Skužila sam da imam dvije glumice koje su mi trenutno kategorija za sebe, Kate Winslet i Amy Adams. Obje iz razloga što u stanju hvatati suptilnije emotivne izričaje (ne moraju biti histerične na platnu da bi prenijele emociju), komuniciraju prvenstveno kroz pogled i blagu mimiku i prenose puno više neg riječima mogu. Najbolje glumačko ostvarenje koje sam uopće vidjela mi je Kate Winslet u Readeru, doslovno mi je par njenih pogleda iz filma ostalo urezano u sjećanje. Scena u kojoj na sudu opravdava ''svoj zločin'', sasvim nesvjesna činjenice da dužnost nije trebala biti iznad brutalnosti onog što je radila, a istovremena užasno ranjiva zbog tajne i srama kojeg skriva. Toliko je dobra bila da se, neovisno o užasu koji je napravila, identificiraš s njom, razumiješ njene porive i njenu situaciju. To nije samo sposobnost dobrog glumca, to je sposobnost i dobrog psihologa. Amy Adams mi je sad u Arrivalu na identičnoj razini bila, ne mogu reći da mi je jedna bolja od druge.
'Ispod' njih su mi Charlize Theron i Emily Blunt. Obje su mi vrhunske glumice, al mi nijednom svojom ulogom još nisu ostavile tak dubok trag kao ove gornje, a dopuštam da je možda jednostavno pitanje izbora uloga/filmova. Charlize ima određen tip uloga koja joj bolje stoji neg druge, i nisam sigurna da je versatilna kao Kate i Amy (možda se varam), a to su ti nekakvi likovi koji su prvenstveno 'roba s greškom', koji se bore protiv vlastitih demona kroz svaki film.
Meryl Streep..ne volim ju pretjerano, no priznajem da je odlična glumica…samo što mi se čini da u posljednje vrijeme prati putanju Roberta De Nira, od dobrog glumca, izborom filmova i likova, prelazi u lakrdiju. No, njena uloga u 'Moja Afrika' mi je i dalje jedna od jačih ženskih.
Na frajere se kasnije osvrnem.