Zapadna civilizacija već pet tisuća godina počiva na mitologiji patrijarhata, na autoritetu muškaraca i očeva. Ako je istina da "sva ljudska uvjerenja i aktivnosti potječu iz mitologije", onda je lako zaključiti kako judeokršćanskom kulturom potpuno "vladaju očevi".

Doživljaj ženskog tijela, kako kod muškaraca tako nerijetko i kod žena, prate upravo muški pogled i pravila koja slijede iz patrijahalne vizure. Iz nje ćemo moći izaći tek i kad žene osvijeste svoju poziciju i aktivno je krenu mijenjati. A na tome se, istina, naveliko radi.

Pa tako, primjerice, dok se dio žena i u 21. stoljeću ispričava partneru što su rodile kćer, neke druge žene stvorile su brojne knjižnice, umjetničke galerije i pozornice, pripovijedajući o tome što valja činiti kako bi se prevladalo to nesvjesno u nama i zauzeo drukčiji stav prema sebi, svome tijelu i ženskom stvaralaštvu.

U mnogima od nas krije se isprika zbog vlastita postojanja

Ljudska tijela dinamički su energetski sustav pod utjecajem načina prehrane, međuljudskih odnosa, nasljednih osobina i kulture, te njihovih međusobnih odnosa i samih ljudskih aktivnosti. Taj složeni mehanizam narušava se i brzo i lako, osobito ako su ženska tijela izložena opresiji a sva radna nastojanja omalovažavaju i vrijeđaju – i mentalno i fizički i ekonomski.

Naša kultura već djevojčicama počinje slati poruke kako su njihova tijela, njihovi životi i njihova ženstvenost nešto zbog čeha se moraju ispričavati. Negdje duboko u mnogima od nas krije se isprika za samo naše postojanje. Ili kako je već primijetila Ann Wilson – "Iskonski grijeh jer smo se rodile kao žene ne može se iskupiti radom".

Patrijarhat na sav glas izvikuje kako su ženska tijela inferiorna pa ih zato valja kontrolirati

Patrijarhalno uređenje našeg društva zahtijeva da žene zaborave ili napuste svoje nade i snove kako bi udovoljile muževima/partnerima te očekivanjima i zahtjevima svojih obitelji. Takvo sistemsko podčinjavanje ili negiranje potrebe žene za vlastitim izrazom i ostvarenjem samih sebe uzrokuje golemu emocionalnu bol.

Da se ne bi suočile s boli, žene su često posezale za alkoholom ili sredstvima za smirenje što ih je nerijetko odvodilo u ovisničko ponašanje. A koje je zatim rezultiralo beskrajnim krugom zlostavljanja.

Pandemija nasilja

S obzirom na to da žene često zlostavljaju drugi ili one pak na razne načine zlostavljaju same sebe, bijeg u bolest nije rijetka pojava. Patrijarhat na sav glas izvikuje kako su ženska tijela inferiorna pa ih zato valja kontrolirati. Odatle onda proizlazi "opravdanje" za porast nasilja nad ženama.

U pandemiji koronavirusa ono poprima gotovo epidemijske razmjere i postaje podloga za širenje bolesti. Na razini Europe nasilje nad ženama prešlo je 40 posto, a slični su pokazatelji i za Hrvatsku.

Posljedica patrijarhata koji se temelji na judeokršćanskom učenju je i poistovjećivanje ženskog tijela i ženske seksualnosti s Evom, koja je pak odgovorna za pad čovječanstva

Kakva je pozicija žena, govori i podatak iz američkog istraživanja da je oko 40 posto odraslih žena u SAD-u bilo spolno zlostavljano u djetinjstvu. FBI pak procjenjuje kako je za ženu koja živi u SAD-u vjerojatnost da bude silovana tijekom života 1:3, a da će 50 posto udanih žena barem jedanput u braku biti pretučene.

Nasilje u braku povod je za svaki drugi pokušaj samoubojstva među Afroamerikankama i svaki četvrti pokušaj samoubojstva među bjelkinjama. Što tek reći i misliti o UNHCR-ovim podacima da širom svijeta umire četiri puta više djevojčica nego dječaka zbog gladi jer se hrana najprije daje sinovima?

UN-ovi izvještaji iz Kine kazuju da je oko 140 tisuća djevojčica svake godine napušteno ili dano na posvajanje, što je uz pobačaje ženske djece već dovelo do disbalansa u muškoj i ženskoj populaciji.

I današnje umjetnice moraju se boriti protiv mizoginije

Posljedica patrijarhata koji se temelji na judeokršćanskom učenju je i poistovjećivanje ženskog tijela i ženske seksualnosti s Evom, koja je pak odgovorna za pad čovječanstva. Stoljećima su žene premlaćivane, zlostavljane, spaljivane na lomači i okrivljavane za sve vrste zla samo zbog svog spola i roda.

Simone de Beauvoir u svojoj znamenitoj knjizi "Drugi spol" još je 1953. godine napisala: "Muškarac uživa u sjajnoj privilegiji da Bog odobrava zakone koje on postavlja. Budući da muškarac ima neograničenu vlast nad ženom, posebno je sretan što ga je na taj uzvišeni položaj postavilo Najviše Biće. Za Židove, muslimane, i između ostalih i kršćane, muškarac je gospodar po svom bogomdanom pravu; strah od Boga će zato ugušiti svaki pokušaj pobune podčinjene žene".

Uvjerenje da su muškarci predodređeni da budu gospodari ženama duboko je ukorijenjeno u mnogim zapadnjačkim tradicijama. Sustav koji prezire žene i njihov rad, tijela i umove, odnosno njihovo stvaralaštvo, toliko je snažan da se i današnje umjetnice moraju uvijek iznova dokazivati u ozračju tako raširene mizoginije. Ne možemo se nadati da će žene probuditi svoju tjelesnu mudrost i unutrašnju sposobnost kreativnog stvaranja ako najprije ne shvatimo utjecaj društva na vlastiti način razmišljanja, kreativne potencijale i skrb za vlastito tijelo.

Kakva je pozicija žena, govori i podatak iz američkog istraživanja da je oko 40 posto odraslih žena u SAD-u bilo spolno zlostavljano u djetinjstvu. FBI pak procjenjuje kako je za ženu koja živi u SAD-u vjerojatnost da bude silovana tijekom života 1:3, a da će 50 posto udanih žena barem jedanput u braku biti pretučene

U polju umjetnosti, pa tako i u plesnoj umjetnosti, u kojoj dominiraju žene bilo kao kreatorice, koreografkinje ili kao izvedbene umjetnice, problemska se pitanja uvijek okreću oko institucionalizacije, legitimacije te materijalnih uvjeta rada i produkcije. Okruženje nesklono ženama i njihovom stvaralaštvu nije uvijek poticajno za njih.

Ali kao što je još davne 1902. godine plesačicama u budućnosti prorekla slavna Isadora Duncan: "Ona će plesati promjenjivi život prirode, pokazujući kako se svaki dio transformira u drugi. Iz svih dijelova njezina tijela sjajit će inteligencija, donoseći svijetu poruku misli i nadanja tisuće žena. Ona će plesati slobodu žena."