje do novog uspjeha/zadovoljstva.
Nije pravilo iako postoje oni kojima uvijek nešto fali i nisu zadovoljni bez obzira na postignuti uspjeh da i oni koji jesu žele dalje.
Tu kraja nema osim kad fizički više nismo prisutni.

Slažem se kako se ne slažemo.

[Aven]

Za mene bi na Gabičinom mjestu, recimo, bila sreća da sam nakon snimanja ovog spota spavala s Majom Vučić.

[Gost]

Ne da mislim nego znam da je najveći uspjeh postići unutarnji mir
,a to možemo ako smo sretni.

Ne moramo za to čak imati ni idealne uvjete, ovakvu ili onakvu odjeću, ovakvu ili onakvu frizuru, mjesto, vrijeme, pa čak ni osobu.

Možemo to učiniti bilo gdje, bilo kad i kad mi to odlučimo.

Veliki je uspjeh i moći podijeliti mir s nekim.

A Josipa dobro pjeva da je život samo most. Izmjenjuju se zadovoljstvo i nezadovoljstvo...uspjeh i neuspjeh.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=L3-TFmDaDhY[/youtube]

[omnia]

^A, što, to su neka uvriježena pravila primjenjiva na sve ili to vrijedi samo za tebe?

[Gost]

^
Vrijedi za sve koji tako misle, znaju odnosno funkcioniraju.

Poštujem i sve koji misle, znaju i funkcioniraju drugačije.

[Jadzia Dax]

@Aven
Pod normalnim u ovom kontekstu sam mislila na onih par ljudi koji ne bacaju tanjure po kući i nemaju tantreme na poslu, u kafiću ili jednastvno NEMAJU tantreme za svaku phizhdariju, mogu raditi i funkcionirati u timu (poslovnom, prijateljskom, obiteljskom) i nemaju neodoljiv poriv da te hebu u zdrav mozak iz čiste dosade.
DA. Znam da oni postoje.

Ma ustvari, mislila sam na ljude koji stvari rješavaju mirno, razgovorom, nisu eksplozivni, odrasli ljudi.


@Kelt
Vjerovala ti ili ne ja sam najoptimističnija osoba koju poznam .

Ne voliš ti baš ljude, ha?

Ma tko ti je to rekao, to je čista i apsolutna laž

Naravno da nisu svi ljudi sirovine, đizs, pa bar ja stvarno imam prekrasne ljude oko sebe. No, to ne znači da iako je moj prvi post pun sarkazma, možda više čak u svrhu pokušaja humora nego opisa realne situacije, da u njemu nema istine.
Ako uspjeh gledamo kao sklop stečenih znanja, doprinosa u društvu i doprinosa u privatnom životu kroz prizmu društva gdje praktički radimo za kikiriki i gdje su šanse za samoostvarenjem u bilo kojem pogledu sve manje i manje, gdje je najveća takozvana moralna vertikala religijska institucija sumnjive povijesti, onda se i društvo trebalo prilagoditi pa je snizilo kriterije za uspijeh.