^
Yeci,dođi da te nešto pitam.

Meanwhile,razmišljam o Joshu Klinghofferu.
Bila sam prva kad ga je trebalo branit jer zaista ne mislim da je I'm With You loš album,međutim čovjek jednostavno užasno svira uživo.
Ja ne znam je li problem u njemu ili u cijelom bendu,ali nastupi su skoro pa negledljivi.
On ima potpuno drugačiji,prigušeniji,amorfniji stil sviranja od Johna koji,izgleda,funkcionira na albumima,al uživo nikako.
Ni pjesme s ovog albuma ne svira dobro,a starije,Fruscianteove,naprosto kasapi.
Slušam solo na nekoj live verziji Californication i ne znam bih li se smijala ili plakala. To nije solo. To su akordi,pauze,neke random note,tonovi,šuškanje. John radi s tom gitarom što god zamisli.
I što je najbolje,kad je došao krajem 80-ih u bend,isto je tako rasturao njihove tada ranije pjesme.
A kemije je potpuno nestalo.
Flea,koji treba sada bit ključna figura,uopće se ne čuje. Chad ajde,al ipak s manje žara. Al Anthony,zavija ko jelen u šumi,brate.
Uglavnom,ne znam šta možemo očekivat,sad s novim producentom i sve.
Nadam se da će Fruscianteu dopizdit snimat sam sebi pjesme,no offense,vjerojatno sam ja prehung up on tradicionalni format rock pjesme da truly appreciateam njegove eksperimente.
But Frusciante gladly went off and made love to the air with his dancing ribbon...