Feminizam koji to nije.

Uoči američkih predsjedničkih izbora spot za singl "Positions" s istoimenog šestog albuma Ariane Grande izazvao je histeriju među liberalnom publikom i gnjev Trumpovih pristaša. Jasno je zašto bi predsjednik na odlasku i njegova ergela evangelikalskih troglodita bili revoltirani prešetavanjem predsjednice Ariane Grande i njezinih savjetnika koji su redom pripadnici raznoraznih manjina Bijelom kućom, što neprikriveno signalizira podršku Joeu Bidenu i Kamali Harris.

Jednako tako, jasno je zašto bi taj vrhunac reprezentacije i iluzije emancipacije oduševio liberalne slušatelje – Angela McRobbie davno je dijagnosticirala boljke suvremenog feminizma koji se zadovoljava vidljivošću u zamjenu za potpuno odustajanje od kritike i pristajanje uz patrijrarhalni kapitalistički poredak.

Da bismo se uvjerili koliko je tobožnja autonomija predsjednice Ariane Grande krhka, dovoljno je samo poslušati refren "Positions".

"Switchin' them positions for you/Cookin' in the kitchen and I'm in the bedroom", pjeva Grande, u onom što treba biti oda ženskoj moći utjelovljenoj u prvoj američkoj potpredsjednici u 244 godine postojanja te države, ali se otvoreno pokazuje kao hvalospjev patrijarhalnim rodnim ulogama. Liberalni feminizam, tako, čini puni krug unatrag braneći one fiksne kategorije protiv kojih su se feministkinje stoljećima borile kao vrhovni horizont ženske žudnje.

Tradicionalne rodne uloge kao svjesni izbor?

Odnosno, liberalni feminizam htio bi da povjerujemo kako su žene toliko emancipirane da je prihvaćanje tradicionalnih rodnih uloga sada njihov svjesni izbor i kako pravi neprijatelji nisu muškarci, koje je, kao u "Positions", samo nebo poslalo ženama, već feministkinje, koje žele uskratiti ženama njihovo neotuđivo pravo na vjenčanje iz snova i princa na bijelom konju zarad nekakve prevladane društvene kritike.

Riječ je, naprotiv, o pristanku na neoliberalna pravila igre koja ženama daju minimalnu djelatnu moć u zamjenu za internalizaciju muškog pogleda i modeliranje svojeg sebstva prema njemu, a ne ni o kakvom emancipacijskom pokretu.

Kako ističe i Rosalind Gill, spomenuti je muški pogled sličan onom kakav postoji u pornografiji, što dovodi do hiperseksualizacije ženskog tijela i njegove potpune komodifikacije u pop kulturi – poslušajmo "Rich Sex" Nicki Minaj u kojoj se vrijednost ženskog tijela direktno povezuje s cijenom automobila ili "Barcodes" Cupcakke koja ne specificira točan iznos tijela, ali indicira da ga se treba platiti iznosom s barem onoliko znamenaka koliko je brojeva na barkodu.

U krajnjoj spektakularizaciji, žensko tijelo postaje obična razmjenska vrijednost nauštrb stoljetnih napora feministkinja za pravu autonomiju nad njime.

Troma i plošna trap pop mješavina

Pogledajmo samo klišejizirane fantazije o cjelonoćnim seksualnim eskapadama u "34+35": "Can you stay up all night?/Fuck me 'til the daylight/Thirty-four, thirty-five", koje sama Grande u intervjuu za "The Zach Sang Show" naziva običnim sranjima, ili spasiteljske fantazije u kojima je toksični maskulinitet znak ljubavi u "Six Thirty":

"You know you be on some bullshit (Bullshit)/Act so possessive and crazy (Crazy)/But I know that's just 'causе you love me/And you ain't scared to show mе your ugly" i postaje očigledno da je u liberalnom feminizmu autonomija žene svedena na to hoće li biti za štednjakom ili u krevetu, odnosno, na prastaru dihotomiju svetice i bludnice sa suvremenim, seks-pozitivnim spinom.

Ostavimo li po strani očito problematičnu ideologiju "Positionsa", sâm je album potpuno razočaravajuća troma, plošna trap pop mješavina koja ni u jednom trenutku ne poluči barem pamtljiv hook. Dvije pjesme koje jedva odskaču jesu r'n'b komadi bliskiji retro zvuku "My Hair" i "Love Language", dok je ostatak albuma inertno variranje na zvuk kakav Grande njeguje na već barem tri albuma.

Sve u svemu, nakon "thank u, next" na kojem je Grande zvučala mnogo samosvjesnije, a imao je i šaku hitova više, "Positions" donosi potpuni povratak rudimentarno produciranom trap zvuku s tekstovima koji izvrsno prikazuju sjaj i bijedu suvremenog liberalnog feminizma – feminizma koji se bori za zaštitu pasivnosti, heteronormativnosti i braka, vrijednosti koje su, u današnjem pomahnitalom fundamentalističkom svijetu, zasigurno veoma ugrožene.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.