Kronike jadne studentice u ispitnim rokovima:
Preselila sam eto prije nekoliko dana, sad više nemam cimerice i imam ogromnu sobu sa 3 kreveta samo za sebe. To je poprilično lijepo, pogotovo uz činjenicu da sam cijeli život (ma gdje živjela) uvijek bila u skučenim sobičcima i uvijek sam imala samo jedan krevet. Da SAMO jedan, grozno... E i skoro sam zaboravila naglasiti NIKAD DO SAD NISAM ŽIVJELA SAMA, oko mene su stalno bila neka dežurna smetala. Sad mi je eto baš lijepo, skoro bi mi bilo i idealno da imam frižider i obična svjetla u wc-u, a ne ova sa senzorima koji ne funkcioniraju kako treba.
Mala digresijska digresija, razmazila sam se sad, logično, pa hedonistički uživam u svojoj sobi SA 3 KREVETA. Koristim sva tri jer može mi se. Dva kreveta sam namjestila, a za treći nemam posteljinu pa na njega gledam kao na kauč (na njemu samo sjedim). Ova druga dva su za ležanje, jedan služi samo za spavanje, a drugi samo za izležavanje, baš je lijepo što svaki ima svoju ulogu. (:
Znate, kad živite sami (pogotovo ako uopće ne izlazite vani zbog učenja) zbog samoće vam nekad zna postati dosadno i zna se dogoditi i da poludite. Volim vjerovati da ja još nisam poludila, nego mi je samo malo dosadno i fali mi kontakta s nečim što nije knjiga ni mobitel. Zbog te dosade i zbog napornog wc svjetla na senzore na pokret (koji najčešće uopće ne registiraju pokrete) sam smislila jednu zanimljivu igru koja se skoro može nazvati i sportom. Po uzoru na brzo hodanje i brzo klizanje, svojoj igri/sportu sam dala ime "brzo pišanje". Cilj igre je jednostavan: obaviti nuždu, oprati ruke i izaći iz wc-a prije nego se svjetlo ugasi i ostavi te u potpunom mraku. U ovih 5 dana sam samo dva puta uspjela, al nadam se da ću uz više vježbe postići bolje rezultate jer tako to valjda ide sa svim sportovima. Kako sam lijena pa mi se ponekad ne da trenirati samo ostavim širom otvorena vrata od wc-a da mi svjetlo ulazi unutra, živim sama i može mi se držati otvorena vrata od wc-a! Tu praksu (s otvorenim vratima) naravno primjenjujem i kod tuširanja jer sam nakon prvog tuširanja dobila upalu mišića od silnog mahanja prema senzorima, a tuširanje u totalnom mraku i nije toliko zanimljivo, možeš najebat ako zgrabiš žilet umjesto šampona, npr.
Nadam se da je vaš produženi vikend puno zanimljiviji od mog. Ja sam samo par puta izašla vani (do trgovine), a večeras sam prvi put nakon 3 dana uživo pričala s drugom ljudskom osobom jer mi je se docimerica vratila u Zg. Dobro ajde zaboravila sam da sam tetama prodavačicama na blagajni rekla "dobar dan, hvala i doviđenja", al ta komunikacija me nije baš nešto ispunila kao usamljenu osobu.
Da još naglasim, ja sam za vikend posjedovala ključ i od docimericine sobe (sa još 3 kreveta) i apsolutno sam mogla napraviti neki ludi party ovdje i još pružiti smještaj za bar 5 ljudi. Ali nisam, naravno.

Pokušavala sam učiti cijelo vrijeme. Baš je šteta što je sve ostalo samo na pokušajima.
Eto, šta da vam još kažem osim da je vidno da sam malo pukla i da vas molim da izmolite koji očenaš i zdravomariju za moje mentalno zdravlje i polaganje ispita. Hvala na pažnji i dobro jutro!
P. S. Nadam se da postovi nemaju ograničenje za duljinu.
P. P. S. Mogla sam cijelu jednu lekciju naučit dok sam ovo natipkala, al jbg.