Preslobodnost

[FleursDeMal]

Ma, meni nije bas nesto do smalltalka sa nepoznatim ljudima. Ajde, kad tek pocinjem sa novom poslom, onda se naviknem na to, iako ne maram, ak me se pita o privat stvarima (imas li decka, sta studiras, bla bla). Posao je posao in nije mi do stvaranja prijatelja.

Ili ponekad, gdje mi se prica sa nepoznatima, al to je rijetko.

Jedan put isla sam u Tuš trgovino i jedna bakica me "napala", dok ja vezem cipele Samo sam se nasmehnila i idem dalje kupovat. Onda me opet zatekne kod kruha i bla bla, njena maca radi to i to ... Huh, izbacim "aha, ooo, stvarno" i idem dalje. Al koji pas me gurao, da idem na isto blagajno ko ona. Uzas! Onda pocela pricat, kako jo podsjecam na njezinu cerku i kako je kupila meso za macu i bla bla itd. samo sam kimala i se smjeskala, al nije pokupila.

Moja matka je sasvim druga. Voli pricati sa posvim nepoznatim ljudima: na blagajni, na posti, u banki, na avtobusni postaji, tek u avtobusu, doh.

Kad prvic idem u neko novo drustvo, ne pricam puno (ovisi, koje namene imam ) ali kad se dobijem s kom prvi put (nije to dejt!), neugodno mi je, ako ta osoba pocne pricati sasvim osobnim stvarima ili pocinje sa ovim tipicnim sex humorom, like c'mon.

[lucretia]

ili pocinje sa ovim tipicnim sex humorom, like c'mon.

da, to i meni smeta. zaboga, za sve postoji vrijeme

[Andain]

Primjetila sam isto da kad se nadjem u novom drustvu, ugodnije se osjecam sa tim tako "slobodnim" ljudima, ali samo dok ne prodje prvobitna neugoda, odmah nakon toga mi smeta ako me bez beda pocnu zicat novac, zezat se na moj racun (mislim haaloo, tek se znamo sat vremena), pricat mi neke svoje zivotne price i probleme i tako.

Volim otvorene i slobodne ljude, ne volim prenametljive. Nisam čitala ostale postove pa je moguće da ponavljam nečije riječi, al recimo to ovako..volim kad je netko toliko otvoren da mu/joj nije bed maknuti mi vlas kose s majice premda smo se tek upoznali:D, pitati me nešto osobnije, reći o sebi nešto osobnije, pokazati sviđanje, biti taktilniji/a (to jako volim) i sl.

Ne volim kad kad bučne osobe koje nemaju takta u ophođenju zamjene otvorenost s nepristojnošću pa pitaju osobnije stvari koje su na granici neukusa, pričaju o sebi osobnije stvari van granice neukusa (ok, to me ne smeta toliko, nek priča što želi ), i taktilna je sa mnom premda ne kuži da mi je antipatična na prvu loptu (a brijem da itko s imalo emocionalne inteligencije isto kuži na meni).

Dakle, moja simpatija prema otvorenim osobama ovisi o tom koliko su one pozitivne i imaju takta u svom otvorenom ophođenju, a koliko su zaprave neukusne pod tom krinkom direktnosti. Rekla bih da sve skupa ima i nekakve veze s emocionalnom inteligencijom

[zwarte paard]

ovisi o raspolozenju.
volim otvorene ljude, ali ne bezobrazne. ne volim kada mi se ne prica, a netko me bombardira uz procjenu da sam zatvorena...

ne podnosim direktna pitanja vezana za moju intimu. tada se ne salim

kada su bezobrazni, odgovorim ali slazem. skuzila sam da je to balans. mirni oni, mirna ja. bolje nego gubiti vrijeme na cooliranje. kada ljudi skuze da si ih slagala, onda se uglavnom ne osjecaju dobro. kao da s epodrazumjeva da prema svima trebas biti dobra i iskrena, pristajati na tudje zamisli. tjera ih na razmisljanje zasto? odgovor je zato sto nisam prihvatila da se zbog njih osjecam lose i vratila cam ljopticu.

znam mljati, posebno s prodavacima na pijaci o svemu...to bude toliko srcano da se nekada pitam da li je normalno da me ljube kada se vidimo drugi puta. kada su ljudi ok onda i ne treba neki zalet za bliskost...samo si sretna. barem tako mislim...

sjesti s dobrim komadom budale na kavu je suuuuper a tko misli da je njegova zivtna prica vau i da svatko mora o njoj sve znati...eeeh, taj ni za milijun godina nece shvatiti s kim sjedi na kavi.
tko misli da mora znati sve o mojoj zivotnoj prici, malo se iznenadi, jer sam sva u sada. kao da zadnjih 15 godina mog zivota ne postoji kronoloski.

dajem bonus ljudima s problemima, jer je to proces dolaska k sebi kada prepoznam da se o tom radi i da ima terapijski ucinak. to su specificne situacije koje se desavaju u koraku, ponekada me uhvati majka tereza kompleks nespremnu. samo zaskoci. nije da volim, ali odradim najbolje sto mogu.


inace sam susretljiva u smislu pruzanje potpore, ali to je odluka koja ne znaci da se znamo i da o tebi moram imati misljenje. to je tako, da svijet bude koordiniraniji i da se pozitivni resursi ostvaruju.

volim brbljive ljude, ali jos vise kada se s nekim podudaram na osnovu iskustva iodluka koje smo pojedinacno donijeli nekada zbog necega dok se nismo sreli, niti znali. upoznavanje je poroces u kome doznajes zasto se netko ponasa kako se ponasa i zasto je to sto jeste danas, sada...u tom trenutku dok se nedovezujete kroz komunikaciju..
to otvaranje volim, ali ono bas nema neke veze s lupetanjem, koje volim onako...svakodnevno da ne bude tromo i dosadno...

maloprije je npr autobus roknuo pjesaka i bila je muk situacija na ulici. tragedija. tada se suti, ne volim ljude koji to ne razumiju ili koji ce tada pricati. mislim da je to neotesanost. takvu vrstu otvorenosti ne volim. gadljiva mi je.

[megan]

Manje mi smeta kad je netko prezatvoren, nego kad mi uzrokuje nelagodu, bilo pitanjima, bilo svojim pricama. Iako sam imala situacija kad sam vec nakon kratkog poznanstva pricala o vrlo intimnim stvarima, a da nijednoj strani nije bilo neugodno. Stvar je osjecaja, prilagodbe.
Za sebe bih rekla da sam zatvoreniji tip. Ako i pricam naizgled dosta o sebi u pocetku, moguce da 'koristim' situaciju da sagledam objektivno neka svoja razmisljanja. Ovo bi cak moglo u onu temu o priznavanju o sebi, iako radim to imajuci na umu osobu s druge strane.
Sto se tice dodira, tu sam, rekla bih, jos zatvorenija. Generalno ne volim dodir, osim kod osoba koje mi se u nekom smislu svidjaju. Sto nema nuzno veze s ljubavnim interesom, a ni stvarnom bliskoscu. Ne znam definirati.
A u vezi sam pak ekstra taktilna.

[zwarte paard]

Manje mi smeta kad je netko prezatvoren, nego kad mi uzrokuje nelagodu, bilo pitanjima, bilo svojim pricama. Iako sam imala situacija kad sam vec nakon kratkog poznanstva pricala o vrlo intimnim stvarima, a da nijednoj strani nije bilo neugodno. Stvar je osjecaja, prilagodbe.
Za sebe bih rekla da sam zatvoreniji tip. Ako i pricam naizgled dosta o sebi u pocetku, moguce da 'koristim' situaciju da sagledam objektivno neka svoja razmisljanja. Ovo bi cak moglo u onu temu o priznavanju o sebi, iako radim to imajuci na umu osobu s druge strane.
Sto se tice dodira, tu sam, rekla bih, jos zatvorenija. Generalno ne volim dodir, osim kod osoba koje mi se u nekom smislu svidjaju. Sto nema nuzno veze s ljubavnim interesom, a ni stvarnom bliskoscu. Ne znam definirati.
A u vezi sam pak ekstra taktilna.

zavidim na poslozenosti i smirenosti. u plus smislu.
ima nesto neobicno sto ne mogu pohvatat kod ljudi, ima nas koji kazemo puno, a ne kazemo nista i onih koji kada kazu kazu dosta u jako malo prostora...i onda se ta granica povucenosti cini kao neki trik. tema za promisliti.

[bonaca]

Ja mogu sa svima o svemi kad god i gdje god

necu biti napasna i pitati preosobne stvari,ali cu uci u dublju komunikaciju ako osjetim da bi mogla

[gemini]

Mislim da je problem u definiciji slobode..preslobodnost? Ne, neću nikome reći svoju životnu priču nakon sat vremena..mislim da je to dubina svake osobe koju treba dotaknuti odnosom i povjerenjem...trkeljanje? mislim da je to netko prije rekao..to može svatko, drobiti o horoskopu, najdražoj boji, moru, planinama, sportu, ali to nije karakteristika slobode u komunikaciji..imala sam prijateljicu koja je bila preslobodna..što na umu, to na drumu..jednom prilikom sam sjedila na kavi sa curom iz srednje koja je imala fizičku manu..evo ove sa umom i drumom i puff, šta je tebi, kako, zašto..nikad mi nije bilo tako neugodno..te anegodote sam se sjetila kada sam vidjela ovu temu..uglavnom..ne volim takve ljude, niti sam takva..više volim plesati taj ples u odnosu, zbližiti se, iznenaditi, očarati, razočarati...