Mislite li da dvije žene koje su kroz odnos gradile i prijateljstvo, bile iskrene i otvorene i onda kad to nisu željele/htjele biti, uzajamno si bile velika podrška u svakom segmentu života, mislite li da mogu uspješno pretočiti ljubavni u prijateljski odnos? S napomenom da su iz tog odnosa izišle uz obostranu suglasnost, te s istim osjećajem i razlogom,
a da pri tome nisu povrijedile jedna drugu.
Djeluje li vam to kao bajka, ako svi znamo da je malo kvalitetnih odnosa dok oni još traju, a još manje onda kada trajati prestanu. Ili mislite da je riječ o emotivnoj obmani/potrebi/sigurnosti? Koliko su takvi odnosi "opasni" i jesu li uopce, za sve kasnije sto dolazi?!
Imate li takav odnos s bivšom partnericom? Kako sadašnja cura prihvaća takav vid odnosa? I kako bi vi prihvatile da vaša cura ima blisku prijateljicu (ex bivšu)?
Shvaćam da se većina vas poznaje, puno lakše je anonimno pisati o nekim stvarima,objasnit ću si to tako ako tema ne zazivi