dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coolira

[zwarte paard]

divno...
napokon je sunce i u bgu osvanulo kao da sam negdje uz more...rimuju se svjetlosti...

nemam fotku, ali je cetvrtak...

cetvrtak

spremio se cetvrtak da pritjera nedjelju kraju,
ali ponekada i cetvrtkom fjake prosetati znaju.
dodje mu to nesto kao temperatura,
i gore od ponedjeljka tetura.
kada je on takav,
i petak je fjakav.
s termometrom u ustima pod palmom lezi,
umjesto da na srijedu da zbog nezavrsenog posla rezi.
evo ga stize jos malo ljeto,
rece zbog nemoci sa sjetom.
ali tako je to kada fjaka svlada,
nema onda, neeeeema rada.
ako hoces ti,
onaj do tebe nece...
fjaka zna na koga i kada da udara.
a petak se samo lezerno smjesi,
i dobaci pokoju da cetvrtak utjesi.


samo uzivaj str8

[zwarte paard]

Koji je ovo kurac?- upita jednom neka.
Ovo je

Povratak u buducnost.

...ali nista se ne zna jos.

Glavni lik: PocketRocket, tulaberry, helium, nimi...(u iscekivanju epizode povratka i nadahnutosti imena)

povratak PocketRocket, tulaberry, helium ili koliko ih je dosad je vjerojatan u budućnosti, ali o tom potom.

Ocekujemo je. Koga?
Jos ne znamo kako se zove.
kako izgleda?
Nekako.
Kako nekako?
Ne znam.
Tko je ona?
Ona je rocket pocket.
ona je tulaberry
ona je helium.
ona je nimi.

Sta nije samo jedno.
Jeste, ali nije.
Kako mislis?
tesko je reci.
Zasto?
Mozda ona ima jos imena a ne znamo ih.
Mozda je slapa? (izvini slapo, moram nekoga.)
A mozda je bash?
Nije bash, ona je banira.
kako stvari idu opet ce.
A gdje je sada...

Pocket Rocket je smisljala sto ce napisati Nimi, Nimi je razmisljala kako ce se sljedece zvati, dok je Helium bila spremna promijeniti glas, ne bi li se primjetila razlika izmenju Pocket Rocket, Nimi, tulaberry i nje.
Pomislile bi da se one barem nekada medjusobno ne vole, ali sve je to isto. Ista namjera, istog segrta. I taj segrt se vraca i vraca, da malo odmori od tolikih verzija sebe koje imena nemaju.
podjelim se i ja nekada, priznajem u svemu ovome, pa na semaforu mi jedna ruka krene desno, jedna lijevo, jedna pravo, a jedna iza. a ona peta se cese po glavi, dok sestom i sedmom trljam oci da obrisem prasinu malo, pa da jasnije vidim sta mi je.
Tako da ja zamjeriti za imena ne mogu.

Pocket Rocket je jednog dana shvatila da ona ne zeli biti Pocket Rocket, jer je ne vole, pa se rodila Helium, da drugacije zvuci. Helium je jednog dana shvatila da ne zeli biti Helium jer je ne vole, a onda se rodila Nimi. I Nimi je jednog dana shvatila da je ne vole, pa se rodila Tulaberry.
i sada cekamo da se rodi neka nova korisnica za kojih mjesec i po dana. To je rodjenje koje toliko traje. Odokativno gledano krece neprimjetnim komentarima, pa se onda desi opet, vise komentara i - ne vole me moram opet da se rodim.
Ima neka bash, stalno nekoga opominje i banira, ali neka. I treba, valjda. Ima i ona ljudskih strane, pojede sendvic tu i tamo. Jadno dijete niti vremana za kuhano nema, a ova se radja i radja. Neprimjereno zaslugama Scully i Mulder su poznati, a Bash sa svojim sendvicem, koja svemirska cuda hendla od dana do dana i gubi zivce s nama ceka to novo rodjenje budnim okom, ne bi li postojao red i zakon, a u tolikim reinkarnacijama, nije lako ostati uravnotezenom.

U svim tim reinkarnacijama, koje su u nekim slucajevima dosta ceste i za vremenski vijek bube koja je dozivjela svoj 4 dan, a peti zavrsila ispivsi prvu i zadnji domestos s poda, kamoli ne za covjeka- izgleda da je ipak Buda bio u pravu. Sve je to nistavilo, da ne kazem nistavno.
A kada ce se osloboditi svega i prestati u nove reinkarnacije? Kada pocne da se voli i da voli.

Budimo blage! She'll be back




(morala sam dakle neke situacije doista trebaju biti zabiljezene...

[str8faith]

hahahaha ja sam za to da se sve odblokiraju ! Povratak odpisanih hahaha

[zwarte paard]

ne treba, uskrsnu same od sebe...ali meni ne smetaju...

[zwarte paard]

https://www.facebook.com/WeAreTheShit/


zenn...kazu da je dobro, pa negdje memoriraj...

mada ovo s govnima mi nesto bas ne baca na dobro...gadljivo mi je...


petak

"vrijeme je poslije za ici van,
pa cu sada pospremiti stan."
a nakon stana cijeli dan sredjuje sebe,
da bude lijep kada dodje medju zene.
uzbudjen je petak,
zbog brzog ritma,
podija, pica i zena.
sprema se polako jer ima vremena.
do sada je sve odradio prethodni dan,
da tjedan moze ici van pred svoj novi kraj.
tako je petak sjeo u taksi,
izasao van da sve zene casti,
u nekim klubovima drzao dobru atmosferu,
a u nekima pustio bagru,
ima i petak pokoju kariku slabu.
ne stigne bas svugdje proci,
pa nekima petak na srijedu lici,
i dalje ne mogu sve stici...
a treba nekada samo malo,
da ruku petku damo...
i da se dobro prodjuskamo.

[shizika]

ooooooh volim te dok drzis noge na stolici u dnevnom boravku i kuliras

[zwarte paard]

ooooooh volim te dok drzis noge na stolici u dnevnom boravku i kuliras

sjedila sam za masinom sila sam...
pitali me oficiri cija sam...
ne pitajte oficiri cija sam,
vodite me vasoj kuci vasa sam!

kada ces me prestati zajebavati shizz?

luudo jedna...ko te ne zna...eeeeeh..



cmok!

[zwarte paard]

i btw prenijela si mi nostalgiju...
bas mi se nesto otvorio taj dio...nesto sam se svega sjetila, zadra, kolovara, cura, zena...atmosfere.
provali kuda smo se rastrkale sve...i sada da nisi potegnula temu crola, ne bih shvatila koliko sam se umorila od stalnih promijena i novih ljudi...bas mi nesto toplo kada se sjetim minulog vremena ukljucujuci i njegove nedostatke.

ali srca su nam velika da se opet rodi
a gdje je phos? kako se do nje dolazi?

godinama kada mi je bilo napeto nisam mogla na crolov party, a sada me nista ne vuce. jednom cu morati skupiti old garnturu da upoznam zene tog doba u kome sam htjela biti tamo. jebem rani srednji vijek i bizant i romaniku i gotiku.

[shizika]

Ja sam sreco mislila da si ti upoznala sve lezbe,
Za vrijeme jazzVe ) Hahahhaha a i mene nostalgijica uhvati kad se sjetim :suzica:
Uglavnom poželjela sam te se :* love u

[zwarte paard]

meni se ceifi....

nemas pojma koliko...

i ide mi se prema moru...i bleji mi se uz neku finu hranu...fali mi domaci ambijent sa zenama koje vole jesti i pijuckati ida sve bude na nivou...
jos nisma u stanju organizirati i mal oje komlicirano, ali hocu da se desi...

i ja bih sada....

[shizika]

I meni se ceifi :*

[zwarte paard]

u mostaru si...dakle ...to je to

ubodi neku setnjicu za mene...

kao da te vidim kako na krevetu s mob ili laptopm gledas koga ces zezati... kao da te vidim...

[shizika]

Ta poza, cigare nes (ali nije od vanilije, classic)... Šetnja nije moguća danas, kiša, a ja po kiši ne šetam. A ne zezam nikog, ostarila sam moja oh.

[zwarte paard]

ma nesto si mi potistena...

i ovdje je kisa. samo ti lijepo chill preda se i lagano

p.s. jos uvijek si mladja od mene...slab ti je izgovor

[shizika]

nisam potistena, nego smirena dobila svoju dozu seksa, ljubavi, svega.. pa sam relax na najjace

[zwarte paard]

servisirana!

ako, ako...i treba!

ziiivila ljubav!

[zwarte paard]

Zenija je samo utihnula....


Eeeeeeee...


Ne valja tooo....

[zenia]

Evo me evo me. Ajme skoro pa zivim u autu
Posao mi je postao krajnje dinamican pa nekako
ne ubodem vremena za upalit net.
Zao mi bude na momente sto ne mogu da slikam u voznji bas tu i tamo ubodem neki filmski prizor zalaska sunca iznad autoceste, neki prazan put usred nicega i rozo nebo, gradske ceste nocu... Bile bi tako zakon fotke. Ovako su samo zarobljene u mojoj memoriji.
Da smislim kakav nacin da instaliram kameru na haubu to bi bilo zakon.

[zwarte paard]

ja ne vozim pijana, ali fotkam u voznji...

neka te, neka...

[zwarte paard]

Adnain sretan ti rodjendan

da budes i dalje dio crola, jer je lijepo citati tvoje postove. nije za raspravu i niti ja se ne slazem sama sa sobom u ovoj pricici i nema veze, ali ovakva je ispala. i zelim ti da posjetis manajlovacki buk, kao i svim zenama, samo ne sada. ima stvarno puno zmija.

ovo je prozor na jednom mlinu, gdje sam znala da cu nesto napraviti s njim- malo sam zbrzala jer ti je ipak danas rodjendan.

NEMA NASLOV

Bio je suncan dan kada je rodjena. To nije imalo veze s njom, bas kao i nista drugo izvana kasnije. Resetke su je cuvale. Zidovi su za nju disali, a vrata su postojala da ih vidi i ne prolazi kroz njih.
Bilo bi sve tuzno da iza resetaka nije rasla. Rast je proces u kome resetke ne postoje. Skrivena onom sto je vani, nije bila lisena vlastita pogleda prema van. Mogla je zasluziti da ga bude lisena, ali nije bilo potrebe, ono u sto je narasla bilo je plemenito, a plemenitost se uz zidove vere popot brsljenja i dize najteze ideoloske krovove sutnjom, cuje se samo razmicanje cigli, a ne rast brsljena. Skoro neprimjetno umjesto u okovima, bila je slobodna medju orobljenima silom.
Sažljevati je poput princeze koja jadna nikada nije uspjela napustiti svoj vizir, ciji pogled nije dosegao dovoljno daleko, bilo bi krivo.
Oko nje je bilo ljudi, ali u ogranicenosti kretanja, govora, svedenosti na bivanje samo unutar vlastite koze, daje prostor koji je siguran, nabijen svime sto je nedohvativo i sto je samo njeno, jer da su joj to uzeli ubili bi je, a svi znamo da je nitko nije htio mrtvu, nego samo sacuvanu.
A mozda nisu znali za te prostore, kao sto ne znamo mi ako pomislimo da je jadna.
Kroz prozor se stotsta vidi. To je zbunjivalo, sve te zene koje slobodno koracaju. Ponekada bi cucnula prepadnuta kada bi joj se ucinilo da je netko preblizu i da je moze vidjeti. Nije htjela da je netko vidi.
Ona nikada ne bi htjela hodati vani, ne bi znala kako se to radi, ali joj je bilo najuobicajenije vidjeti druge kako dolaze i odlaze blize odnosno dalje od zidova njenog obitavalista.
Njen duboki mir promatranja bio bi izlozen hodanju, hodanju kuda ne zna, ali to hodanje bi je lisilo jedinog sto se u njoj moglo razviti, a da je neovisno. Svakim korakom gazila bi svoje postojanje i bila bliza svom besmislu u odnosu na ono sto jeste sada.
Cuvanje ima svoje posljedice. I nista drugacije nije cinila majka koja nije dozvolila djetetu da pridje blize slapovima, kako se ne bi ozlijedilo. Uvijek postojimo u sebi i jedino u sebi, bez obzira da li nas netko cuva ili ne...ali I kada umiremo umiremo izunutra.
Uglavnom je gledala, to je sve sto je mogla. Tako je postala i takva je zeljela ostati.
Hodaci vani su hodali i takvi su zeljeli ostati. Njima je zatvorenost i skrivenost bila pretnja, a njoj iako je skakljalo to sto je svijet vani, pogled kroz prozor, znala je da je strah i cim bi se pojavila naznaka da ce svijet iza resetaka uci u njen vlastiti, cucula bi pod prozor i nadala se da nista nece srusiti resetke. To bi za nju bio kraj.
Nikada nije vidjela svoje lice, vidjela je ruke i noge...vidjela je paukove i bube. Cula je ptice i sum slapova. Nailazili bi ljudi, ali bi i odlazili. Oni su za nju postojali, ona za njih ne.
To odsudstvo njenog postojanja nazvala bih zlocin da izmisljeno prisutstvo postojanja u onima koji su joj ga pricinili nije bio zlocin i da nije rodio nju takvu kakva jeste. To su zene. Kako je osloboditi tolike divote pomaganjem? Bio bi to jos jedan u nizu.
Bila je iznimno tiha u svojim kretnjama, poput rasta drveta. I najtisi govor na njoj bi ostavio posljedice koje ne bi mogle ukloniti nikakve masine koje odavno ne dozivljavamo kao masine. Njoj nisu bile od koristi, ma koliko sofisticirane, bile su grube.
U svojoj osamljenosti druzila bi se i sa usamljenoscu. Kako je drvo slicno raslo, stalno na jednom mjestu, stalno u pogledu na ljude, prepoznalo je usamljenost.
„Gledam te vec 28 godina. Osim noci u kojima spavas tvoj pogled je britak i sa prozora preradjuje svijet okolo. Vidim sve sto vidis i ti. Vidim jos i dalje, ali ti gledas i nikada nista ne kazes. Da mi je znati sto to sve znas?“
Sutjela je, nije smjela razgovarati sa napoznatima.
„I nikada ne pricas.“
Cucnula je pod prozor, njoj se nikada tako ne obracaju.
Danima kasnije nije gledala kroz prozor zbog straha. Zatvorila je oci i sjedila u cosku sigurna da je nitko ne moze vidjeti. To je bila njena obrana. Jedina koju je znala i kojoj je mogla doskociti. Umirala je. Jedino sto je bila, pogled nije mogla biti i umirala je. Gubila je snagu, nije vidjela svjetlost, jos bi tu i tamo cula korake i glasove prolaznika. Strasno je suociti se s necijim obracanjima nakon sto je obracanje zabranjeno i prikazano kao zlocin.
Sto ako podigne glavu i desi se isto? Goriti ce u paklu. Ostat ce dolje koliko god duze moze, pa makar je kostalo zivota. Strasne patnje i kosmare je prolazila. Snovi su bili turbulentni, sanjala je da hoda po van, da je s druge strane prozora, da ne moze uci u svoju prostoriju dok za njom trci mnostvo ljudi da joj kaze sto treba ciniti da bude slobodna. Danima je sanjala isti san i kada bi se probudila drhteci bi zagrila svoja koljena nadajuci se da ce tog dana biti oblacno kako ne bi vidjela nista sto je moze podsjetiti na san i sve te ljude koji trce prema njoj da je spase. Nije htjela gledati kroz prozor. Nedostatak pogleda stvorio je kosmare koji su poput autoimune bolesti nagrizali jedino sto je cinilo onim sto jeste i sto je bilo njen zivot, poglede. Sve zato sto je vanjski svijet, jedno obicno drvo vidjelo da postoji i ucinilo je da zna da ono zna. Ona postoji. Zbog toga je umalo umrla. Nakon nepostojanja, postojanje moze ubiti prilikom svog nastupanja.
Tesko je biti obrnuto od onoga sto smo bile. Priznati sebi, nije lako, a jos je manje bezopasno. Samo ona nije mogla priznati sebi, nije postojala, pe je trebala biti stvorena svojim pogledom na sebe izvana.
Drvo je to znalo. Bilo je starije od nje, ali vidljivo. Da je bila dobro cuvana, tolio da je jedno drvo ne vidi, sada njen zivot ne bi bio u opasnosti.
Bilo je proljece, a u proljece drvece nekada moze osmisliti svoje listove. Tako je drvo podno prozora osmislilo srce za nju. Produzilo je svoju granu kroz resetke i par listova pustilo da je pomiluju po licu.
Skocila se i pobjegla u drugi kut. Iz njega se prebacila u treci i stigla do cetvrtog, a drvo je protezalo svoju granu kuda god se kretala.
Vristala je. Bio je to prvi puta da je pustila glas. Prepala se sama sebe i sve sto se dogadjalo kao da se dogadjalo nekom drugom. Ona je bila netko drugi. Nije znala da moze trcati. Bjezala je od grane drveta. Trcala do iznemoglosti od coska do coska, sve dok se nije uhvatila za resetke i pokusala ih rukama razvaliti da pobjegne. Nije mislila pobjeci, nije mislila uopce. Nije imala gdje nego van, jer je grana stabla bila po svukuda. Ona vise nije bila sigurna.
Ali resetke su je sada ostavljale u opasnosti, ne u sigurnosti. Sve je bilo negativ.
Uhvatila ih je cvrsto i iz sve snage, a nije znala da tu snagu ima dok je pokusavala iscupati ih.
Onda je pocela plakati, da bi na poslijetku kao da nista ne postoji niti van niti unutra vidjela da je drvece puno srca , zelenih srca i da je voda na slapu nabujala. Kao u vakuumu, pribjegla je tom miru koji je bio isti njen i smrt je ustuknula kao i strah.
Bila je stvarna i postojala je unatoc mogucnosti da umre pri prelasku iz nepostojanja u postojanje.
„Nije tako tesko biti s druge strane. „
I bio je to dan kada je izasla izmedju dovratnika koja nisu imala vrata, koja su bila za druge mada je bila sigurna da njima nece proci. Izasla je ne kao brsljen koji dize krov ideologija, nego kao zena koja je svladala nametnute resetke od prije rodjenja.






[/img]

[zwarte paard]

smanjene su fotke ali pogledaj na

http://postimg.org/gallery/1vojb6s8o/61e8e5b1/

jer su ovako malene bezveze ...

[zwarte paard]

zenijoooo

pa u isto vrijeme smo online

a sve se mislim kako te vjerovatno biti nece.

//////////////////

bio jednom jedan div..
kakav div?
veliki div.
i preskocio jedan zid.
kakav zid?
veliki zid.
i sta je poslije bilo zelis li znati?
zelim nego sta.
e pa nema diva,
niti je ikada bilo zida,
ali hajmo na neko pivo,
iza nekog zidica,
cica mica zavrsila je prica


zenijo...

onako samo...

[zwarte paard]

Zenijo. Da li si mozda pokojna?

Mislim...nemoj mi se javiti ako jesi..

Samo nesto razmisljam dok bolujem.

Sva smrkljava u best haosu ikada u stanu se mislim da Sam shvatila what's the point?
Kada bi se neka riba zatreskala u ovakvu mene... E to je ljubav.
Sve mi nesto dosta upucavanja u normalnim okolnostima.
Treba poceti od temelja... Da me izljeci... Da skupi bolest I ne zamjeri... Da ide u trgovinu I da joj nista ne bude tesko, pa da mi.dokaze da zasluzuje npr dio ruke za pocetak.
A kada odradi sve za sve dijelove tijela seks.

Uvijek se zajebem I napravim obrnuto, pa popusim...

Hajde, javi se.

Koliko te.nema I Kamenje je postalo biljkama...

[zwarte paard]

COVJEK SLAPA I COVJEK KOJI JE VOLIO CIZME

evo ga slapo...brzinski

Slapa



bio jednom jedan covjek...zvali su ga slapa.

Cesto po oranicama hodao u slapama.
nije imao niti jedne cipele...samo jedne slape, samo slape, plave boje.
nije mu bilo vazno sto na sebi nosi...

Jednog dana naisao na covjeka kome su najbitnije u zivotu njegove cizme...

sta nosis to na nogama, upita covjek kome su cizme najbitnije u zivotu, sretnuvsi covjeka u plavim slapama.
Covjek Slapa ga pogleda.
A sta nosis ti na nogama?
Cizme, rece vazno covjek kome su cizme najvaynije u zivotu.
Lijepe su rece covjek slapa I produzi dalje.
Cekaj, nisi mi odgovorio.
Moram li? Upita slapa mag.
Moras, rece covjek kome su cizme najbitnije u zivotu.
Ako tako kazes, na nogama nosim papuce, plave papuce.
Vidim. Rece covjek kome su cizme najvaznije u zivotu, ali zasto u papucama hodas van kuce? Kako te nije sramota?
Ne sramim se nicega, rece cpvjek u plavim slapama.
Trebao bi, vec se raspadaju. Skoro da vise I nisu plave boje. Odlijepio im se djon, jos malo pa ces pasti na vrh nosa.
Do sada nisam, ne vidim razloga zasto bi pao, kao sto ne vidim razlog zasto da se stidim. I krenu dalje.
Stani , ne mozes otici u sred razgovora od mene.
Mogu, rece covjek slapa.
Ne mozes rece covjek koje su cizme najbitnije u zivotu.
Spreci me onda.
Covjek kome su cizme vaznije od zivota skoci sa svog konja, sakama uhvati covjeka slapu, baci ga na tlo.
Slusaj me papucaru jedan ofucani, kad ti kazem da ne mozes ici u sred razgovora, to znaci da ne mozes. Da li ti je jasno?
Potrudicu se da shvarim, rece covjek slapa, preplasen, ali I dalje miran.
Covjek kome su cizme vaznije od zivota ustade i dok je covjek slapa jos lezao prevrnut na ledjima pored glave stade sa jednom cizmom lijepom, ali opako okrutnom. Vidis sta je cizma, moje noge dosta kroce ovim svijetom. Ne mogu hodati ofucan kao ti. Kada ne znas sto valja ne cjenis nista. Tebi bi bilo svejedno I da hodas bos.
Pridigao se I oslonio na ruke,te covjek slapa prozbori.
Istina, I da hodam bos bilo bi mi svejedno, malo hladnije ali svejedno.
Imas li ti obraza? Nikada nisi cuo da ljudi s prljavim cipelama nemaju obraz, a ti niti cipele nemas?
Nacuo sam nesto tako, ali nisam od mudrosti, pa su mi dovoljne papuce.
Bjednik…zajase konja I odjaha drumom.

Kako to obicno biva. Svijetovi razliciti ne daju mira mislima jedno drugom. A vise misli onaj tko stiska, ondaj tko pokrece, a pokrece valjda zato sto stisce.
Bijednik ni cipele nema. Mene je sramota sto onakav gazi,a iz mog je sela. I covjek kome su cizme najbitnije na svijetu odluci da ce covjeku slapi sutra odnijeti dva para cizama.
Nasao ga je opet u isto vrijeme na istom mjestu kako seta nepregledno dugackim orenicama u svojim plavim slapama.

Donio sam ti nesto, da ne hodas kao prosjak, baci mu dva para cizama.
Evo ti obuj.
Covjek Slapa obu jedan par cizama. Doista je toplije nogama. I cpvjek slapa se zahvali.
A covjek kome su cizme najbitnije na svijetu, osjeti ljepotu davanja, pa niti ne primjetivsi umanji mu se vrijednost cizama.
Nakon par dana, vrati se putem oranica I opet naidje na covjeka slapu u plavim slapama.
Gdje su ti cizme upita covjek koji je mislio das u mu cizme I dalje najbitnije na svijetu…
Bili su neki ljudi koji preko drzava pjesace I od rata bjeze, bosih nogu, puni zuljeva pa sam im poklonio cizme.
Da li si ti normalan, da li znas koliko kostaju te cizme. Hoces d ate ubijem sada? Od koga budalu pravis? Izdera se covjek koji je mislio das u mu cizme najvaznije u zivotu. Od bijesa njegova I drvece povi svoje grane.
Sto si mi ih dao ako smatras da su jos uvijek tvoje?
Ja nisam tvoje cizme…a ako ces na zivot I smrt hajde da to rjesimo odmah sada ili me se okani I ne dolazi vise.
Iznenadjen pozivom na okrsaj covjek kome su cizme najvaynije u zivotu se grohotom odvali smijati…
S tobom da se tucem, sitniji si od zdrebeta, ne mogu od sramote d ate ubijem, pa da pricaju da slabije od sebe tucem.
I tako se vrati covjek kome su cizme najvaznije na svijetu na svoje imanje. Skinu cizme koje sluga ulasti do sjaja.
A covjek slapa nastavi setati svojim oranicama. Daleko je hodao…preko oranica, do korita rijeke, preko kamenja u plavim slapama svladavao je svako tlo.

Moje noge mogu kuda hocu,
I kada sam bos I kada ne.
Sramote ne znam jer sloboda me krasi,
I moje papuce plave sve sto mogu meni su dale.
Stopala su sacuvala od zeblnje I mraza,
A meni I ne treba puno,
Ja mogu I obuven I bos setati svojom sumom.
I kada me upozna citav svijet,
Promijeniti se necu,
Jer samo moje plave papuce meni nose srecu.
Kada ih skinem I ostavim pored praga,
Meni je svaka njihova rupa draga.
Ne mogu meni jedne cizme srcu mile toliko biti,
Ko bi bio ja kada bih zbog cizama papuce mile pozelio skriti?


Sjedio je u jutro I cekao kajganu sa slaninom.
Luda li covjeka, da ludjeg vidio nisam, a sluga mu doneste njegove cizme I obu na jednu nogu.
Gosdpodaru, vasa cizma je blizu kraju, izlizala se koza I poprevke tome nema.
Kako to…prevrnu stol silovito. Kako mislis izlizala se.
Godina joj ima, rece sluga u strahu.
Tako je I bilo…covjek kome su cizme znacile najvise na svijetu, bjese skrhan. Nijedne druge cizme nositi nije htio.
Hodao je bos.
Biva to tako, nanese nas put onim putevima kojima smo vec prosli. Onim putem kuda je mag krocio oranicama.
Zasto si bos?
Moje cizme …rece sa suzama u ocima. Moje cizme.
Hajde da prosecemo.
I covjek spala izu svoje plave papuce da zajedno hodaju bosi.
Ladno li ti je?
Jeste, rece.
Hoces moje papuce?
Necu…
Nista mi cizme zamijeniti ne moze.
A I te dronjke da nosim necu, ponosno rece covjek kome su ciyme bile najvaynije na svijetu…

Imao sam I ja puno ljubavi…I svaka me je kostala odricanja. Onda sam shvatio da vise tako necu I da mi je dosta I ovako, da malo hodam, pa makar I bez icega.
A sta si imao?
Sve…
I konje ljepse od tvoga, I kuci ljepsu od tvoje, I sluga vise nego ti.
I onda jednom sam samo jedne veceri nakon jednog dana odsetao u evo ovim papucama. I nije da ih trebam, ali na nogama mi bjehu, kada sam krocio slobodi pa Ih volim.
I svaki korak mi znaci toliko dag a nikom ne dam…

Volio sam svoje cizme,
Vise nego sebe,
Volio sam svoje cizme vise nego tebe,
Sav taj prestiz volim I sada,
Ali neizmjerno je u meni jada.
Jer ne mogubiti sebi u drugima jednako vazan,
Bez mojih cizama, sam sebi sam lazan.

///////////////////////////

A covjek slapa ce na to

Dok god to nesto sto nemas srce toliko stisce,
Gledaj na to kao na uvelo lisce.
Nekak susti nekom drugom..
Jer samo to moze,
Izvora srece ima puno,
Pa makar nikada nista ne obuo.


I tako oranice postadose njihove I zemlja im milova tabane.
Slape ili cizme…uvijek ima nacina da ucimo isto…slobodu.

[slapa]

divna je priča, malčice sam se rastopila od dobrote kojom si ju protkala. hvala ti.
nadam se da ćeš jednog dana izdati neku knjižicu s ovim tvojim poučnim pričama/basnama/pjesmama.

[zwarte paard]

Draga Slapo,

Meni to nije napeto, ali bice jednom veceri pricica. Jos ako bude ilustrirano za nas koji se volimo imacemo neki event, ali nista na silu. Kad dodje vrijeme.

Nadam se da ce biti pozivnice. Meni su svijetovi u glavi. Kada illustracije I mjuza legne na svoje pa vidite sto I ja onda se mozda I upoznam Sa ljudima genaralno gledano... Mozda ce na engleskom govornom podrucju zaziviti neovisno od svi nas koji ih sada citamo interno I intimno. Vani je masinerija I prodaja.

Nervira me I srpski I hrvatski jezik... Tako da kod nas necu objavljivati...nista... Ikada... Bar se nadam.

Dobices pozivnicu

[slapa]

^
vrijedi. nekako sam i slutila da nemaš potrebu za pubbliciranjem a opet mislim da vrijedi to nekako širiti među ljudima. jer imaš baš dara za to i imaš dosta toga plemenitog za reći.

[zwarte paard]

Ma kada umrem slapo...

Ako je vredno nadje put do ljudskih srca...

Samo da poslozim...

Pa ce sve biti fino...

Osjecam neku obavezu da to ucinim... Prema svima vama...

I hocu

[zwarte paard]

slapo


Da ne offam

Ću napravim predstavu za klince zvati će se Slapa

O devojčici koju su svi zvali slapa jer je imala samo slape za nositi.. Plave slape.
Pričati će sa stablom...

Tri lika.. Slapa.. Ptičica stablo i vila i potencijalno vila...

[slapa]

čekaj i vila i vila?
je ptičica stablo jedan lik ili dva?
jedino mi je šlapa jasna u toj priči.